Nekad je nužno odabrati stranu

Ilustracija kaosa: Vlada cijeli dan ne može objasniti kako će kontrolirati broj okupljenih u privatnim objektima

Dosad su ograničenja privatnih druženja bila tek "osvješćivanje građana". Sad je, izgleda, na redu telepatija

FOTO: Luka Stanzl/PIXSELL

Vlastima će trebati brzi prelasci u viša stanja svijesti kako bi se dalo prekontrolirati sve što propisuju nove mjere. Primjerice, kontrola poštivanja mjere o 40 posto popunjenosti javnog prijevoza. Ili odluka o podjeli odličja za "Dan bezbednosti", ako građani masovno odgovore na pozive vladajućih da prijavljuju susjede zbog kršenja mjera.

Politička instrumentalizacija je svakako jedan od najvećih razloga ovako tragičnog hrvatskog poraza u borbi s pandemijom Covida-19. Ultimativnost želje za ostankom na vlasti, dvostruki kriteriji, ignoriranje loših vijesti i scenarija – sve to su tipične karakteristike cinično politikantskog upravljanja krizom.

U Hrvatskoj, kojoj se već zbog covid-debakla počinju iščuđavati i najveći svjetski mediji, najstrašnije od svega nije puko politikantstvo. Najstrašniji je kaos.

Neuređeni lockdown

Taj kaos i neprestana improvizacija u okolnostima 2020. godine imaju markicu s dvije cijene. Jedna se plaća, kako se upozoravalo s mnogih adresa tijekom ove crne jeseni, u ljudskim životima, a druga obogaljivanjem ekonomije.

Ako se, uostalom, netko i danas pita što je to neuređeni lockdown kojim su nas plašili neki analitičari još u listopadu, dosta je da se sad osvrne oko sebe. I bit će tako, nažalost, još tjednima i mjesecima.

Obilježja kaosa

Obilježja kaosa imali smo i na samom početku, u prvom pandemijskom valu, kojeg je Hrvatska, kao i najveći dio zemalja srednje i istočne Europe, prošla dosta dobro, jer se na vrijeme, preplašena ljesovima iz Italije, povukla u #ostanidoma. Ali, i onda je bilo cirkusa.

Dan prije potresa, dok su epidemiolozi preporučali šetnju na zraku za jačanje imuniteta, policijska vozila sa zvučnicima su u rijetko distopijskoj sceni, rastjerivala šetače iz centra Zagreba. Koji dan kasnije, u Splitu je policija silom privela nekoliko šetača, jer su se, takvo je bilo objašnjenje “kretali u suprotnom smjeru”…

Način i iskustvo

Danas, pak, nakon što je Vlada konačno donijela strože mjere, cijela vertikala policije i MUP-a mulja, muca i izbjegava odgovor na vrlo jednostavno pitanje – kako se misli provesti mjera kojom se zabranjuju privatna okupljanja više od deset ljudi ako policija neće ulaziti u stanove?

Vrhunac konkretnosti je sljedeći odgovor ministra unutarnjih poslova Davora Božinovića: “Ako ima kršenja, policija ima načine i iskustvo. Sigurno se neće upadati u stanove i brojati ljude”.

Viša čakra i Dan bezbednosti

Cinici će ovdje konstatirati da je Hrvatska u borbi protiv Covida-19 napravila popriličan napredak. Dok se prije nekoliko tjedana tvrdilo da zabrana privatnih okupljanja, za koju tad nije bila zapriječena financijska kazna (sad je lijepih 10.000 kuna za domaćina), zapravo tek pokušaj osvješćivanja građana, sad smo došli do sljedeće, više čakre – policija će nekako znati ima li u stanu 11, devet ili pet ljudi – bez ulaska u prostorije. Telepatija, buraz…

Jer, nema druge, onima koji će kontrolirati provođenje mjera i pisanje kazni građanima, trebat će brzi prelasci u viša stanja svijesti kako bi se dalo prekontrolirati sve što propisuju nove mjere. Primjerice, kontrola poštivanja mjere o 40 posto popunjenosti javnog prijevoza. Ili odluka o podjeli odličja za Dan bezbednosti, ako građani masovno odgovore na pozive vladajućih da prijavljuju susjede zbog kršenja mjera.

Čudesne logičke rupe

Jasno je da su mjere – opet – donesene naprečac, bez čvrstih kriterija i neupitne stručne podloge. Čudesnih logičkih rupa ima na vagone – kafići ne mogu prodavati, hm, kavu (za van), a kiosci i pekare mogu. Djeca se ne smiju baviti sportom, a imaju redovnu nastavu tjelesnog odgoja.

Nogometaši u drugoj hrvatskoj ligi nastavljaju s natjecanjem i treninzima, koji su zabranjeni hrvatskim gimnastičarkama i gimnastičarima koji za dva tjedna nastupaju na – europskom prvenstvu. Zatvorene su i terase kafića i restorana, a trgovački centri rade.

Dozvoljene su i mise, koje će, jamačno, ostati u adventsko vrijeme na ovih maksimalno 25 vjernika. Ako ih i dođe više, očito, nikom ništa, jer smo danas doznali da se zapriječene kazne za organizatore okupljanja ne odnose na – Crkvu.

Uporno i neobjašnjivo

Uz sve te mučne propuste, koji uz tragičnu žetvu korone uredno izluđuju naciju, vladajuća koalicija, odnosno HDZ i nekoliko malih partnera, uporno i neobjašnjivo odlučuje ostati – sama. Ni u primisli im nije da se u bitku s krizom koja kosi najviše žrtava od Domovinskog rata naovamo uđe u suradnji sa svim relevantnim političkim snagama u zemlji.

Jednostavno je, zajedničkim frontom pokazala bi se ozbiljnost situacije i odlučnost da je se prevlada. Samo bi se trebalo, možda, malo preciznije definirati priču o privatnim okupljanjima ili kaznu za nenošenje maske smanjiti za koju stotinu kuna.

Razigrana budućnost

Ne, lakše je izvaliti, poput Božinovića danas, da nema potrebe za dvotrećinskom većinom kod donošenja izmjena Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti jer je zakon već jednom mijenjan, a Ustavni sud je rekao da je to okej. Znači, ako se u nekoj budućoj izmjeni za nenošenje maske zapriječi kazna strijeljanjem, onda to isto nije zadiranje u ljudska prava? Jer je, eto, zakon jednom već mijenjan.

Nažalost, nema previše logike u argumentima i postupanjima vladajućih. Dok je u prvom valu motiv soliranja bio pobjeda na izborima, danas je posve neobjašnjivo, barem u racionalnim okvirima, zbog čega Andrej Plenković, HDZ i partneri uporno bježe od podjele malog dijela ovlasti i tako na sebe preuzimaju ama baš svu odgovornost za kaos koji proizvode i tragediju koju Hrvatska upravo prolazi.