Jedan od naših najiskusnijih i najpoznatijih psihijatara se razljutio. Dr. Ante Bagarić, pročelnik Zavoda za liječenje ovisnosti Klinike za psihijatriju Vrapče u Zagrebu, napisao je na Facebooku status povodom novinarski loše obrađenog slučaju mlade prostitutke koja je iz tog svijeta uspjela izaći stekavši sveučilišnu diplomu iz psihologije i zaposlivši se u jednom centru za socijalnu skrb.
U tom svom komentaru, snažno se zauzeo za svoje pacijentice koje su, kao i ta djevojka iz dalmatinske priče, u jednom trenutku prešle na ”onu” stranu i upropastile svoje živote. Zato sam ga zvala da pričamo o tome.
TELEGRAM: Uzeli ste u zaštitu mlade djevojke koje upadnu u prostituciju i tako ste se suprotstavili moralističkom kamenovanju tih žena. Koji su vaši razlozi?
DR. BAGARIĆ: Prostitucija, točnije sustav organizirane prostitucije, vrlo je nepovoljna i destruktivna pojava u društvu. U velikoj većini slučajeva, ulazak u sustav prostitucije je isti. Mlade djevojčice u ranoj tinejdžerskoj dobi prirodno prolaze kroz više kriznih razdoblja u kojima im je potrebna potpora drugih bliskih osoba, u prvom redu roditelja, ali i prijatelja, susjeda i nastavnika. Nekada te osobe iz okoline ne znaju kako pomoći ili ne želi pomoći. Tada ta kriza ne prolazi, ne razrješava se, nego se produbljuje. To je izvrsna prilika za predatore koji tim djevojčicama nude brzi izlaz koga prikazuju još i zabavnim. Tako ih uvode u sustav prostitucije.
TELEGRAM: Budući da su vaše pacijentice i žene iz tegobnog svijeta prostitucije, recite s kojim smetnjama dolaze k vama. Jesu li te smetnje i bolesti posljedica posla od koga žive?
DR. BAGARIĆ: Da, postoji uvjerenje da je prostitucija loša i da ona osobama koje se njom bave nanosi štetu, te da takve osobe imaju brojne somatske i mentalne poremećaje koji su direktna posljedica toga čime se bave.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Stvarnost je nažalost mnogo gora. U sustav prostitucije uglavnom i ulaze osobe koje već imaju mentalne smetnje. Kako nisu u stanju riješiti svoje emocionalne probleme, postaju lak plijen za seksualne predatore. A predatori i vrbuju upravo takve djevojke koje imaju mentalnih problema kao što su anksioznost, depresija, nesigurnost, emocionalna nestabilnost, impulzivnost, nestabilni interpersonalni odnosi i slično. Zbog odnosa koji vladaju u sustavu prostitucije, njihovo se stanje onda dodatno pogoršava i na kraju završi u kroničnoj formi potpune mentalne disfunkcije.
TELEGRAM: Prema vašem uvidu iz ordinacije, iz kakvih se okolnosti i situacija ulazi u prostituciju? Često se naglašava kako je za žene koje prodaju seksualne usluge bilo i drugih izlaza, ali, eto, one su izabrale prostituciju kao lakši put.
DR. BAGARIĆ: U prostituciju se ulazi rano, s 12, 13, 14 godina. Mlade djevojčice nemaju mentalni kapacitet da se odupru predatorima. Drugih izlaza uvijek ima, ali kvaka je u tome da žrtvama prostitucije nitko u kriznoj situaciji nije ponudio nikakvo bolje rješenje. Prostitucija nije lakši put, nije ni teži put. To je sigurno najteži životni put. Naravno da neempatične osobe imaju stalni poriv da napadaju žrtve i to posebno nemoćne žrtve. U tom smislu postoje brojne stigmatizirajuće socijalne floskule koje se odnose na žrtve prostitucije, na primjer ”najlakše je leći na leđa”, ”bolje joj je i to nego kopati” i slično. Vrlo važno je istaknuti da nakon nekoliko godina i same žrtve usvajaju ovakve stavove. Čuo sam takav samoprijezir od mnogih mladih djevojaka koje su upale u prostituciju.
Članak se nastavlja ispod oglasa
TELEGRAM : Vidim da ste posebno osjetljivi na olako to osuđivanje mladih osoba koje se zateknu u teškim razdobljima mentalnog i socijalnog sazrijevanja i odrastanja, a uz njih ne bude nikoga da im pruži pomoć i vodstvo.
DR. BAGARIĆ: Tisućama godina u društvu se provlači jedan spartanski mit, jako štetni spartanski mit. Savjetuje se roditeljima, učiteljima i općenito starijima da mlade ljude odgajaju strogo i da svaku pogrešku mlade osobe drastično kazne. Sugerira se da takvu mladu osobu odmah treba baciti na ulicu, otjerati je zauvijek ili je odbaciti ”dok se ne nauči pameti”. No, od nastanka čovjeka, na ovom je planetu živjelo oko 100 milijardi ljudi. I svi do jednoga imali su nebrojeno mnogo kriza i problema, počinili su mnogo grešaka. Da se poštivao ovaj mit, svi su trebali biti bačeni niz liticu. Dakle, mladi rade greške. Stari rade greške. Svi radimo greške. One se mogu i trebaju ispravljati. Kažnjavanje treba oprezno primjenjivati čak i prema odraslim osobama, a kažnjavanje mladih nikad nije dobro rješenje.
TELEGRAM : Za vas je ovaj slučaj iz Slobodne Dalmacije jedna od prispodoba lažnog morala koji iz svih sfera zapljuskuje društvo?
Članak se nastavlja ispod oglasa
DR. BAGARIĆ: Naravno. Jasno je da ako sebe idealizira bilo koja grupa – psihijatri, novinari, Zagrepčani, Splićani, Hrvati, bijelci, crnci, vjernici, ateisti itd. – ta grupa mora imati objekte na koje će projicirati vlastitu nesposobnost, nesavršenost i ograničenost. Žrtve prostitucije su idealni objekti projicirane mržnje jer se ne mogu braniti.
Netočna je i nezrela postavka: ”Vidi ti te kurve, a vidi mene (nas) kako sam dobar i nisam kao ona”. Zrela je postavka – dok god imamo mlade žrtve na ulici – da razumijemo da je to naša slika, da moramo tragati za tim gdje smo svi skupa pogriješili, te kako i kad ćemo ispraviti te greške.
TELEGRAM: Naglašavate da je ”prostitutka” jedna od riječi koja najviše ponižava. Pretpostavljam da je posljedica drastični gubitak samopoštovanja. Može li to dovesti čak i do samoubojstva?
Članak se nastavlja ispod oglasa
DR. BAGARIĆ: Zbilja je došlo vrijeme da za mladu žrtvu sustava prostitucije ne koristimo stigmatizirajuću riječ ”prostitutka”. Ali kad već imamo tu riječ, mogli bismo je koristiti na primjer za političare koji varaju birače, pa i za sve druge javne osobe koje su stvorile i održavaju parazitski sustav. Recimo za liječnike koji ne rade u skladu s pravilima struke, ili koji su umiješani u korupcijske sustave. Žrtve prostitucije ulaze u sustav prostitucije jer imaju nisko samopoštovanje. Za vrlo kratko vrijeme njihovo samopoštovanje dolazi na nulu. Autoagresivno ponašanje pa i ozbiljni pokušaji suicida zato su kod njih vrlo česti i u stvari predstavljaju pravilo, a ne iznimku. Nažalost, i stopa fatalnih suicida kod žrtava prostitucije vrlo je visoka.
TELEGRAM: Na što točno mislite kad kao krivca za pad djevojaka u prostituciju navodite nemar društva da im se pomogne.
DR. BAGARIĆ: Društvo bi moralo imati razvijeni sustav koji bi aktivno radio i na prevenciji prostitucije, i na izvlačenju žrtava prostitucije iz sustava prostitucije. Mislim da imamo nešto od toga, ali premalo i preslabo.
Članak se nastavlja ispod oglasa
TELEGRAM: Što vam govori činjenica da se, kad god je riječ o prostituciji, stigmatiziraju pružateljice usluga, a nikad primatelji? Kako to da su klijenti, muškarci, uvijek pošteđeni javne osude?
DR. BAGARIĆ: Mislim da je društvo zrelo da se izmijene zakonski propisi tako da organiziranje prostitucije bude strogo kažnjivo, da klijenti također podliježu kaznenoj odgovornosti, a da žrtve dobiju mogućnost oporavka i pomoći.
TELEGRAM: Posprdno spominjete policiju koja ganja djevojke po mračnim ulicama, a mirno prolazi pored desetaka tajkunskih vila.
Članak se nastavlja ispod oglasa
DR. BAGARIĆ: Imam velike simpatije za sve u društvu koji se bore protiv kriminala i zločina. Pogotovo za one koji često izlažu i vlastite živote u sukobu s opasnim kriminalcima. Ali zbilja ne razumijem policiju koja, pored svog ovog zla koji nas okružuje, hvata i prijavljuje jednu mladu djevojku. Ti policajci zaslužuju kritiku čiji je cilj da se u toj važnoj državnoj službi promijeni način razumijevanja ovog teškog problema.
TELEGRAM: Uspiju li se poneke vaše pacijentice spasiti iz prostitucije i izgraditi normalan život?
DR. BAGARIĆ: Nažalost, stotinama godina je u psihijatriji vladala jedna opasna premisa koja glasi: Jednom psihički bolestan, uvijek bolesnik. Jednom ovisnik, uvijek ovisnik. Jednom shizofrenija, uvijek shizofrenija. Slično tome, društvo ne samo da ne pomaže žrtvama nego ih gura da potonu još dublje sa stavom ”jednom kurva, uvijek kurva”. No, znanstveno i u praksi je dokazano – a i sam imam takva terapeutska iskustva – da ništa od ovoga nije točno. Velika većina, točnije svi mentalni poremećaji, mogu se liječiti i izliječiti. Velika većina žrtava prostitucije može izaći iz tog sustava ako dovoljno dugo dobiva adekvatnu pomoć.
TELEGRAM: Čini se da je kod nas prostitucija bitno strašnija stigma nego krađa javnog novca s političke funkcije, prepisivanje diplomskih radova, doktorati na falsifikatima ili grabež državnih poticaja preko veze i mimo kriterija?
DR. BAGARIĆ: Kradljivci javnog novca i sve ostale parazitske skupine uništavaju društvo te, u odnosu na njih, sustav treba razvijati snažne instrumente da se njihove aktivnosti onemoguće. Dočim žrtve prostitucije nanose iznimnu štetu samo sebi i vode jedan vrlo bolan i nesretan život. Zbog toga zaslužuju svu vrstu pomoći da im ta bol nestane, ili da barem bude manja.
Intervju s uglednim psihijatrom: 'Žrtve prostitucije su idealni objekti projicirane mržnje jer se ne mogu braniti'
Dr. Ante Bagarić za Telegram govori o problemu prostitucije i kontroverznoj priči Slobodne Dalmacije
Zbilja je došlo vrijeme da za mladu žrtvu sustava prostitucije ne koristimo stigmatizirajuću riječ ''prostitutka''. Ali kad već imamo tu riječ, mogli bismo je koristiti na primjer za političare koji varaju birače, pa i za sve druge javne osobe koje su stvorile i održavaju parazitski sustav. Recimo za liječnike koji ne rade u skladu s pravilima struke, ili koji su umiješani u korupcijske sustave.
Jedan od naših najiskusnijih i najpoznatijih psihijatara se razljutio. Dr. Ante Bagarić, pročelnik Zavoda za liječenje ovisnosti Klinike za psihijatriju Vrapče u Zagrebu, napisao je na Facebooku status povodom novinarski loše obrađenog slučaju mlade prostitutke koja je iz tog svijeta uspjela izaći stekavši sveučilišnu diplomu iz psihologije i zaposlivši se u jednom centru za socijalnu skrb.
U tom svom komentaru, snažno se zauzeo za svoje pacijentice koje su, kao i ta djevojka iz dalmatinske priče, u jednom trenutku prešle na ”onu” stranu i upropastile svoje živote. Zato sam ga zvala da pričamo o tome.
TELEGRAM: Uzeli ste u zaštitu mlade djevojke koje upadnu u prostituciju i tako ste se suprotstavili moralističkom kamenovanju tih žena. Koji su vaši razlozi?
DR. BAGARIĆ: Prostitucija, točnije sustav organizirane prostitucije, vrlo je nepovoljna i destruktivna pojava u društvu. U velikoj većini slučajeva, ulazak u sustav prostitucije je isti. Mlade djevojčice u ranoj tinejdžerskoj dobi prirodno prolaze kroz više kriznih razdoblja u kojima im je potrebna potpora drugih bliskih osoba, u prvom redu roditelja, ali i prijatelja, susjeda i nastavnika. Nekada te osobe iz okoline ne znaju kako pomoći ili ne želi pomoći. Tada ta kriza ne prolazi, ne razrješava se, nego se produbljuje. To je izvrsna prilika za predatore koji tim djevojčicama nude brzi izlaz koga prikazuju još i zabavnim. Tako ih uvode u sustav prostitucije.
TELEGRAM: Budući da su vaše pacijentice i žene iz tegobnog svijeta prostitucije, recite s kojim smetnjama dolaze k vama. Jesu li te smetnje i bolesti posljedica posla od koga žive?
DR. BAGARIĆ: Da, postoji uvjerenje da je prostitucija loša i da ona osobama koje se njom bave nanosi štetu, te da takve osobe imaju brojne somatske i mentalne poremećaje koji su direktna posljedica toga čime se bave.
Stvarnost je nažalost mnogo gora. U sustav prostitucije uglavnom i ulaze osobe koje već imaju mentalne smetnje. Kako nisu u stanju riješiti svoje emocionalne probleme, postaju lak plijen za seksualne predatore. A predatori i vrbuju upravo takve djevojke koje imaju mentalnih problema kao što su anksioznost, depresija, nesigurnost, emocionalna nestabilnost, impulzivnost, nestabilni interpersonalni odnosi i slično. Zbog odnosa koji vladaju u sustavu prostitucije, njihovo se stanje onda dodatno pogoršava i na kraju završi u kroničnoj formi potpune mentalne disfunkcije.
TELEGRAM: Prema vašem uvidu iz ordinacije, iz kakvih se okolnosti i situacija ulazi u prostituciju? Često se naglašava kako je za žene koje prodaju seksualne usluge bilo i drugih izlaza, ali, eto, one su izabrale prostituciju kao lakši put.
DR. BAGARIĆ: U prostituciju se ulazi rano, s 12, 13, 14 godina. Mlade djevojčice nemaju mentalni kapacitet da se odupru predatorima. Drugih izlaza uvijek ima, ali kvaka je u tome da žrtvama prostitucije nitko u kriznoj situaciji nije ponudio nikakvo bolje rješenje. Prostitucija nije lakši put, nije ni teži put. To je sigurno najteži životni put. Naravno da neempatične osobe imaju stalni poriv da napadaju žrtve i to posebno nemoćne žrtve. U tom smislu postoje brojne stigmatizirajuće socijalne floskule koje se odnose na žrtve prostitucije, na primjer ”najlakše je leći na leđa”, ”bolje joj je i to nego kopati” i slično. Vrlo važno je istaknuti da nakon nekoliko godina i same žrtve usvajaju ovakve stavove. Čuo sam takav samoprijezir od mnogih mladih djevojaka koje su upale u prostituciju.
TELEGRAM : Vidim da ste posebno osjetljivi na olako to osuđivanje mladih osoba koje se zateknu u teškim razdobljima mentalnog i socijalnog sazrijevanja i odrastanja, a uz njih ne bude nikoga da im pruži pomoć i vodstvo.
DR. BAGARIĆ: Tisućama godina u društvu se provlači jedan spartanski mit, jako štetni spartanski mit. Savjetuje se roditeljima, učiteljima i općenito starijima da mlade ljude odgajaju strogo i da svaku pogrešku mlade osobe drastično kazne. Sugerira se da takvu mladu osobu odmah treba baciti na ulicu, otjerati je zauvijek ili je odbaciti ”dok se ne nauči pameti”. No, od nastanka čovjeka, na ovom je planetu živjelo oko 100 milijardi ljudi. I svi do jednoga imali su nebrojeno mnogo kriza i problema, počinili su mnogo grešaka. Da se poštivao ovaj mit, svi su trebali biti bačeni niz liticu. Dakle, mladi rade greške. Stari rade greške. Svi radimo greške. One se mogu i trebaju ispravljati. Kažnjavanje treba oprezno primjenjivati čak i prema odraslim osobama, a kažnjavanje mladih nikad nije dobro rješenje.
TELEGRAM : Za vas je ovaj slučaj iz Slobodne Dalmacije jedna od prispodoba lažnog morala koji iz svih sfera zapljuskuje društvo?
DR. BAGARIĆ: Naravno. Jasno je da ako sebe idealizira bilo koja grupa – psihijatri, novinari, Zagrepčani, Splićani, Hrvati, bijelci, crnci, vjernici, ateisti itd. – ta grupa mora imati objekte na koje će projicirati vlastitu nesposobnost, nesavršenost i ograničenost. Žrtve prostitucije su idealni objekti projicirane mržnje jer se ne mogu braniti.
Netočna je i nezrela postavka: ”Vidi ti te kurve, a vidi mene (nas) kako sam dobar i nisam kao ona”. Zrela je postavka – dok god imamo mlade žrtve na ulici – da razumijemo da je to naša slika, da moramo tragati za tim gdje smo svi skupa pogriješili, te kako i kad ćemo ispraviti te greške.
TELEGRAM: Naglašavate da je ”prostitutka” jedna od riječi koja najviše ponižava. Pretpostavljam da je posljedica drastični gubitak samopoštovanja. Može li to dovesti čak i do samoubojstva?
DR. BAGARIĆ: Zbilja je došlo vrijeme da za mladu žrtvu sustava prostitucije ne koristimo stigmatizirajuću riječ ”prostitutka”. Ali kad već imamo tu riječ, mogli bismo je koristiti na primjer za političare koji varaju birače, pa i za sve druge javne osobe koje su stvorile i održavaju parazitski sustav. Recimo za liječnike koji ne rade u skladu s pravilima struke, ili koji su umiješani u korupcijske sustave. Žrtve prostitucije ulaze u sustav prostitucije jer imaju nisko samopoštovanje. Za vrlo kratko vrijeme njihovo samopoštovanje dolazi na nulu. Autoagresivno ponašanje pa i ozbiljni pokušaji suicida zato su kod njih vrlo česti i u stvari predstavljaju pravilo, a ne iznimku. Nažalost, i stopa fatalnih suicida kod žrtava prostitucije vrlo je visoka.
TELEGRAM: Na što točno mislite kad kao krivca za pad djevojaka u prostituciju navodite nemar društva da im se pomogne.
DR. BAGARIĆ: Društvo bi moralo imati razvijeni sustav koji bi aktivno radio i na prevenciji prostitucije, i na izvlačenju žrtava prostitucije iz sustava prostitucije. Mislim da imamo nešto od toga, ali premalo i preslabo.
TELEGRAM: Što vam govori činjenica da se, kad god je riječ o prostituciji, stigmatiziraju pružateljice usluga, a nikad primatelji? Kako to da su klijenti, muškarci, uvijek pošteđeni javne osude?
DR. BAGARIĆ: Mislim da je društvo zrelo da se izmijene zakonski propisi tako da organiziranje prostitucije bude strogo kažnjivo, da klijenti također podliježu kaznenoj odgovornosti, a da žrtve dobiju mogućnost oporavka i pomoći.
TELEGRAM: Posprdno spominjete policiju koja ganja djevojke po mračnim ulicama, a mirno prolazi pored desetaka tajkunskih vila.
DR. BAGARIĆ: Imam velike simpatije za sve u društvu koji se bore protiv kriminala i zločina. Pogotovo za one koji često izlažu i vlastite živote u sukobu s opasnim kriminalcima. Ali zbilja ne razumijem policiju koja, pored svog ovog zla koji nas okružuje, hvata i prijavljuje jednu mladu djevojku. Ti policajci zaslužuju kritiku čiji je cilj da se u toj važnoj državnoj službi promijeni način razumijevanja ovog teškog problema.
TELEGRAM: Uspiju li se poneke vaše pacijentice spasiti iz prostitucije i izgraditi normalan život?
DR. BAGARIĆ: Nažalost, stotinama godina je u psihijatriji vladala jedna opasna premisa koja glasi: Jednom psihički bolestan, uvijek bolesnik. Jednom ovisnik, uvijek ovisnik. Jednom shizofrenija, uvijek shizofrenija. Slično tome, društvo ne samo da ne pomaže žrtvama nego ih gura da potonu još dublje sa stavom ”jednom kurva, uvijek kurva”. No, znanstveno i u praksi je dokazano – a i sam imam takva terapeutska iskustva – da ništa od ovoga nije točno. Velika većina, točnije svi mentalni poremećaji, mogu se liječiti i izliječiti. Velika većina žrtava prostitucije može izaći iz tog sustava ako dovoljno dugo dobiva adekvatnu pomoć.
TELEGRAM: Čini se da je kod nas prostitucija bitno strašnija stigma nego krađa javnog novca s političke funkcije, prepisivanje diplomskih radova, doktorati na falsifikatima ili grabež državnih poticaja preko veze i mimo kriterija?
DR. BAGARIĆ: Kradljivci javnog novca i sve ostale parazitske skupine uništavaju društvo te, u odnosu na njih, sustav treba razvijati snažne instrumente da se njihove aktivnosti onemoguće. Dočim žrtve prostitucije nanose iznimnu štetu samo sebi i vode jedan vrlo bolan i nesretan život. Zbog toga zaslužuju svu vrstu pomoći da im ta bol nestane, ili da barem bude manja.