Ispovijest čovjeka koji je izgubio djecu na prilično okrutan način. Majka ih je odvela ravno u ISIS

Marvin Roach priča o dvije godine potrage za svojom djecom

A man covered by a blanket crosses a bridge near Idomeni, Greece, 24 May 2016. Photo: Socrates Baltagiannis/dpa
FOTO: dpa Picture-Alliance/AFP

U veljači 2015., tri školarke iz istočnog Londona pobjegle su u Siriju, samo tri mjeseca prije, u studenom 2014. Qadirah i Muhammad Roach su nestali u Siriji. Zbog nestanka triju školarki iz Londona digla se velika histerija o moći i propagandi tzv. Islamske države, pokrenuti su globalni prosvjedi, bile su međunarodna vijest. S druge strane, vijest o Qadirahu i Muhammadu, čije je putovanje u Siriju krenulo s karipskih otoka Trinidada i Tobaga, nije bilo čak ni na jednoj naslovnoj stranici.

Iako je, prema službenim podacima Vlade Trinidada i Tobaga, 120 njihovih građana živi pod kalifatom, ta brojka je navodno zapravo puno veća, oko 400. To je znatno manje nego npr. u Francuskoj gdje je 1800 građana pod kalifatom , no ako uzmemo u obzir da je Trinidad i Tobago država koja ima 1,3 milijuna stanovnika, uključujući i 104 tisuće muslimana, dolazimo do spoznaje da se radi o zemlji koja je na vrhu liste zapadnih zemalja po stopi radikalizacije. “To je zapravo neispričana priča o ratu u Siriji i razlog zašto sam došao u Trinidad u veljači i lipnju ove godine”, piše novinar Vicea Simon Cottee.

Bivša supruga mu otela djecu

Nevjerojatno je koliko je mnogo života rat u Siriji pogodio, a još više koliki je doseg smrtonosnog zagrljaja tog rata. U studenom 2014. ralje rata obuhvatile su i Marvina Roacha iz Trinidada i njegovo dvoje djece, 15- godišnju Qadirah i 11- godišnjeg Muhammada. Tijekom 2011. Roach se rastao od svoje supruge i dobio puno skrbništvo nad njihovo dvoje djece. Prema sporazumu, djeca su boravila kod majke tijekom jednog vikenda u 15 dana. Kada je došla po djecu tog 21. studenoga, rekla je Roachu da idu na kratak odmor u Tobago. Lagala je. Umjesto toga išli su u Gvajanu i onda u Siriju kako bi se pridružili njenom novom suprugu koji je par tjedana ranije napustio Trinidad.

“Na dan kada sam se vratio u Englesku s mog drugog putovanja u Trinidad, Roach mi je poslao fotografiju na kojoj su njegovo dvoje djece kako sjede na zadnjem sjedištu njegova automobila. Qadirah nosi bijeli hidžab, na njemu su tri tratinčice. Muhammad je u plavoj košulji, usne mu izgledaju kao da se počinje smijati. Izgledaju samouvjereno, snažno i obećavajuće”, priča novinar Vicea.

Kako opisati čovjeka koji je izgubio djecu

Mark Bassant, istraživački TV novinar iz Trinidada, spojio je novinara Cotteea s ocem nestale djece Roachem. On je pristao na razgovor o svojoj bivšoj ženi i njenoj otmici njihovo dvoje djece. Upoznali su se u lipnju u blizini dućana koji prodaje mobitele gdje Roach radi. “Bio je lipanj, još uvijek je trajao Ramazan, vraška vrućina. Ležerno sam ga upitao hoće li što piti. Pristojno je odbio, postio je.”

Roach se kao i većina crnih afričkih Muslimana preobratio, tada je imao 19 godina. Prije je bio kršćanin. “Razlog zbog kojeg sam mu ponudio piće je bio taj što su mu oči bile tamnocrvene i mokre kad mu je prišao,a nisam znao što drugo mu reći,” priča novinar Vice. “Na sveučilištu u Kentu gdje predajem kriminologiju, uvijek sugeriram svojim studentima da pokušaju razviti odnos ispitanicima prije postavljanja pitanja. Ali kako to napraviti s čovjekom koji je izgubio dvoje djece, svoju jedinu djecu, u ratnoj zoni gdje vlada grupa koja siluje djevojke i pretvara dječake u ljudske bombe.”

Majka djece se preudala za bivšeg zatvorenika

Razgovor je počeo pitanjima o bivšoj ženi, s kojom je Roach proveo u braku nešto više od deset godina. “To je bilo sigurnijie tlo jer tu nije bilo govora o Qadirah i Muhammadu i zbog toga što je Roach po tom pitanju imao drukčije emocije.” Tricia Ramirez, njegova bivša supruga, kaže bila je “jako tvrdoglava, arogantna osoba, sigurno ne netko koga je lako savjetovati” I ona je postala muslimanka kada je imala 13 godina. No, iako se oblačila u skladu s vjerom, nije bila religiozna za razliku od Roacha. Nazvao ju je nepouzdanom i kaotičnom majkom, često bi se pojavila u školi i uzela djecu usred nastave. Sada se ponovno udala i to za Seana Bartolomewa, bivšeg zatvorenika, sklonog nasilju.

Roach se prisjetio prilično neugodne epizode kada je dobio skrbništvo nad djecom. Bertolomew je došao u njegov dućan i napao ga metalnom šipkom. Nakon toga je uhićen i optužen, no slučaj je pao na sudu zbog proceduralne pogreške. A onda je počeo pričati i o tom kobnom danu kada je posljednji put vidio svoju djecu. Njegova bivša žena došla je po njih i rekla da će ih vratiti u ponedjeljak u školu.

No, u ponedjeljak djeci ni traga. Negdje u doba ručka dobio je poruku od bivše žene u kojoj je pisalo da su se zadržali u Tobagu i vratit će se u četvrtak. Odmah je osjetio da nešto nije u redu. I bio je u pravu; u četvrtak se djeca opet nisu pojavila, a ovaj put njegova bivša žena nije reagirala na njegove pozive i poruke. Odmah je kontaktirao policiju i nadležne službe.

Policija nije napravila mnogo

Ispostavilo se da je gospođa Ramirez, dan prije nego je trebala vratiti djecu, uzela let za Gvajanu i dalje za Siriju. Djeca nisu imala potrebne putovnice, no Roach kaže kako je vjerojatno, planirajući otmice, podmitila službenika koji izdaje putovnice za djecu. Prema Roachevoj priči, kada je policija stigla na adresu njegove bivše supruge, zaplijenili su mobitel jednog od njenih starijih sinova koje je imala iz prethodne veze, no nisu otkrili ništa.

Ispitivali su njene starije sinove, njih dvojicu, o tome gdje im je majka, ali nikakve informacije nisu dobili. Posjetili su i Roacha da uzmu izjavu. “I to je bilo sve. Nikakve kasnije informacije, Ništa. Ja iskreno ne znam što oni rade, koje informacije imaju, jesu li što prikupili, ne znam.”

Stoga je vlastitom istragom pokušao shvatiti što se zapravo dogodilo. Priča kako je novi suprug njegove bivše žene Bartholomew uzeo let iz Trinidada za Surinam 8. listopada 2014. Onda je nastavio prema Siriji gdje se pridručio ISIS-u. Te informacije potvrđene su iz dokumenata koji su procurili iz policije, a objavljeno je u izdanju Trinidad Guardiana u travnju ove godine. Roach je na Facebooku vidio fotografiju kako Barholomew i njegova bivša supruga poziraju u Siriji. Putem društvenih mreža saznao je i da je on umro, što je kasnije i službeno potvrđeno.

Pomagao je partneru svoje bivše supruge

Bartholomew i Roach su se dobro poznavali, bili su i prijatelji. Roach priča kako je Bartholomew kao dijete preselio u Sjedinjene Države, no vlasti su ga vratile kada je imao 40-ak godina, zbog problema s drogom. Sjeća se da ga je upoznao preko zajedničkog prijatelja. Rekao mi je kako je usamljen i tako smo se sprijateljili.

“Našao sam mu prvi posao”, prisjeća se Roach, “sjećam se i da sam mu čak dao odjeću”. Roach ga je počeo podučavati o vjeri. “Učio sam ga neke stvari jer sam shvatio da je njegovo znanje vrlo islamski ograničeno” No, kaže kako je ubrzo pokazao kako je arogantan i nagao. Preko Roacha upoznao je i Ramirez. “Nisam ga htio forsirati s tim je li ga žena ostavila zbog Bartholomewa, ali jasno mi je dao do znanja da ne prekidaš s jednom osobom i ideš s drugom kako je to ona napravila”, priča novinar Vicea.

Roach je nedvosmislen i po pitanju ISIS-a. “Glupi ljudi se pridružćuju ISIS-u. Većina ljudi koje ISIS ubija su muslimani. Napustiš Trinidad, divnu zemlju, gdje je stalno sunce, s divnim plažama, kokosovom vodom, dobro živimo tu, nitko nas ne priječi u prakticiranju vjere. Slobodan si… I odustaneš od svega, a ideš u ono što zovu sveti rat, gdje svećina ljudi koju ubijaš su muslimani.”

Stalno misli na svoju djecu

Puno ljudi iz Trinidada koji idu u Siriju su zapravo članovi neke od bandi i odlaze zbog neriješenih računa, smatra Roach. Neke je i osobno poznavao. Mnogi samo najednom nestanu, prestaneš ih viđati,a onda ih za par tjedana vidiš na vijestima i doznaš da su se pridružili ISIS-u.

“Oni samo kupe kartu i odšetaju iz Trinidada, Nitko ih ne zaustavlja.” Roach kaže da nije išao u Tursku i Siriju da pokuša naći svoju djecu. Misli da to nije dobra ideja, a naposlijetku, nema ni novca za putovanje. Ipak, ne prođe ni dan da ne misli o Qadirah i Muhammadu. Vidi ih samo u svojim snovima i čuje im glasove. “To je uvijek kao da su se vratili, uvijek kao da se vraćaju.”

Od 102 građana Trinidada koliko ih je po službenim podacima u Siriji, 40 je djece. Najmlađi ima samo dvije godine. U Trinidadu, vlasti se fokusiraju kako se zaštititi od povratnika iz Sirije. No nitko ne govori o povratku nestale djece. Sljedećeg mjeseca bit će pune dvije godine da su Muhammad i Qadirah oteti. Svom ocu nedostaju. No, ISIS je sada u velikom padu, pa postoji nada, doduše slaba, da će se vratiti i ponovno biti s voljenim ocem od kojega su tako nehumano oduzeti.