Imamo skandalozan popis: ovo su studijski programi koje nije upisao ni jedan student, ali profesori uredno primaju plaću
Agencija za znanost i visoko obrazovanje na naš je upit dostavila detaljnu tablicu
Studiji koji nemaju niti jednog upisanog studenta, a svejedno opstaju i profesori za njih dobivaju plaću, realnost su hrvatskog visokog školstva. Od preko 1700 studijskih programa javnih i privatnih visokih učilišta, na njih tridesetak – ako izuzmemo umjetničke akademije – ove akademske godine nije upisan niti jedan jedini student. Podatak je to kojim resorno Ministarstvo znanosti i obrazovanja barata uoči donošenja novih ključnih zakona – o kvaliteti te o visokom obrazovanju.
Telegram je sada od Agencije za znanost i visoko obrazovanje zatražio podatke o studijima koji ove godine bilježe nulu u kategoriji upisanih studenata, a tražili smo podatke i o onima na koje je upisan jedan student. Uključujući umjetničke akademije – koje same po sebi imaju dosta niže upisne kvote od ostalih fakulteta – ove akademske godine imamo 51 studijski program na javnim i privatnim visokim učilištima na koji nije upisan niti jedan student. Uz to, još je 48 studija koje ove godine pohađa tek jedan student.
Studenata manje, profesora i studija više
Podatke o disbalansu broja studenata, zaposlenih u visokom obrazovanju te studijskih programa, resorno je ministarstvo problematiziralo u osvit predlaganja novih zakonskih rješenja kojima Radovan Fuchs donekle želi reformirati visoko školstvo. Pa se iz pripremnih dokumenata za te zakone može iščitati da se broj studenata na javnim visokim učilištima od akademske godine 2016./2017. do 2021./2022. smanjio za cijelih 12.507. Gotovo nevjerojatno zvuči podatak da je u istom razdoblju broj zaposlenih po fakultetima na teret proračuna porastao za 5,49 posto.
Preciznije, u razdoblju od studenog 2016. do studenog 2021., zaposlene su 803 osobe. Paralelno s time, u istom je razdoblju porastao i broj studijskih programa kojih je u Hrvatskoj trenutačno preko 1700. Kako to izgleda u usporedbi s drugim europskim državama? Austrija, na primjer, na 8,9 milijuna stanovnika ima 2387 studijskih programa, a Hrvatska na 3,8 milijuna stanovnika neproporcionalnih 1734, argumentira Ministarstvo u prijedlogu Zakona o osiguravanju kvalitete. Tome prilažu i slikovitu tablicu.
Plaće nastavnika koji ne predaju nikome
U prekobrojne ovdašnje studijske programe ulaze i oni koje ne upiše niti jedan student ili to učini tek jedan. Agencija za znanost i visoko obrazovanje na naš je upit dostavila tablicu iz koje je to vidljivo za aktualnu akademsku godinu. Uključujući umjetničke akademije, koje u pravilu imaju daleko niže kvote od fakulteta i veleučilišta, u ovoj akademskoj godini na 51 studijski program nije upisan niti jedan student. Među njima su, pritom, studijski programi i javnih i privatnih visokih učilišta.
Dok privatna visoka učilišta (sveučilišta, veleučilišta i visoke škole) sama odlučuju što će sa svojim novcem za studije koje nitko ne upisuje (izuzev onih koji su u vlasništvu jedinica lokalne i regionalne samouprave; primjer s tablice je Poslovno veleučilište Zagreb), kod javnih je visokih učilišta u pitanju javni novac koji se izdvaja za te programe i, primjerice, plaće nastavnika koji ne predaju nikome.
Tako na Sveučilištu u Zadru, iako je kvota na ljetnom upisnom roku bila 11, niti jedan student nije upisao jednopredmetni studij Povijesti umjetnosti. Južnije, na Sveučilištu u Dubrovniku, iako imaju 17 upisnih mjesta, nitko nije upisao studij Pomorske tehnologije jahta i marina. Na stručnom studiju Tekstilna, odjevna i obućarska tehnologija zagrebačkog Tekstilno-tehnološkog fakulteta, od mogućih 60 studenata upisali su nula. Nitko nije htio studirati niti nastavnički smjer Povijest i geografija na Filozofskom u Zagrebu, kao ni Njemački i pedagogiju na FF-u Osijek.
Specifikum nastavničke matematike i prirodoslovlja
Kod studija koje je upisao tek jedan student, valja se posebno osvrnuti na nastavničke smjerove Fizika i informatika te Fizika i kemija na zagrebačkom PMF-u. Iako je prvi imao upisnu kvotu 32, a drugi 22, oba su studija završila s jednim upisanim studentom. Bitno je istaknuti da do ovoga dolazi zbog nevoljkosti budućih studenata da upisuju nastavničke smjerove matematike i prirodoslovlja; svjesni su da ih bolji prihodi – nakon inženjerskih smjerova – čekaju u propulzivnim (IT) tvrtkama, a ne u prosvjeti.
O tome se, primjerice, ozbiljno razglabalo prošle godine na sjednici Odbora za obrazovanje, znanost i kulturu Hrvatskoga sabora, sa zaključcima da je potrebno poboljšavati materijalni status nastavnika kako bi nastavnički studiji matematike i prirodoslovlja postali konkurentni inženjerskim smjerovima. U tom smjeru, Odbor je resornom ministru predložio i nacionalni sustav stipendiranja studenata ovih deficitarnih nastavničkih studija te osnaživanje njihovog materijalnog položaja osiguranjem stanova za povoljan najam u suradnji s jedinicama lokalne samouprave.
Kako svemu ovome doskočiti?
U gore predstavljenim tablicama, možete detaljno proučiti koji studiji ne zanimaju studente u aktualnoj akademskoj godini. Nakon provedene državne mature i upisa na fakultete u ljetnome roku, bit će dostupni i najnoviji podaci. U narednom razdoblju, Ministarstvo bi donošenjem novog Zakona o znanosti te Zakona o osiguravanju kvalitete trebalo omogućiti nekoliko alata kojima će moći utjecati i na bujanje prekobrojnih programa i na sanaciju onih koje nitko ne pohađa. Javna sveučilišta više neće moći samostalno donositi odluke o pokretanju novih studijskih programa.
Morat će proći tzv. inicijalnu akreditaciju pri Agenciji za znanost i visoko obrazovanje. Postupci reakreditacije trebali bi doprinijeti detektiranju studijskih programa koji više ne drže vodu. Osim toga, programskim ugovorima koje predviđa Zakon o znanosti, otvara se mogućnost da se država postavi prema onim programima koje joj se ne isplati financirati ili prema onima koji, pak, upisuju više studenata od onoga što tržište rada može apsorbirati. Hoće li sve to zaživjeti u praksi, vidjet ćemo podrobnije nakon donošenja spomenutih zakona.