Imamo li razloga za paniku; je li Trump zaista postao popularniji predsjednički kandidat od Hillary Clinton?

Potpuno je jasno da je do preokreta došlo zahvaljujući efektu republikanske izborne konvencije, na kojoj je Donald Trump formalno nominiran za predsjedničkog kandidata.

Poslije konvencija popularnost uvijek skače

Međutim, usporedimo li Trumpov porast za nekoliko bodova, s efektima izbornih konvencija velikih stranaka u novijoj povijesti, čini se da se ne radi o osobitom uspjehu.

Primjerice, poslije demokratske konvencije 1992. godine, popularnost Billa Clintona skočila je čak 16 posto, dok je nakon konvencije 1980. godine Jimmy Carter napredovao za deset postotnih poena.

Carter je, kako znamo, te godine izgubio predsjedničke izbore od Ronalda Reagana. Jasno je, dakle, da se na temelju prvog pravog Trumpova vodstva ispred Hillary Clinton ne mogu izvoditi baš nikakvi zaključci.

Jedna stvar koja je zabrinjavajuća

Kao što se ništa osobito ozbiljno neće moći zaključivati iz rezultata narednih anketa, poslije demokratske konvencije na kojoj je Hillary Clinton sinoć i formalno nominirana za prvu predsjedničku kandidatkinju (kada je riječ o velikim strankama) u povijesti Sjedinjenih Država.

Suradnici Hillary Clitnon drže kako treba zanemariti sve rezultate anketa, koje su provedene unutar sedam dana od održavanja stranačkih konvencija.

Ono što, međutim, treba zabrinuti podržavatelje gospođe Clinton, kao i sve ljude na svijetu koji se zgražavaju od same pomisli da bi netko poput Donalda Trumpa mogao postati američki predsjednik, jest demografska struktura Trumpovih birača.

Visoka potpora svih slojeva muških republikanskih birača

Površna analiza Trumpova biračkog tijela sugerira kako za njega glasuju niže do srednje obrazovani bijelci, dok ga visoko obrazovani Amerikanci ne podržavaju.

Ako se, međutim, Trumpovo biračko tijelo malo detaljnije analizira, vidjet će se da je točno kako Trumpa zapravo ne podržavaju visoko obrazovane glasačice Republikanske stranke, dok taj, najneobičniji američki predsjednički kandidat za dugo vremena, uživa vrlo visoku potporu (prema nekim anektama preko 60 posto), visokobrazovanih muškaraca, koji glasuju za Republikance.

Trump, dakle, nije samo heroj slabije obrazovanih bijelih protivnika političkog establišmenta i mrzitelja političke korektnosti. Donald Trump uspio je izgraditi čvrsto uporište među bijelim muškarcima, u svim socijalnim i obrazovnim slojevima republikanskih birača.

Eventualni i vrlo opasan bojkot lijevoliberalnih glasača

Usprkos tome, pobjeda Hillary Clinton i dalje bi trebala biti prilično izvjesna, naprosto zato što će gospođa Clinton okupiti golemu većinu crnih i hispanoameričkih birača, koji Trumpa, sasvim opravdano, smatraju notornim rasistom.

Pobjedu Clinton može, eventualno, ugroziti bojkot lijevoliberalnih glasača, koji su snažno podržavali Bernieja Sandersa, i koji Clinton smatraju predstavnicom Wall Streeta, a ne američkog naroda.

Sasvim je, međutim, jasno da apstinencija Sandersovih poklonika neposredno koristi Donaldu Trumpu: ako liberalni Amerikanci ne glasuju za Clinton, riskiraju da na vlast dovedu Trumpa (slična je situacija u Hrvatskoj; ako lijevo liberalni birači ne glasuju za SDP, jer ne vole Milanovića, iduće će se četiri godine ne društvenim mrežama i na kavama žaliti kako je strašno što je, eto, taj HDZ opet na vlasti).

Najgori scenarij

Bernie Sanders itekako je svjestan mogućeg negativnog efekta svoje dosadašnje kampanje na konačni ishod predsjedničkih izbora, pa je na demokratskoj konvenciji vrlo, vrlo snažno podržao Hillary Clinton.

Pobjeda Hillary Clinton označit će, prije svega, potporu demokratskim vrijednostima te stabilnosti političkog poretka u Americi, kao i stabilnost i predvidivost američkog ponašanja u svijetu. Eventualna pobjeda Donalda Trumpa uklopila bi se, pak, u svjetski trend rasta političkog esktremizma.

S time da je malošto opasnije, nego kada nekompetentni ekstremist preuzme vlast u najmoćnijoj zemlji na svijetu.