Istražili smo: Što Vlada izvodi s ovom praznom zgradom u koju je već uloženo 273 milijuna kuna javnog novca?
Svrhu projekta traži već šesti ministar. Vlada tvrdi da će ipak osnovati Europski centar za inovacije, zbog čega nam je EU i dala novac
Bila je to jedna od onih stvari koje dolaze s funkcijom. Kada je Davor Filipović od Tomislava Ćorića preuzeo ministarsku dužnost, u paketu je naslijedio i velebnu, ali praznu zgradu u Novom Zagrebu s kojom nijedan od njegovih prethodnika, a bilo ih je petero, nije znao što napraviti.
U njoj je trebao biti regionalni centar za edukaciju poduzetnika. Ali je to propalo. Pa je trebala poslužiti za predsjedanje Hrvatske Europskom unijom. Ali se to nije dogodilo. Zatim je Vlada smislila da će u njoj osnovati Europski centar za inovacije, napredne tehnologije i razvoj vještina. Ali ni od toga još uvijek ništa.
Priče iz političkih kuloara
Impresivni objekt počeo se graditi prije sedam godina, u vrijeme dok je ministar bio Gordan Maras, i trebao je biti među prvim infrastrukturnim projektima koje će Hrvatska, tada friška članica EU-a, financirati iz europskih fondova. Prošlo je skoro cijelo desetljeće, uskoro ćemo kunu zamijeniti eurom i ući u šengenski prostor. Zgrada, u koju je dosad uloženo 273 milijuna kuna, i dalje je prazna.
Dok je ministar Filipović hvatao konce resora koji je preuzeo, i to u nimalo povoljnim okolnostima energetske krize, političkim kuloarima širile su se glasine o budućoj svrsi dojmljive zgrade zrcalnog izgleda. Među državnim službenicima se, na primjer, pričalo da će u nju useliti neki od njih koji, zbog obnove od potresa, moraju napustiti svoje stare zgrade u središtu Zagreba.
U vrijeme bivšeg ministra Ćorića proširila se i glasina da bi impozantna građevina uz Aveniju Dubrovnik mogla biti privremena lokacija hrvatske Vlade – jednom kada Banski dvori krenu u obnovu. O tome se, navodno, razgovaralo unutar ministarstava, ali je natječaj za obnovu povijesne palače na Markovom trgu propao, pa je traženje alternativne lokacije za Vladine službe očito postalo bespredmetno.
Kupili WC četke, uredili zelenilo
U međuvremenu se u zgradu dodatno ulagalo. Nešto manje od pola milijuna kuna koštalo je, na primjer, opremanje sanitarija – ogledala, vješalice, koševi za smeće, WC četke, sušila za ruke i tako dalje. Još je 200-tinjak tisuća otišlo na održavanje zelenih površina. Ali unatoč svemu, činilo se da nitko ne zna što sa zgradom: čemu će točno služiti i tko će to na kraju doista platiti?
Da je novac za nju planiran isključivo u državnom proračunu, bilo bi relativno jednostavno. Vlada bi naprosto izdvojila 273.797.491,28 kuna, koliko je dosad uloženo u izgradnju i opremanje objekta, i država bi mogla tamo useliti štogod joj padne na pamet. I državne službenike, i Vladine službe, i nešto sasvim treće. Ali zgrada, kojoj se godinama tražila svrha, ima drugi izvor financiranja – proračun Europske unije.
Zahtjevi za europski novac
A s EU fondovima nije lako: Bruxelles obično traži da se novcem europskih poreznih obveznika barata koliko-toliko pažljivo i da se sredstva koriste za ono za što su bila planirana. “Da bi zgrada bila plaćena iz EU fondova, mora se koristiti za strogo propisanu svrhu”, objašnjava neslužbeno izvor iz državne administracije. U tome leži razlog zašto bi plan o preseljenju državnih službenika iz centra grada na zagrebačku Kajzericu propao. Ili bi plan uspio, ali bi zato propao EU novac.
Posljednjih mjeseci do nas su stizale različite nepotvrđene informacije o budućnosti zgrade i projekta Europskog centra za inovacije. Svaku od njih pokušavali smo provjeriti na nadležnoj adresi, no u Ministarstvu gospodarstva i održivog razvoja mjesecima je oko te teme vladala potpuna šutnja. Od svibnja ove godine do prije nekoliko dana šest naših upita ostalo je bez odgovora.
Planirano useljenje Rektorata
Krajem rujna Jutarnji list je objavio da je nekretnini, kojom upravlja Ministarstvo gospodarstva, konačno nađena svrha: u nju će useliti Rektorat zagrebačkog Sveučilišta, dok se njihove zgrade obnavljaju nakon potresa.
Iz Rektorata su za Telegram potvrdili da su o tome razgovarali s ministrom Filipovićem. Budući da Sveučilište ima vlastiti Centar za istraživanje, razvoj i transfer tehnologije, koji bi se također selio na novu lokaciju, smatraju da bi useljenje bilo u skladu sa svrhom zbog koje je zgrada i napravljena.
No, sveučilišni Centar nije isto što i Europski centar za inovacije, napredne tehnologije i razvoj vještina za koji je Vlada dobila zeleno svjetlo Europske komisije. Sugovornici iz konzultantskih krugova stoga su bili skeptični prema ideji da bi Vlada mogla troškove osnivanja Europskog centra naprosto pravdati useljenjem već postojećeg sveučilišnog Centra.
Odluka hrvatska, revizija europska
Takav bi manevar mogao dovesti u politički nezgodnu poziciju Natašu Tramišak. Korištenje EU fonda iz kojeg se financira ovaj projekt nadgleda Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova EU. Ono bi, dakle, trebalo odlučiti je li takav potez u skladu s pravilima i ciljevima koje treba ispuniti da bi europski novac bio opravdan. Uz to, Komisija i dalje ima nadzornu ulogu, pa njezina revizija može dovesti u pitanje opravdanost odluka hrvatskih tijela.
Rezervu prema Vladinim planovima o pokretanju novog centra za inovacije podgrijavala je zadnjih mjeseci i banalna činjenica: više od godinu dana nisu u stanju donijeti uredbu o njegovom osnivanju. Prijedlog uredbe prošao je javno savjetovanje u listopadu 2021., i to po skraćenom postupku jer se Ministarstvu žurilo. A onda godinu dana – ništa. Ni slova. Uredba kao da je u zemlju propala.
Ministarstvo: Sve ide po planu
Iz Ministarstva gospodarstva, međutim, sada odjednom uvjeravaju da je sve u redu. Da, doista, nakon šest mjeseci šutnje, ovoga su tjedna odgovorili na naša pitanja – i tvrde da ne odustaju od osnivanja Europskog centra i da sve ide po planu.
Uredba je, kažu, pripremljena “te će nakon pribavljanja pozitivnih mišljenja resornih ministarstava biti upućena na usvajanje Vladi Republike Hrvatske”. Neobično je, doduše, koliko puno vremena treba za pripremu i usuglašavanje dokumenta koji ima svega 15 članaka, a i među tih 15 ima ih par koji su krajnje tehničke prirode.
Koja je ustvari korist od svega?
Potvrdili su nam i da se razgovara o preseljenju Rektorata u zgradu na Kajzerici, no tvrde da “eventualno privremeno smještanje Rektorata u navedeni objekt ne utječe na projektne aktivnosti Centra ni na sredstva alocirana za aktivnosti Centra”. “Na izgradnju i opremanje objekta dosad je utrošeno 273.797.491,28 kn iz EU i nacionalnog proračuna. Nije bilo, niti se očekuju korekcije korištenja sredstava iz EU proračuna”, zaključuju iz Ministarstva.
Iz Filipovićevog resora, dakle, kategorički odbijaju mogućnost da bi trošak zgrade, zbog kašnjenja ili neispunjenja ciljeva dogovorenih s EU, mogao pasti na državni proračun. Jesu li to dobre vijesti za hrvatske porezne obveznike? Kako se uzme: alternativa je da ćemo na kraju, nakon višegodišnjih zavrzlama i lutanja državne administracije, dobiti centar za koji je i dalje vrlo teško shvatiti koja će mu točno biti svrha. Ili korist.