Imamo presudu volonteru koji mora platiti 60 tisuća kuna za pomaganje migrantima, potpuno je bizarna
Čovjek je kriv što nije znao da migranti možda nisu u Hrvatskoj. Iako je, sud je ustvrdio, imao podatke da jesu
Nesvjesni nehaj je zapravo sjajno ime za punk bend. Gotovo da je moguće opipljivo vizualizirati grupu klinaca koji praše tri akorda nesmiljenom žestinom i urlaju o svojim životnim avanturama koje se ionako uglavnom u toj dobi, razmisli, sjeti se, vrte oko nehaja i nesvjesnosti.
Ali, nesvjesni nehaj, eto, može biti i temeljem za sudsku presudu, koja se zatim, iako nepravomoćna, rado koristi kao alibi za neobične manevre u visokoj politici.
Radi se o postupanju policije prema migrantima i nepravomoćnoj presudi kojom se volonteru udruge Are You Serious (AYS) Draganu Umičeviću odrezala kazna od 60 tisuća kuna, zbog nesvjesno nehajnog pomaganja grupi od 14 migranata pri nezakonitom prelasku granice. Radilo se, usput i hvala na pitanju, o obitelji Madine Hussiny, šestogodišnje djevojčice koja je četiri mjeseca prije ovog događaja poginula u naletu vlaka na granici Srbije i Hrvatske. U grupi je bilo 11 maloljetnih osoba, od čega petero mlađe od tri godine.
MUP-ovo polemiziranje s pravobraniteljicom
MUP je tu presudu sinoć upotrijebio u priopćenju kojim polemizira sa žestokim optužbama pučke pravobraniteljice Lore Vidović izrečene na sjednici saborskog Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina. Iz policije su na optužbe Vidović da njenoj instituciji uskraćuju pristup informacijama vezanim za navodno nasilje nad migrantima ustvrdili kako joj je, kao i uvijek, na njene upite dostavljeno detaljno očitovanje (“Nije. Dobila sam odgovor koji nije odgovor. I tako svaki put”, munjevito je odgovorila Vidović na svom Facebook profilu).
U toj MUP-ovoj reakciji se podsjeća i na kršenje zakona od strane volontera, koje je rezultiralo nepravomoćnom sudskom presudom. Volonter je Umičević, a presuda, koju je Telegram imao priliku proučiti, je… neobična.
Obitelj male Madine koju su dva puta protjerali
Dakle, u hladnoj noći 21. ožujka u kojoj je kod Strošinaca padao snijeg, Umičević je došao pomoći obitelji Hussiny da im se omogući pravo na azil. Obitelj, koju su navodno dva puta već protjerali iz Hrvatske bez mogućnosti da zatraže međunarodnu zaštitu (prvi put je Madina izgubila život) je kontaktirala AYS, a oni njega, jer je bio njihov volonter najbiliži mjestu zbivanja.
Hrvatska policija, naime, tako barem tvrde migranti, udruge, pučka pravobraniteljica, Liječnici bez granica i UNHCR, ima tu sklonost da ponekad migrante, kad nema svjedoka, šibne nazad preko granice, bez obzira što oni traže azil i što bi im, po još uvijek važećim zakonima, to trebali i omogućiti i smjestiti ih u Hrvatskoj dok u propisanoj proceduri država ustanovi imaju li uvjete za dobijanje međunarodne zaštite. Stoga je Umičević otišao na lokacije koje je udruzi poslala obitelj Hussiny i koje su, sve, utvrđeno je i na sudu, bile u Hrvatskoj.
Koordinate dokazuju da su već bili u RH
On tvrdi da je, kad je zaustavio auto, nakon dozvole od strane policajaca blicnuo svjetlima na autu kako bi ih grupa migranata mogla uočiti. Trojica policajaca su pred sudom tvrdila kako je blicao prije i kako su u tom trenutku migranti bili na teritoriju Republike Srbije. Sud je povjerovao policajcima. Ali, ovdje tek postaje zabavno.
Naime, Umičević nije bio u direktnom kontaktu s migrantima, koji su se dopisivali s predstavnicima udruge u Zagrebu. U 2.33 na pitanje vide li auto, oni odgovaraju prvo negativno i šalju koordinate s pozicijom na kojoj se nalaze. Nakon toga šalju poruku da su vidjeli auto. Koordinate koje su poslali kako bi pojasnili gdje se točno nalaze su u Republici Hrvatskoj.
Sud je povjerovao procjeni policajaca
Sudac Dražen Goda je, međutim, procijenio da Umičević te podatke “nije mogao prihvatiti pouzdanim i točnim”. “Dakle, u trenutku davanja svjetlosnih signala okrivljenik je pretpostavio da se afganistanski državljani nalaze na području Republike Hrvatske iako tu činjenicu nije na pouzdan način utvrdio”, kaže se u presudi. Naime, kako se obrazlaže, Umičević nije poznavao taj kraj, nije nikad bio u Strošincima iako je bio dužan znati da je u blizini granica i da se može preći samo na nezakonit način, jer nema graničnog prijelaza.
Iako su sve navedene geolokacije u Hrvatskoj, sud je povjerovao procjeni policajaca da se grupa nalazila na teritoriju Republike Srbije i zaključio da je Umičevićevo blicanje presudno pomoglo u orjentaciji i prelasku granice.
“Umičevićevo blicanje” je, valja podcrtati, po procjeni suca blicanje čovjeka koji je uvjeren da su ljudi na teritoriju RH, samo što to nije na pouzdan način utvrdio. I eto nas kod – nesvjesnog nehaja.
“Prema utvrđenom činjeničnom stanju sud smatra dokazanim da je okrivljenik postupio s nesvjesnim nehajem, jer je u danim uvjetima bio dužan i mogao biti svjestan da će naizmjeničnim paljenjem dugih i kratkih svjetala pomoći migrantima u nezakonitom prelasku državne granice”, kaže se u presudi.
Kažnjen sa 60 tisuća kuna, plativo u pet rata
No, kako u postupku “nije dokazana namjera okrivljenika u počinjenju prekršaja”, smanjena mu je inkriminacija dijela prekršaja.
Drugim riječima, umjesto da po optužnom prijedlogu PU Vukovarsko srijemske Umičević plati 320 tisuća kuna i dobije zatvorsku kaznu, a udruga AYS zabranu djelovanja, volonter je kažnjen sa 60 tisuća kuna, plativo u pet rata i popustom od 20 tisuća kuna plati li prvih 40 na vrijeme.
Jer je kriv, da rezimiramo, što nije znao da migranti možda nisu u Hrvatskoj. Iako je, sud je ustvrdio, imao podatke da jesu. I iako im, sud je ustvrdio, nije htio pomoći u ilegalnom prelasku granice. Nesvjesni nehaj. Dobro ime za štošta.