Ilčić možda viri u tuđe sobe više nego je HDZ-u prihvatljivo, no naša prava doći će u pitanje i bez njega
Zašto liberalna javnost nema razloga likovati zbog sukoba na desnici
European Parliamentary Forum on Population & Development (EPF) objavio je polovicom prošlog mjeseca izvješće o pristupu građana 45 europskih država modernim sredstvima kontracepcije. Prema izvješću, kontracepcijska sredstva koristi 69,2 % žena u dobi od 15 do 49 godina koje su u braku ili žive sa stalnim partnerom, ali usprkos tome preko 43% svih trudnoća ipak nije bilo planirano. Države su rangirane prema dostupnosti kontracepcijskih sredstava, savjetovališta za planiranje obitelji te odgovarajućih internetskih servisa.
Na vrhu ljestvice su Francuska, Velika Britanija i Belgija, a na začelju Grčka i Bugarska. Hrvatska je bolje plasirana od ostalih istočnoeuropskih država s izuzetkom Slovenije, Estonije i Moldavije, ali bitno zaostaje za velikom većinom zemalja na zapadu kontinenta. Potrebno je naglasiti da je Francuska i europski prvak po broju novorođene djece na tisuću stanovnika što je između ostalog i posljedica osiguranja prava građana na samostalno planiranje obitelji bez uplitanja države i/ili crkve.
Poruka onima koje je razočarao Ustavni sud
Ovdašnji politički rječnik ne poznaje pojam „planiranja obitelji“ jer katolički crkveni nauk smatra dopuštenim samo izbjegavanje seksualnih odnosa temeljeno na brojanju dana u menstrualnom ciklusu, a nikako i samo korištenje kontracepcijskih sredstava. Tako je i samo navedeno izvješće kojim se potiču vlade na jačanje prava svojih građana u ostvarenju pune kontrole nad reproduktivnim pravima prošlo potpuno nezamijećeno u lokalnoj politici i najširoj javnosti.
Ministar vanjskih poslova Davor Stier krajem veljače iznio je primjedbe na zaključke vijeća za vanjske poslove Europske unije o prioritetima u tijelima UN-a u 2017. Budući da Vlada ili Sabor nisu u međuvremenu raspravljali o novom smjeru hrvatske vanjske politike vezano uz prava žena te seksualnih i rodnih manjina, Stierov naglasak na „promicanju i zaštiti tradicionalne obitelji utemeljene na braku definiranom kao zajednici žene i muškarca kao prirodne i temeljne jedinice društva“ doživljen je u liberalnom dijelu javnosti kao neočekivana klerikalna podvala.
A nastavak u kojem se tvrdi da „termin seksualno i reproduktivno zdravlje i prava nema ujednačenu definiciju na međunarodnoj razini, uključujući i samu Europsku uniju, te ga zbog toga Hrvatska tumači tako da on ne uključuje pravo na pobačaj“, očito je smišljen kao poruka onima koje je razočarala odluka Ustavnog suda o zakonu iz 1978. koji regulira pravo na pobačaj.
Alibi je pronađen u navodnim lokalnim ambicijama
Kada je početkom veljače Stier izabrao već pomalo zaboravljenog Ladislava Ilčića, šefa konzervativne stranke Hrast, za svog posebnog savjetnika za ljudska prava, većina promatrača je pomislila da je riječ o klasičnom uhljebljivanju i vraćanju predizbornih dugova. Malobrojni poznavatelji prilika vidjeli su u tom imenovanju potvrdu ideološke i političke bliskosti dva notorna klerikalca koji će nekoliko tjedana kasnije samovoljno promijeniti naglaske u vanjskoj politici Zagreba prema pravima žena te svrstati Hrvatsku u društvo s Poljskom i Mađarskom.
Za njih, kao uostalom i za sve njima srodne duše, nije problem samo pobačaj, nego i bilo kakav oblik planiranja obitelji koji se temelji na kontracepcijskim sredstvima. Zbog toga sveta alijansa svih voajera koji čuče iza ključanica tuđih spavaćih soba ranije navedeno izvješće EPF-a jednostavno ignorira. Kako premijer Andrej Plenković i njegov ministar vanjskih poslova ipak nisu sazdani od istog klerikalnog materijala, a sam Ilčić i pripadajuće društvo odavno živciraju dobar dio vrha HDZ-a, na sam rasplet nije trebalo dugo čekati.
Razlog je pronađen u navodnim lokalnim izbornim ambicijama šefa Hrasta te njegovoj iznenadnoj želji da postane gradonačelnik Varaždina. Naravno da Ilčiću nikada nije palo na pamet da svojevoljno napusti savjetničku poziciju u Vladi zbog unaprijed izgubljene izborne bitke. Ali grešku u koracima ministra s kojim dijeli zajednički svjetonazor morao je platiti te je njegova ostavka na savjetničku sinekuru bila neminovnost.
Tuđman je bio nacionalist, ali nije bio klerikalac
Davor Stier nije pripadnik, a još manje predvodnik žestokog nacionalističkog krila HDZ-a koje još od početka devedesetih ne gaji previše simpatija za tipičan set klerikalnih ideja. Najbolja potvrda te teze je recentna odluka Ustavnog suda o pravu na pobačaj donesena nakon četvrt stoljeća čekanja. Franjo Tuđman bio je nacionalist, ali nije bio klerikalac. Tako se ideja Andreja Plenkovića da će svoju nacionalističku pravovjernost između ostalog dokazivati davanjem na značaju i važnosti Davoru Stieru nasukala na samom početku provedbe.
Potpredsjednik HDZ-a i jedan od korifeja desnog krila stranke Milijan Brkić krajem prošlog tjedna napao je Ilčića riječima: „Uvijek su najbolji ovi koji su nadridemokrščani, nadridomoljubi i nadrikatolici pa svima dociraju.“ Teško se oteti dojmu da je Brkić ciljajući šefa Hrasta gađao i Željku Markić, Vigilare, Opus Dei i sve ostale klerikalne trudbenike koji očito neizmjerno nerviraju HDZ-ovu desnicu. Za njih je vjera ipak samo derivat odnosa prema naciji.
Nema razloga za likovanje zbog sukoba na desnici
Andrej Plenković očito od svih svojih političkih protivnika i navodnih saveznika i dalje najviše respektira naslijeđenu strukturu svog prethodnika na čelu stranke, Tomislava Karamarka. Bivši šef HDZ-a nije bio ljubitelj lika i djela Davora Stiera te Plenkovićevo nametanje ministra vanjskih poslova kao krotitelja nacionalističkih aberacija i zbog toga nije moglo biti uspješno. Sukob na desnici nije nikakav razlog za likovanje u liberalnom dijelu javnosti. Pobjednik će, tko god to bio i ukoliko ga uopće bude, dovesti u pitanje dio stečenih građanskih sloboda i do sada ostvarenih ljudskih prava.
Hoće li ista biti ugrožena zbog demografske ili duhovne obnove nacije nije od presudne važnosti. Američki predsjednik Donald Trump, vođe ksenofobne desnice u Francuskoj i Nizozemskoj, Marine Le Pen i Geert Wilders, nisu deklarirani vjernici, ali su vrhunski manipulatori strahovima svojih sugrađana od imigranata, posebno muslimana. U njihovim konfabulacijama uvijek će biti mjesta i za klerikalne saveznike, bez obzira na sekularnost država i društava kojima pripadaju. Nema razloga da tako ne bude i u Hrvatskoj, usprkos trenutnim dvorskim spletkama i međusobnim netrpeljivostima.