Nekad je nužno odabrati stranu

I obnova od potresa i nabava borbenih vozila pričaju istu priču - o zapanjujućoj improvizaciji, nesnalaženju i neradu Vlade

Američka ponuda za donaciju borbenih vozila Bradley na stolu je od 2017. Ističe za 26 dana, a Vlada sprema - analizu

U Programu rada Vlade piše: “Do kraja 2021. dovršit će se opremanje Hrvatske vojske borbenim vozilima Bradley”. Prođe, evo, kraj 2021. godine, a ne samo da se nije dovršilo opremanje HV-a borbenim vozilima Bradley, ne samo da ono nije započelo, nego - još nije ni donesena odluka o tome hoće li se uopće nabavljati ta vozila

Paralele su, jednostavno, neizbježne. Obnova od potresa i nabavka borbenih vozila za Hrvatsku vojsku doimaju se, kad ih se samo malo pozornije promotri, kao dva lica jedne te iste priče. S dva različita, a tako zapravo slična, istaknuta aktera – ministrom graditeljstva i prostornog uređenja Darkom Horvatom i ministrom obrane Mariom Banožićem.

Horvat je, evo danas, opet briljirao. Ministar u resoru koji u godinu dana od razornog potresa na Baniji nije izgradio niti jednu jedinu kuću, veli kako nije istina da je premijer rekao da se kasni, nego da “nismo zadovoljni s dinamikom obnove”.

Nešto drugačija dinamika

A dinamika je takva da, osim što nije izgrađena niti jedna kuća (nije ništa bolje ni u Zagrebu 21 mjesec nakon potresa, hvala na pitanju), stanje nije najsjajnije ni na drugim poljima. Najbolji dokaz za to je Vladin program revitalizacije područja Sisačko-moslavačke županije pogođenih potresom.

Iako su brza obnova i brzo ulaganje u razvoj ovog i prije potresa siromašnog područja, naglašavani kao apsolutni prioriteti još od trenutka u kojem je završilo najrazornije podrhtavanje tla 29. prosinca 2020. godine, Vlada je imala, kako bi rekao Horvat, nešto drugačiju dinamiku. Program revitalizacije je usvojila 30. prosinca – 2021. godine.

Vojska želi Bradley

Kakve sad sve to vražje veze ima s američkim borbenim vozilima Bradley oko kojih se lome koplja posljednjih dana između Pantovčaka i Banskih dvora, a i u Buzinu, gdje je smješteno američko veleposlanstvo, se sve više neugodno meškolje? Pa… svakakve.

Za potrebe ovog teksta nema smisla ulaziti u procjene je li američka ponuda dobra za Hrvatsku, odnosno, treba li možda razmišljati o nekim drugim borbenim gusjeničarima ili, zapravo, odustati od svega. Samo valja naznačiti kao bitnu činjenicu da nadležni vojni zapovjednici i cijela zapovjedna vertikala, žestoko podržavaju ideju da se američka ponuda prihvati.

Program rada Vlade

No, ključna stvar je i ovdje – vrijeme. SAD su svoju ponudu za donaciju Bradleya (u opremanje i modernizaciju kojih Hrvatska mora uložiti još 150 milijuna dolara plus PDV) dale Hrvatskoj još 2017. godine. Podsjetimo, to je godina u čijoj je prvoj polovici, primjerice, Ivan Vrdoljak postojao kao bitan politički faktor, a ideja o tome da će Hrvatska igrati finale Svjetskog prvenstva u nogometu zvučala kao ljuća znanstvena fantastika.

U Programu rada aktualne Vlade, donesenom u ljeto 2020. godine, koči se sljedeća rečenica: “Do kraja 2021. dovršit će se opremanje Hrvatske vojske borbenim vozilima Bradley” (stranica 54.). Prođe, evo, kraj 2021. godine, a ne samo da se nije dovršilo opremanje HV-a borbenim vozilima Bradley, ne samo da ono nije započelo, nego – još nije ni donesena odluka o tome hoće li se uopće nabavljati ta vozila!

Ponuda dobila istek trajanja

Naime, iako su i premijer Andrej Plenković i Mario Banožić još krajem svibnja, na svečanom postrojavanju HV-a na stadionu u zagrebačkoj Kranjčevićevoj ulici, govorili o skoroj modernizaciji HV-a Bradleyima, najesen se nešto promijenilo. Ministar obrane počeo je pričati o tome da američka ponuda možda i nije najbolja za Hrvatsku, što je izazvalo alergičnu reakciju Pantovčaka. Uz to, reagirale su i SAD – porukom da ponuda, koja je više puta produžavana, definitivno ističe s krajem siječnja 2022. godine.

I evo nas sad, 26 dana prije isteka krajnjeg roka za posao koji je Hrvatska krenula dogovarati prije pet godina. Dok predsjednik Milanović i dalje bijesni naglašavajući kako vojska smatra da je interes Hrvatske prihvatiti ponudu, u Vladi bjesomučno – sastanče.

Analiza i budući sastanci

Dvadeset i šest dana, dakle, prije isteka ponude koja je trajala pet godina, ministar obrane kaže da će se “na budućim sastancima raspravljati o održivosti ovog projekta te naglasio da je SAD i dalje važan saveznik”. Budućim sastancima!

Predsjednik Sabora Gordan Jandroković, pak, iste srijede, 26 dana prije deadlinea, kaže “kako očekuje da se napravi analiza i da se vidi što je isplativo za Hrvatsku i Hrvatsku vojsku”. Da – se – napravi – analiza. Sad! U siječnju 2022. godine!

Improvizacija & nerad

Ovolika količina improvizacije i nerada u vrhu vlasti – jer ako ponuda, unatoč stavu vojnih zapovjednika nije prihvatljiva, onda se o tome trebalo odavno obavijestiti američke partnere i krenuti u rad na drugim načinima ojačanja ovog dijela kopnene vojske – u potpuno nemoguću političku situaciju stavlja Andreja Plenkovića.

Ono što premijer sad ima pred sobom (i to sasvim zasluženo, jer je on taj koji je predložio i koji stoji iza svih tih Horvata i Banožića) je izbor između dvije za njega vrlo loše opcije. Prva je da se, eto u zadnji čas, odbije američka ponuda i tako da korpa najjačem savezniku i najjačoj svjetskoj vojnoj sili.

Jasna poruka bivšeg veleposlanika

Riječi bivšeg američkog veleposlanika u Hrvatskoj Jamesa Foleya iz razgovora objavljenog u današnjem Večernjaku više su nego znakovite: “SAD su, po mom mišljenju, najvažniji sigurnosni partner Hrvatske – i to bez premca. Nabava Bradleya – sa svim daljnjim postupcima koje će to uključivati – produbit će to partnerstvo u godinama koje dolaze. Po mom mišljenju, to je važna činjenica, posebno u vrijeme pojačanih međunarodnih napetosti i prijetnji bez presedana koje su nedavno upućene zemljama NATO-a”.

S koliko bi, pak, oduševljenja u Hrvatskoj vojsci prihvatili odbijanje Bradleya i čekanje na neko novo rješenje, ne treba posebno zamišljati. Priča o novim njemačkim borbenim vozilima koja se zavrtjela po medijima posljednjih tjedana je znatno skuplja od američke i njena realizacija bi se sigurno pomaknula još (najmanje) nekoliko godina u budućnost.

Jedino što Plenković mrzi više od poraza

Druga opcija za Plenkovića je da, u zadnji čas, prihvati američku ponudu i uzme 84 borbena vozila u koja treba uložiti još 150 milijuna kuna (plus PDV). Zadovoljna vojska, zadovoljni Amerikanci, ali… zadovoljan i Milanović.

Naime, uzme li Hrvatska nakon svega borbena vozila Bradley, to će se na političkom semaforu hrvatske javnosti bilježiti kao – još jedna (Vrhovni sud) – bitna pobjeda Zorana Milanovića u odmjeravanju snaga s Banskim dvorima. A jedino što Plenković manje trpi od poraza je poraz od Milanovića.

Horvat iz rukava?

Jasno, s obzirom na kočnicu iz MORH-a i neugodnu situaciju u koju je Hrvatska dovedena, prihvaćanje američke ponude moralo bi značiti i zahvalu premijera ministru Banožiću na daljnjoj suradnji. No, to bi već bila treća recka za Milanovića, a to je jedva zamislivo kao realan scenarij u Plenkovićevoj Hrvatskoj.

Stoga, s obzirom na to koliko se situacija doima kompliciranom, Plenković bi možda mogao posegnuti za radikalnim rješenjima. Recimo, da pošalje Horvata da javnosti (ili, sakloni Bože, Amerikancima) objasni kako zapravo stoje stvari s nabavom Bradleya?