Irci su, dakle, na referendumu odlučili izmijeniti rigidni zakon o pobačaju; donosimo kontekst
Ankete pokazuju da velika većina želi legalizaciju abortusa
U subotu kasno popodne objavljeni su rezultati irskog referenduma na kojoj je 66,4 posto birača glasalo za legalizaciju pobačaja. Protiv je bilo 33,6 posto Iraca. Izlazne ankete agencije Ipsos ranije su predviđale da je na povijesnom referendumu čak 68 posto građana tražilo ukidanje kontroverznog Osmog amandmana, dok je 32 posto bila za njegov ostanak.
Druga anketa koju je provela nacionalna agencija RTE predviđala je još uvjerljiviju pobjedu: po tom ispitivanju čak 69,4 posto građana glasovalo je za promjenu restriktivnog zakona o abortusu, a 30,6 je bilo protiv.
Na referendumu glasovalo 60,52 posto Iraca
U glavnom gradu Dublinu situacija je još poraznija za protivnike referenduma predvođene Katoličkom crkvom i njenim organizacijama: više od 77 posto birača poduprijelo je zahtjev da žene same odlučuju o sebi i svom tijelu. Za ukidanje restrikcija bilo je 69 posto muškaraca i 72,1 posto žena. Liberalizaciju zakona o pobačaju poduprijelo je čak 87,6 posto mladih između 18 do 24 godine, 84,6 posto između 25-34 godine, 72,8 posto između 35-49 godina te 63,7 posto između 50-64 godina. Glasači iznad 65 godina bili su jedina dobna skupina kojoj je većina, 58,7 posto, glasovala za ostanak Osmog amandmana. Što je, dakako, izazvalo opći podsmjeh jer je to dobna skupina kojih se problem abortusa zaista nimalo ne tiče.
Odaziv na referendum bio je iznimno velik: glasovalo je 60,52 posto od 3,2 milijuna upisanih birača, uključujući i tisuće irskih građana koji žive u inozemstvu koji su doputovali kući kako bi glasovali. U nekim gradovima izlaznost je prelazila i 70 posto. Taj broj glasača veći je od broja građana koji je izašao na referendum 2015. kad su u Irskoj legalizirane istospolne zajednice.
Osmi amandman, koji je izglasan na referendumu 1983. godine, apsolutno zabranjuje pobačaj, a nakon velikih demonstracija 2013., irska vlada ublažila je zakon o pobačaju pa se od tada on dopušta u slučajevima kad je život majke u opasnosti. Premda je 1992. Vrhovni sud Irske presudio da pobačaj treba biti dopušten ako postoji “stvarna i znatna opasnost po život majke, uključujući i prijetnje samoubojstvom”, taj se zakon ne primjenjuje jer ne postoji suglasje oko toga kolika treba biti opasnost po život majke niti kolika mora biti opasnost od samoubojstva.
Ako referendum u konačnici prođe, irski zakonodavci će morati donijeti zakone koji će omogućiti ukidanje zabrane abortusa u prvih 12 tjedana trudnoće, a kasnije u slučajevima kad postoji rizik za život majke ili se predviđa da fetus neće preživjeti. To znači da će uskoro žene u irskoj relativno lako dobiti odobrenje za pobačaj u ranoj trudnoći.
Opće oduševljenje projekcijama rezultata referenduma
Odmah nakon što je glasovao u gradiću Killarneyu Jerry Moynihan izjavio je novinarima kako je to “važan dan za Irsku, jer Crkva više ne diktira kako se treba ponašati”. “Mislim da je moralna stvar za Irce da sami odlučuju, i da to više ne radi katolička crkva umjesto njih”.
Taoiseach Leo Varadkar zaključio je pak da se u petak u Irskoj stvarala povijest, a mlada žena koja je željela ostati anonimna kazala je kako “je to sve što smo ikada željeli, samo da bismo mogli imati vlasništvo nad vlastitim tijelima, da se osjećamo poštovani i voljeni”. Sophie Hughes, 28, je kazala: “Sretna sam što je glasalo puno mladih ljudi – čini se da je ovo godina kada su mladi konačno izašli na političku pozornicu. Ovo je novi dan za Irsku. Vlada će napokon moći okončati ovu patnju i donijeti zakone kako bi pružila skrb ženama”.
Međunarodna organizacija koja je poduprijela dvije Irkinje koje su UN-u tužile vladu u Dublinu zbog prisiljavanja na pobačaj u inozemstvu, objavila je kako projicirana pobjeda daje nadu svim ženama diljem svijeta. Leah Hoctor, regionalni direktor europskog Centra za reproduktivna prava u New Yorku, istaknuo je: “Ako referendum prolazi, to će biti povijesni trenutak za žene Irske. Irski zakoni o pobačaju dugo su bili među najrestriktivnijim u svijetu i potpuno su izvan dodira sa zakonodavstvom u gotovo svakoj drugoj europskoj zemlji”.
Protivnici referenduma prilično su bijesni
Oni koji su se protivili referendumu ne kriju ogorčenje i razočarenje. Većina njih suglasna je da su irski birači počinili “tragediju povijesnih razmjera” te upozoravaju “da pogrešno ne postaje ispravno samo zato što ga većina podržava”. Uoči referenduma Irska biskupska konferencija objavila je da se žestoko protivi bilo kakvim promjenama sadašnjeg zakona. “Vjerujemo da svako nerođeno dijete, bez obzira na zdravstveno stanje ili okolnosti rođenja, ima pravo jednakosti pred zakonom”, stoji u njihovom priopćenju.
Međutim, još početkom 2017. irska sutkinja Marry Laffoy, liderica Građanskog udruženja koja se zalaže za ublažavanje zakona o zabrani pobačaja, izjavila je kako je “zakon o pobačaju u Sjevernoj Irskoj nespojiv je s ljudskim pravima”, a s tom se tezom u svojoj presudi složio i Visoki sud u Belfastu. Takva odluka izazvala je ogorčenje u Katoličkoj crkvi i među konzervativcima, ali je potaknula liberalne udruge da pojačaju pritisak za održavanje referenduma kako bi se abortus dopustio barem u slučajevima fatalne fetalne abnormalnosti, silovanja i incesta.
“Neotuđivo je pravo svake žene na vlastiti izbor i odluku i smiješno je da netko drugi, država ili crkva, odlučuje o životnoj sudbini i tijelu žene”, izjavila je za lokalne medije Sal Roche, 42-godišnja učiteljica. Irska ministrica za djecu Katherine Zappone, na prosvjedu u Dublinu, nosila je crnu vestu s natpisom “Ukinuti”.
Niz tragičnih ishoda ovog rigidnog zakona
Podaci Nacionalnog zdravstvenog sustava pokazuju da je više od 3.400 Irkinja, tijekom 2015., napravilo pobačaj u Engleskoj, a među njima je bilo i nekoliko djevojčica mlađih od 16 godina. Liječnici i ostalo medicinsko osoblje u bolnicama u Sjevernoj Irskoj mogu biti osuđeni na 14 godina zatvora ako pomognu pri obavljanju ilegalnih abortusa. Protivnici sadašnjeg zakona o zabrani pobačaja objavili su cijeli niz slučajeva s tragičnim ishodom zbog rigidnog odnosa spram ženskih prava.
Tako je 2012. 31-godišnja stomatologinja Savita Halappanavar, umrla od septičkog šoka zbog nestručno izvedenog pobačaja. Prije toga, u bolnici su odbili izvesti pobačaj, premda je fetusu dijagnosticirana teška urođena mana. Unatoč toga što je u studenom 2011. godine, Amandi Mellet, koja je tada bila u 21 tjednu trudnoće, otkriveno je da je njen fetus imao toliko tešku prirođenu manu da će umrijeti tijekom trudnoće u maternici ili ubrzo nakon rođenja, irske bolnice odbile su njen zahtjev za pobačajem pa je stoga, zajedno sa suprugom, otišla u Englesku napraviti abortus.
Nakon toga podnijela je pritužbu Odboru za ljudska prava Ujedinjenih naroda koji je krajem proljeća 2016. zaključio “da zabrana pobačaja u Irskoj izlaže žene diskriminatornom, okrutnom i degradirajućem postupanju i odmah mora biti odbačena u slučajevima fatalnih abnormalnosti fetusa”. Odbor za ljudska prava Ujedinjenih naroda, sastavljen od stručnjaka i stručnjakinja iz 17 zemalja, na čelu s Fabianom Salviolijem iz Argentine, zaključio je kako irska zabrana pobačaja krši UN-ov Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima te poziva Vladu na hitnu reformu.