Insajderski report iz HDZ-a: 'Nemamo više jaku podršku Crkve i Pantovčaka'
Smatramo Crkvu odgovornom za bahato ponašanje Petrova, tvrdi naš izvor iz HDZ-a
Kada su u sjedištu HDZ-a u srijedu navečer na fotografijama ugledali Erminu Lekaj Prljaskaj, novu saborsku zastupnicu albanske manjine, kako je došla na konstituirajuću sjednicu Kluba zastupnika HNS-a, na Trgu žrtava fašizma urušila se i posljednja nada da bi Tomislav Karamarko mogao dobiti mandat za sastavljanje nove Vlade, kažu izvori Telegrama.
U novonastaloj situaciji, naime, čak i da svih 15 zastupnika Mosta podupre Karamarka, HDZ-u bi teško osigurao saborsku većinu. Stoga je logično da HDZ u četvrtak nije podupro Roberta Podolnjaka za predsjednika Sabora: tim izborom HDZ bi dodatno oslabio ionako slabašnu poziciju u pregovorima s Mostom. Osim toga, Karamarka užasava mogućnost da se Most dokopa čak dvije ključne pozicije u državi: mjesta predsjednika Sabora i predsjednika Vlade.
Budući da u HDZ-u znaju da lideru Mosta Božidaru Petrovu nije bitno da njegova grupacija ima predsjednika Sabora (štoviše, za njega je bolje da ga nema jer će u tom slučaju biti lakše izabran za mandatara nove Vlade), nadaju se da im Petrov neće previše zamjeriti što su odbili Podolnjaka, premda bi on zbog toga mogao imati problem sa zastupnicima Mosta iz sjevera Hrvatske. Ponudom Podolnjaku, Petrov je, naime, želio kupiti njihovu lojalnost i dodatno ih vezati uz sebe.
Pantovčak uz Petrova
U HDZ-u više uopće ne kriju nezadovoljstvo ponašanjem predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović. Uvjereni su da je žurnim sazivanjem konstituirajuće sjednice Sabora onemogućila Karamarku da pridobije dio kolebljivih i labilnijih zastupnika, i to prema modelu po kojemu su SDP-u oteli glas Mirka Raškovića, saborskog zastupnika srpske manjine.
Iz Beograda su u međuvremenu stigli upiti nekolicini uglednih Srba u Hrvatskoj bi li oni bili spremni preuzeti vodeće pozicije u srpskoj zajednici u Hrvatskoj, kaže izvor Telegrama. Kako su ih svi odbili, operacija je očito propala, ali pokazuje da se Beograd prema Srbima u Hrvatskoj nije odrekao pokroviteljske uloge te da se, unatoč groznim iskustvima iz nedavne prošlosti, na neprihvatljiv način pokušava uplitati u njihovo političko djelovanje.
To istodobno pokazuje da Milorad Pupovac ne uživa potporu dijela vlasti u Srbiji, i to ponajprije zbog toga što je otvoreno stao na stranu Zorana Milanovića i SDP-a, koje Tomislav Nikolić i Aleksandar Vučić ne mogu vidjeti.
A da HDZ ima neusporedivo prisnije odnose s vlastima u Beogradu od SDP-a pokazuje srdačnost koju razmjenjuju Tomislav Nikolić i Kolinda Grabar-Kitarović, ali i poziv hrvatske predsjednice srpskom predsjedniku da posjeti Hrvatsku. Nikolić je u Zagrebu otkrio novinarima da će doći u Hrvatsku potkraj veljače ili početkom ožujka jer će do tada, kako mu je objasnila predsjednica, biti završeno formiranje nove Vlade.
Da HDZ baš ne uživa pretjeranu potporu u Uredu predsjednice pokazuju nagađanja po političkim kuloarima kako navodno Vladimir Šeks nije želio pronaći pravnu osnovu po kojoj bi Kolinda Grabar-Kitarović dala mandat za sastavljanje nove Vlade Tomislavu Karamarku kao relativnom pobjedniku izbora.
Prisnost s Beogradom
HDZ, kažu naši izvori, najviše muči uvjerenje da je Kolinda Grabar-Kitarović stala na stranu Mosta te da smatra kako bi bilo najbolje da Božo Petrov postane novi premijer. Objašnjavaju to njezinim očekivanjima da će Petrov biti premijer bez značajnijeg autoriteta, što će joj omogućiti da se nametne i bitno ojača svoju poziciju u političkom sustavu države.
Tomislav Karamarko izazvao je u srijedu zaprepaštenje među vodećim ljudima u stranci nakon što je pred televizijskim kamerama izjavio da će on biti mandatar nove Vlade, a Željko Reiner novi predsjednik Sabora. I dok su mostovci i vodeći članovi HDZ-a znali da ta njegova izjava nema nikakva utemeljenja jer nije postignut nikakav dogovor s Mostom, u javnosti se odmah počelo nagađati kako je vjerojatno postignut sporazum između HDZ-a i Mosta.
Kada su postali svjesni mogućih pogubnih posljedica tako ishitrene izjave, Karamarko se požurio istu večer relativizirati takvo stajalište, što je za mnoge još jedan dokaz da se podosta izgubio u zamršenim političkim igrama. Istini za volju, na Predsjedništvu je utvrđeno da će HDZ-ova startna pozicija za pregovore s Mostom biti zahtjev da Karamarko i Reiner preuzmu vodeće pozicije u novoj vlasti, ali su svi znali da je takav zahtjev potpuno nerealan i neprihvatljiv drugoj strani. Ni nekoliko dana nakon te izjave još uvijek nikomu nije jasno što je Karamarko htio postići.
Novi izbori izlaz za HDZ
Međutim, oni koji bolje poznaju Karamarka smatraju kako on ipak ne istupa sasvim bez veze, da je sve to zapravo njegova taktika da izazove nove izbore, ali da odgovornost za to ne padne na leđa HDZ-a. Jedan HDZ-ov dužnosnik na sljedeći je način objasnio novu taktiku predsjednika stranke.
“Karamarko je postao svjestan da su šanse da sastavi Vladu sada svedene na minimum, zbog čega bi na kraju mogao postati najveći gubitnik izbora, što bi, dakako, značilo i njegovu ostavku na funkciju predsjednika stranke. Da bi to izbjegao, jedina je šansa da na ponovljenim izborima pokuša vratiti dio birača koji su svoj glas dali Mostu te da ublaženom retorikom pokuša privući dio glasača centra i desnog centra.
Istodobno, vrijeme do ponovljenih izbora Karamarko bi iskoristio za povrat autoriteta i konsolidiranje stranke, čime bi preduhitrio sve one koji ga više ne žele vidjeti u predsjedničkoj fotelji. Karamarko zapravo više nema što izgubiti: ponovljeni izbori jedina su šansa da se izvuče iz izgubljene političke pozicije.”
Doduše, dio stranačkih dužnosnika smatra kako bi HDZ i SDP, da ima političke pameti, dogovorili veliku koaliciju čime bi, uvjereni su, učinili nekoliko važnih stvari za državu. Ponajprije, eliminirali bi iz igre Most. Koalicija SDP-a i HDZ-a imala bi superiornu većinu u Saboru pa bi bez problema mogla provesti nužne, teške društvene i ekonomske promjene. Iako velike koalicije, pokazuje to iskustvo Njemačke, mogu obaviti najsloženije političke zadatke, s obzirom na odnose između HDZ-a i SDP-a, na ideološke i političke razlike te personalne relacije između njihovih lidera, takva ideja je u Hrvatskoj apsolutno neprovediva.
U SDP-u smatraju kako je nemoguće surađivati s HDZ-om, pa čak da mu nije na čelu Tomislav Karamarko, jer je riječ o dva dijametralno suprotna svijeta, o svjetonazorskim, političkim i ideološkim razlikama koje se ne mogu prebroditi. Osim toga, pitaju, tko bi od njegovih lojalnih birača nakon toga više ikada glasovao za SDP.
Izdaja Kaptola
Sugovornik Telegrama iz HDZ-a upozorava kako su u stranci uvjereni da im je i Kaptol okrenuo leđa. “Osobno smatram Crkvu odgovornom za bahato ponašanje Petrova, koji na bezobziran način ucjenjuje Karamarka i HDZ. Uvjeren sam da bi samo jedna njihova riječ zaustavila daljnje ponižavanje HDZ-a. Nitko nije očekivao tako distancirani odnos Kaptola prema HDZ-u.
Doduše, Crkva je doživjela rezultate izbora kao pravu katastrofu jer su SDP i HNS, svakako najomraženije stranke među svećenstvom, ipak politički preživjele, pa se čak može dogoditi da formiraju Vladu. A takav rasplet je nezamisliv za Kaptol, pa je vjerojatno to razlogom zašto sada igraju na kartu Mosta. Tomu je svakako pridonijela i procjena da je HDZ ipak izgubio izbore.”
Dio sugovornika Telegrama sklon je zaključiti da je nakon izbornog neuspjeha čak i dio kaptolske hijerahije postao svjestan da je Karamarkov radikalizam bio pretjeran, da je izazvao previše antagonizama, a da se dio odgovornosti za takvo stanje prebacuje i na Crkvu za koju se smatra da je unisono stajala iza HDZ-a. Izvori obično dobro upućeni u slojevita zbivanja u Katoličkoj crkvi upozoravaju da radikalni nacionalizam i prijetnje nisu u skladu s naukom pape Franje.
Uostalom, izbor novog vojnog ordinarija mons. Jure Bodana, pokazuje da papa Franjo protežira umjerene, tolerantne osobe, kozmopolite i svećenike dijaloga, koji su zahvaljujući životu i radu u Vatikanu prepoznali duh novog vremena. I koji će širiti ideju pomirenja, zalagati se za konstruktivan odnosu prema susjedima, koji će graditi mostove, a ne kopati nepremostivu provaliju prema pravoslavlju.
Tekst je objavljen u tiskanom izdanju Telegrama 5. prosinca 2015.