Dvije vijesti iz SAD-a zorno pokazuju kakva trenja i podjele diljem zemlje izaziva lipanjska odluka Vrhovnog suda SAD-a da se pravu na pobačaj oduzme snaga saveznog zakona i tako omogući svakoj od 50 država da to ključno pitanje položaja žena regulira po volji lokalne političke većine.
No u Kansasu, saveznoj državi središnjeg dijela SAD-a, konzervativne snage koje smatraju da ”život počinje začećem” istodobno bilježe težak poraz. Tamošnji birači na referendumu su upravo odbili da se iz kanzaškog ustava briše pravo na pobačaj. Pobjeda je osvojena s uvjerljivim rezultatom od 59 naprama 41 posto.
Žestoka ideološka sukobljavanja
Amerikanke su od 1973. godine mogle slobodno odlučivati žele li zadržati trudnoći ili ne, a sada se žestoka ideološka sukobljavanja oko pobačaja odvijaju u cijeloj zemlji.
Kansas je jedna od 10 država u kojima je pravo na abortus upisano u ustave i utoliko se može srušiti samo na referendumu, a oni su tim putem prvi krenuli. U ostalima se dosad liberalni propisi o abortusu mogu mijenjati jednostavno, natpolovičnom parlamentarnom većinom, ne pitajući birače.
Mnoge savezne države SAD-a u kojima su na vlasti tvrdi republikanci već su ili započele proceduru da se pobačaj zabrani ili su to najavile. Zato protivnici te rekonkviste – a oni, prema anketama, čine većinu američkog društva te uključuju i dio republikanskih glasača – gledaju prema administraciji demokratskog predsjednika Joea Bidena s nadom da bi se restriktivnoj odluci Vrhovnog suda moglo doskočiti donošenjem za sve obavezujućeg saveznog zakona.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Jedna država, a različita prava
Ako toga ne bude, žene u SAD-u, ovisno o tome gdje žive, ubrzo će imati posve različita prava kad je riječ o pobačaju. On će negdje biti posve zabranjen, negdje samo iznimno dopušten, a negdje će sve ostati kao što je bilo dok Vrhovni sud ljetos nije srušio presedan Roe vs. Wade i time žene izručio na vjetrometinu političkih odnosa u pojedinim saveznim državama.
Zato se očekuje da će žene iz država koje zabrane prekid trudnoće tražiti pomoć u klinikama preko granice, a one koje to ne budu mogle financirati abortirat će negdje na crno kao u pradavna vremena.
A budući da protivnici pobačaja kao jedan od svojih krunskih argumenata navode i tvrdnju kako žene koje pobace trpe navodno razorne posljedice takozvanog ”postabortivnog sindroma”, u SAD-u je aktualizirano istraživanje čije je konačne rezultate početkom 2020. godine objavila skupina znanstvenika sa Sveučilišta California iz San Francisca. Riječ je o longitudinalnom istraživanju koje je provođeno pet godina na uzorku od 667 pacijentica iz 30 klinika diljem SAD-a.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Tvrdnja bez znanstvenih temelja
Rezultati tog opsežnog projekta drastično opovrgavaju proizvoljnu i znanstveno nepotkrijepljenu tvrdnju da abortus kod žena uzrokuje tešku traumu, žaljenje, apatiju pa čak i dugotrajne mentalne probleme poput depresije i sklonosti samoubojstvu.
Naprotiv, 95 posto žena koje su se pristale uključiti u istraživanje reklo je u intervjuima da pobačaj smatraju svojom ispravnom odlukom i da je njihova osnovna i trajna emocija u vezi s abortusom bila: osjećaj olakšanja.
Između šest ponuđenih emocija: sreće, tuge, žaljenja, krivice, olakšanja i bijesa, skoro sve su izabrale ”olakšanje”. (Tko želi čitati, neka potraži: ”Emotions and decision rightness over five years following an abortion: An examination of decision difficulty and abortion stigma”)
Članak se nastavlja ispod oglasa
1200 kilometara do svojih prava
Svjedočenja su iznova testirana ukupno 11 puta kroz pet godina poslije abortusa. Kroz razgovore s ispitanicama znanstvenici su utvrdili da negativne emocije u vezi s pobačajem uzrokuju socijalna stigma u pojedinim sredinama gdje je jak utjecaj crkve te nedostatak podrške okoline, a ne sam čin prekida trudnoće.
Utoliko znanstvenici koji su proveli ovo istraživanje zaključuju kako njihovi rezultati očigledno ”podupiru zakone na državnoj razini koji reguliraju pobačaj u Sjedinjenim Državama”. No Vrhovni sud – godinu i pol kasnije – nije uzeo u obzir ni njihove nalaze, kao sve ostale argumente da se s pravima žena ne treba igrati.
Zato će sada žene iz Georgije na abortus morati putovati na primjer u Kansas. To je 1200 kilometara dug put do prava koje su u svojoj zemlji imale 50 godina, a sada će mnogima od njih biti oduzeto.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Istraživanje u SAD-u srušilo tezu pro-life pokreta: nakon pobačaja žene ne osjećaju ni žaljenje, ni krivnju, nego olakšanje
Vrhovni sud nije uzeo u obzir istraživanje koje je provođeno pet godina na uzorku od 667 pacijentica
Rezultati opsežnog projekta drastično opovrgavaju proizvoljnu i znanstveno nepotkrijepljenu tvrdnju da abortus kod žena uzrokuje tešku traumu, žaljenje, apatiju pa čak i dugotrajne mentalne probleme poput depresije i sklonosti samoubojstvu
Dvije vijesti iz SAD-a zorno pokazuju kakva trenja i podjele diljem zemlje izaziva lipanjska odluka Vrhovnog suda SAD-a da se pravu na pobačaj oduzme snaga saveznog zakona i tako omogući svakoj od 50 država da to ključno pitanje položaja žena regulira po volji lokalne političke većine.
Prva je vijest iz američke južnjačke države Georgije gdje će se porezna olakšica odsada odobravati ne više samo za djecu, nego i za fetus koji se tek treba roditi. Za tu dodatnu subvenciju, u obitelji je potrebna trudnica čijem je plodu počelo kucati srce. Bizarnim zakonom koju su potpisale tamošnje republikanske vlasti, fetusu je, dakle, priznato pravo da ga se tretira kao osobu.
No u Kansasu, saveznoj državi središnjeg dijela SAD-a, konzervativne snage koje smatraju da ”život počinje začećem” istodobno bilježe težak poraz. Tamošnji birači na referendumu su upravo odbili da se iz kanzaškog ustava briše pravo na pobačaj. Pobjeda je osvojena s uvjerljivim rezultatom od 59 naprama 41 posto.
Žestoka ideološka sukobljavanja
Amerikanke su od 1973. godine mogle slobodno odlučivati žele li zadržati trudnoći ili ne, a sada se žestoka ideološka sukobljavanja oko pobačaja odvijaju u cijeloj zemlji.
Kansas je jedna od 10 država u kojima je pravo na abortus upisano u ustave i utoliko se može srušiti samo na referendumu, a oni su tim putem prvi krenuli. U ostalima se dosad liberalni propisi o abortusu mogu mijenjati jednostavno, natpolovičnom parlamentarnom većinom, ne pitajući birače.
Mnoge savezne države SAD-a u kojima su na vlasti tvrdi republikanci već su ili započele proceduru da se pobačaj zabrani ili su to najavile. Zato protivnici te rekonkviste – a oni, prema anketama, čine većinu američkog društva te uključuju i dio republikanskih glasača – gledaju prema administraciji demokratskog predsjednika Joea Bidena s nadom da bi se restriktivnoj odluci Vrhovnog suda moglo doskočiti donošenjem za sve obavezujućeg saveznog zakona.
Jedna država, a različita prava
Ako toga ne bude, žene u SAD-u, ovisno o tome gdje žive, ubrzo će imati posve različita prava kad je riječ o pobačaju. On će negdje biti posve zabranjen, negdje samo iznimno dopušten, a negdje će sve ostati kao što je bilo dok Vrhovni sud ljetos nije srušio presedan Roe vs. Wade i time žene izručio na vjetrometinu političkih odnosa u pojedinim saveznim državama.
Zato se očekuje da će žene iz država koje zabrane prekid trudnoće tražiti pomoć u klinikama preko granice, a one koje to ne budu mogle financirati abortirat će negdje na crno kao u pradavna vremena.
A budući da protivnici pobačaja kao jedan od svojih krunskih argumenata navode i tvrdnju kako žene koje pobace trpe navodno razorne posljedice takozvanog ”postabortivnog sindroma”, u SAD-u je aktualizirano istraživanje čije je konačne rezultate početkom 2020. godine objavila skupina znanstvenika sa Sveučilišta California iz San Francisca. Riječ je o longitudinalnom istraživanju koje je provođeno pet godina na uzorku od 667 pacijentica iz 30 klinika diljem SAD-a.
Tvrdnja bez znanstvenih temelja
Rezultati tog opsežnog projekta drastično opovrgavaju proizvoljnu i znanstveno nepotkrijepljenu tvrdnju da abortus kod žena uzrokuje tešku traumu, žaljenje, apatiju pa čak i dugotrajne mentalne probleme poput depresije i sklonosti samoubojstvu.
Naprotiv, 95 posto žena koje su se pristale uključiti u istraživanje reklo je u intervjuima da pobačaj smatraju svojom ispravnom odlukom i da je njihova osnovna i trajna emocija u vezi s abortusom bila: osjećaj olakšanja.
Između šest ponuđenih emocija: sreće, tuge, žaljenja, krivice, olakšanja i bijesa, skoro sve su izabrale ”olakšanje”. (Tko želi čitati, neka potraži: ”Emotions and decision rightness over five years following an abortion: An examination of decision difficulty and abortion stigma”)
1200 kilometara do svojih prava
Svjedočenja su iznova testirana ukupno 11 puta kroz pet godina poslije abortusa. Kroz razgovore s ispitanicama znanstvenici su utvrdili da negativne emocije u vezi s pobačajem uzrokuju socijalna stigma u pojedinim sredinama gdje je jak utjecaj crkve te nedostatak podrške okoline, a ne sam čin prekida trudnoće.
Utoliko znanstvenici koji su proveli ovo istraživanje zaključuju kako njihovi rezultati očigledno ”podupiru zakone na državnoj razini koji reguliraju pobačaj u Sjedinjenim Državama”. No Vrhovni sud – godinu i pol kasnije – nije uzeo u obzir ni njihove nalaze, kao sve ostale argumente da se s pravima žena ne treba igrati.
Zato će sada žene iz Georgije na abortus morati putovati na primjer u Kansas. To je 1200 kilometara dug put do prava koje su u svojoj zemlji imale 50 godina, a sada će mnogima od njih biti oduzeto.