Kad se jednom bude pisala povijest Hrvatske u prvoj polovici dvadeset i prvog stoljeća, na jednoj strani će stajati Ognjen Kraus, ugledni urolog i predsjednik Židovske općine u Zagrebu, a na drugoj kompletno političko vodstvo zemlje, sa svim čelnicima manjina i antifašističkih udruga.
Naime, nakon što je prije nekoliko godina, kad je postalo jasno da su se povijesni revizionizam, relativizacija stvarnosti jasenovačkog logora i neoustaški sentimenti iznova udomaćili u političkom mainstreamu, predstavnici srpske, židovske manjine i udruge antifašista su odlučili napustiti službenu komemoraciju na godišnjicu proboja Jasenovca.
I u tom prosvjedu su izdržali nekoliko godina, sve dok nije krenula pandemija, a oni u ime društvene solidarnosti odlučili da se vrate u službenu kolonu.
Plenkovićeve dvosmislene izjave
U međuvremenu je, međutim, premijer Plenković od koga su naivno očekivali da definitivno stavi van zakona ustaški pozdrav i raščisti s tim nasljeđem, prvo oformio povjerenstvo koje je donijelo nekakav nemušti zaključak o posebnim prilikama u kojima to ne bi bilo kažnjivo, pa su potom pokušali na inicijativu Ognjena Krausa progurati zakon u Saboru kojim bi ovo pitanje bilo riješeno.
A Plenković je čitavo to vrijeme obećavao, davao dvosmislene izjave po kojima je ovo pitanje već riješeno, sazivao sastanke s udrugama u pravilu uoči komemoracije i generalno obećavao da će stvari biti riješene, otprilike onako kao što vjerojatno Aleksandar Vučić uvjerava međunarodnu zajednicu da će riješiti pitanje Kosova.
Svi su odlučili doći na službenu komemoraciju…
Iako bi svakom racionalnom odavno, čak i bez ovog zavlačenja, postalo jasno da Plenković ne namjerava raskrstiti s ustašofilijom, jer bi se zamjerio solidnom dijelu biračke baze HDZ-a, iz nekog su razloga i Milorad Pupovac i predstavnici antifašista, odlučili sve to zanemariti te doći na službenu komemoraciju.
Članak se nastavlja ispod oglasa
S koje je opet izostao predsjednik Zoran Milanović, kopirajući model prethodnice Kolinde Grabar-Kitarović. S tom razlikom što se on ipak jasno očitovao o ustaškoj državi za razliku od nje, ali je sve to poništio nastavkom obračuna s Plenkovićem i drugim političkim protivnicima na mjestu koje sigurno ne bi trebalo služiti kao pozornica za dnevnopolitičke obračune.
U odluci da prisustvuju ovogodišnjoj službenoj komemoraciji sve navedene organizacije i stranke nije omela ni činjenica da je prije jedva nešto više od deset dana izaslanik Vlade, brigadir Raos, govorio na proustaškom okupljanju u Splitu, izjavivši tamo da Hrvatske ne bi bilo bez stvaranja ustaške države, a da ga to nije koštalo ničega. Dobili smo tek naknadno Plenkovićevo ograđivanje od izjave, nakon što je ministarstvo branitelja pokušalo nesuvislo objasniti da u Splitu nije planiran govor izaslanika Vlade.
… svi osim Krausa i židovske zajednice
Taj neki razlog zbog kojeg su svi, osim Ognjena Krausa i židovske zajednice, odlučili prisustvovati službenoj komemoraciji odnosi se na ono tako poznato netalasanje, koje se nekad može zvati i političkom stabilnošću, a nekad i malograđanskim konsenzusom. Jer nije poanta u tome da se delegacije masovno okupe na mjestu logora, polože vijence i kažu par prigodnih, uglavnom ispraznih riječi.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Jedino što je bitno jeste to u kakvom se društvenom ambijentu sve to događa. A on je takav da zahtijeva hitno i definitivno zakonsko reguliranje spomenutih revizionističkih praksi i glorifikacije ustaštva. Jasno je to i Ognjenu Krausu, jednako koliko i Andreju Plenkoviću i Miloradu Pupovcu, s tom razlikom što je Kraus jedini koji je odbio prihvatiti tu vrstu konsenzusa oko nepoduzimanja ičega i sudjelovati u igrokazu bez ikakve stvarne antifašističke poruke.
Ostao je stoga jedini, kao i zajednica koju vodi, sam na jednoj obali, dok su svi ostali otišli svojim putem, pri čemu taj hvale vrijedan čin neće nimalo pomoći onome za što se zalaže, ali će barem ljudi koji to žele shvatiti da očito ne postoji politička volja za ozbiljnim pritiskom na Vladu da ovaj problem konačno riješi.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Iako znaju da Plenković neće raskrstiti s ustašofilijom, svi su poslušno bili s njim u Jasenovcu. Svi osim Ognjena Krausa
Svi su pristali na Plenkovićev igrokaz
Taj neki razlog zbog kojeg su svi, osim Ognjena Krausa i židovske zajednice, odlučili prisustvovati službenoj komemoraciji odnosi se na ono tako poznato netalasanje, koje se nekad može zvati i političkom stabilnošću, a nekad i malograđanskim konsenzusom
Kad se jednom bude pisala povijest Hrvatske u prvoj polovici dvadeset i prvog stoljeća, na jednoj strani će stajati Ognjen Kraus, ugledni urolog i predsjednik Židovske općine u Zagrebu, a na drugoj kompletno političko vodstvo zemlje, sa svim čelnicima manjina i antifašističkih udruga.
Naime, nakon što je prije nekoliko godina, kad je postalo jasno da su se povijesni revizionizam, relativizacija stvarnosti jasenovačkog logora i neoustaški sentimenti iznova udomaćili u političkom mainstreamu, predstavnici srpske, židovske manjine i udruge antifašista su odlučili napustiti službenu komemoraciju na godišnjicu proboja Jasenovca.
I u tom prosvjedu su izdržali nekoliko godina, sve dok nije krenula pandemija, a oni u ime društvene solidarnosti odlučili da se vrate u službenu kolonu.
Plenkovićeve dvosmislene izjave
U međuvremenu je, međutim, premijer Plenković od koga su naivno očekivali da definitivno stavi van zakona ustaški pozdrav i raščisti s tim nasljeđem, prvo oformio povjerenstvo koje je donijelo nekakav nemušti zaključak o posebnim prilikama u kojima to ne bi bilo kažnjivo, pa su potom pokušali na inicijativu Ognjena Krausa progurati zakon u Saboru kojim bi ovo pitanje bilo riješeno.
A Plenković je čitavo to vrijeme obećavao, davao dvosmislene izjave po kojima je ovo pitanje već riješeno, sazivao sastanke s udrugama u pravilu uoči komemoracije i generalno obećavao da će stvari biti riješene, otprilike onako kao što vjerojatno Aleksandar Vučić uvjerava međunarodnu zajednicu da će riješiti pitanje Kosova.
Svi su odlučili doći na službenu komemoraciju…
Iako bi svakom racionalnom odavno, čak i bez ovog zavlačenja, postalo jasno da Plenković ne namjerava raskrstiti s ustašofilijom, jer bi se zamjerio solidnom dijelu biračke baze HDZ-a, iz nekog su razloga i Milorad Pupovac i predstavnici antifašista, odlučili sve to zanemariti te doći na službenu komemoraciju.
S koje je opet izostao predsjednik Zoran Milanović, kopirajući model prethodnice Kolinde Grabar-Kitarović. S tom razlikom što se on ipak jasno očitovao o ustaškoj državi za razliku od nje, ali je sve to poništio nastavkom obračuna s Plenkovićem i drugim političkim protivnicima na mjestu koje sigurno ne bi trebalo služiti kao pozornica za dnevnopolitičke obračune.
U odluci da prisustvuju ovogodišnjoj službenoj komemoraciji sve navedene organizacije i stranke nije omela ni činjenica da je prije jedva nešto više od deset dana izaslanik Vlade, brigadir Raos, govorio na proustaškom okupljanju u Splitu, izjavivši tamo da Hrvatske ne bi bilo bez stvaranja ustaške države, a da ga to nije koštalo ničega. Dobili smo tek naknadno Plenkovićevo ograđivanje od izjave, nakon što je ministarstvo branitelja pokušalo nesuvislo objasniti da u Splitu nije planiran govor izaslanika Vlade.
… svi osim Krausa i židovske zajednice
Taj neki razlog zbog kojeg su svi, osim Ognjena Krausa i židovske zajednice, odlučili prisustvovati službenoj komemoraciji odnosi se na ono tako poznato netalasanje, koje se nekad može zvati i političkom stabilnošću, a nekad i malograđanskim konsenzusom. Jer nije poanta u tome da se delegacije masovno okupe na mjestu logora, polože vijence i kažu par prigodnih, uglavnom ispraznih riječi.
Jedino što je bitno jeste to u kakvom se društvenom ambijentu sve to događa. A on je takav da zahtijeva hitno i definitivno zakonsko reguliranje spomenutih revizionističkih praksi i glorifikacije ustaštva. Jasno je to i Ognjenu Krausu, jednako koliko i Andreju Plenkoviću i Miloradu Pupovcu, s tom razlikom što je Kraus jedini koji je odbio prihvatiti tu vrstu konsenzusa oko nepoduzimanja ičega i sudjelovati u igrokazu bez ikakve stvarne antifašističke poruke.
Ostao je stoga jedini, kao i zajednica koju vodi, sam na jednoj obali, dok su svi ostali otišli svojim putem, pri čemu taj hvale vrijedan čin neće nimalo pomoći onome za što se zalaže, ali će barem ljudi koji to žele shvatiti da očito ne postoji politička volja za ozbiljnim pritiskom na Vladu da ovaj problem konačno riješi.