Ideja koja bi mogla zapaliti svađe. Vrh EU želi pomoći Ukrajini zaplijenjenim ruskim milijardama

Inicijativa je krenula iz SAD-a, a sada se o njoj ozbiljno raspravlja i u Europskoj uniji

Od početka rata u veljači, Ukrajina je pretrpjela enormne štete: ukupni ekonomski gubitci procjenjuju se na stotine milijardi dolara, što uključuje izravne štete uzrokovane ratnim razaranjima, ali i one proizašle iz pada BDP-a, gubitka ulaganja, dodatnih troškova obrane, pomoći za raseljeno stanovništvo, i tako dalje.

Kijevska škola ekonomije nedavno je objavila da se ukupni gospodarski gubitci kreću u rasponu od 564 do 600 milijardi dolara, što je gotovo četiri puta više od ukrajinskog BDP-a. Izravne štete na infrastrukturi do početka svibnja procijenjene su na 92 milijarde dolara, dok su ukrajinska poduzeća izgubila imovinu vrijednu oko deset milijardi. A rat i dalje traje.

Tko će platiti obnovu Ukrajine?

Tko će platiti goleme štete i kako će se financirati obnova Ukrajine, postaju ključna pitanja o kojima se sve intenzivnije raspravlja među zapadnim državama. „To je jedno od najvažnijih političkih pitanja koje je trenutno na stolu: tko će platiti obnovu Ukrajine?“, izjavio je za Financial Times visoki predstavnik EU-a za vanjske poslove Josep Borrell.

Diskusija o ovoj temi inicirana je s druge strane Atlantika, najprije iz Sjedinjenih Američkih Država, a onda i Kanade, gdje vlasti razmatraju mogu li konfiscirati i prodati, odnosno preraspodijeliti rusku imovinu koja je zamrznuta u sklopu zapadnih sankcija. Drugim riječima, mogu li natjerati Putinov režim da plati za štete i obnovu Ukrajine, čak i ako im dobrovoljno tako nešto ne pada na pamet.

Ta ideja već dulje vrijeme ima zagovornike u američkoj politici, a sklona joj je i administracija američkog predsjednika Joea Bidena. Nedavno su predložili pojednostavljivanje administrativnih procedura radi oduzimanja imovine ruskim oligarsima pod sankcijama. Bijela kuća, kako smo već javljali, želi tako dobivena sredstva preusmjeriti na saniranje šteta od ruske invazije.

Milijarde u deviznim rezervama

U raspravu su se, međutim, sada uključili i visoki predstavnici Europske unije što sugerira da se i u EU sve ozbiljnije razmišlja o tome da se Rusiju na neki način prisili da plati barem dio šteta koje je prouzrokovala ratnim djelovanjem. Osim Borrella, o tome je govorio i Charles Michel, predsjednik Europskog vijeća, tijela koje okuplja šefove europskih država i vlada.

U intervjuu za FT, Borrell je spominjao mogućnost da se iskoriste ruske devizne rezerve, koje je Zapad, u sklopu sankcija, zamrznuo na početku rata. Tim bi se sredstvima – a radi se o oko 300 milijardi dolara zlatnih i deviznih rezervi ruske središnje banke – mogli pokriti troškovi obnove Ukrajine, smatra Borrell.

Dosad se u tom kontekstu spominjala imovina ruskih oligarha koji su se, zbog bliskosti i lojalnosti Putinu, našli na meti sankcija. Zapadne države, pogotovo europske, blokirale su njihove luksuzne jahte, raskošne vile, vrijedne umjetnine.

Imovina je blokirana, a ne oduzeta

No, režim sankcija, barem onih u EU, omogućava da ta imovina bude privremeno zamrznuta. To znači da vlasnik njome ne može raspolagati niti na njoj zarađivati, ali nije trajno oduzeta.

Pretpostavka je da će biti vraćena – ili može biti vraćena – na raspolaganje vlasniku jednom kada sankcije budu ukinute. Pritom, prodaja te imovine bila bi, financijski gledano, simboličan potez jer će za obnovu Ukrajine biti potrebna neusporedivo više novca.

Upravo u tome treba tražiti razlog zašto Borrell spominje ruske devizne rezerve, koje se broje u milijardama. Šef europske diplomacije ne precizira kako bi se tako nešto moglo provesti, ali aludira da za to postoji presedan u međunarodnim odnosima – odluka američke administracije a o zapljeni sedam milijardi dolara afganistanske središnje banke deponiranih u SAD-u.

Kompleksan sustav Europske unije

U realizaciju te odluke krenulo se u veljači ove godine, s ciljem da se polovica svote iskoristi za humanitarnu pomoć Afganistanu, a druga polovica za odštetu obiteljima žrtava terorističkog napada 11. rujna 2001. godine. No, upozoravalo se da se radi o kompleksnom procesu koji će potrajati.

U EU su okolnosti, dakako, još kompleksnije jer svaka od 27 zemalja članica ima svoj pravni okvir, svoje zakone i sudove. U većini država se, za trajno oduzimanje i prodaju imovine, mora dokazati kazneno djelo, što znači pričekati do pravomoćne sudske presude.

Uz to, sankcije se mogu osporavati i pred Sudom EU koji je u nekim slučajevima znao i srušiti odluke EU-a o zamrzavanju imovine. Primjerice, takvu su odluku donijeli 2019., u slučaju bivšeg ukrajinskog predsjednika Viktora Janukoviča i njegovog sina. Postupak koji bi uključivao trajno oduzimanje imovine bio bi sasvim sigurno s pravne strane za EU još kompleksniji i teže održiv.

Pravno kompliciran proces

Borrell, međutim, nekad ide korak dalje nego što su države članice spremne. Na početku ruske invazije obećao je, primjerice, da će EU poslati Ukrajini borbene avione – što je izazvalo priličnu senzaciju – ali to se ipak nije dogodilo. Predsjednik Europskog vijeća je, s druge strane, nešto oprezniji.

„Osobno sam apsolutno uvjeren da je izuzetno važno ne samo zamrznuti imovinu, nego i omogućiti njezinu zapljenu, staviti je na raspolaganje za obnovu zemlje“, izjavio je u intervjuu za agenciju Interfax-Ukrajina. No, dodao je da, kao netko tko je po profesiji odvjetnik, shvaća da pravno to nije jednostavno.

Postoji volja, traži se rješenje

„Potrebno je vremena, to je težak i dug proces“, ocijenio je Michel. Ipak, zadužio je pravnu službu Vijeća da pripremi prijedloge koji će biti u skladu s načelima vladavine prava. Europski portal Politico javlja, pak, da bi i Europska komisija uskoro mogla izaći sa svojim prijedlogom kako bi se ujednačila pravna situacija u cijeloj EU i time olakšala zapljena imovine.

Politička volja među dužnosnicima EU-a očito postoji, ali sada je pitanje hoće li se naći i pravno održiv model iza kojeg bi stale i države članice.