Nekad je nužno odabrati stranu

Istražujemo: kako je Filipovićevo ministarstvo uspjelo zabrljati najveći EU natječaj ikad za poduzetnike

Četiri tjedna od najave nikad većeg natječaja, ispalo je da se Filipovićev "najbolji mogući način" mora – poboljšati

FOTO: Pixsell/ilustracija Telegram

Za Davora Filipovića nije bilo sumnje. “Preduvjet napretka hrvatskog društva je jako gospodarstvo, stoga stavljamo na raspolaganje velik iznos sredstava za ovaj poziv koji treba biti iskorišten na najbolji mogući način”, kategoričan je bio ministar gospodarstva.

Tog dana, 1. srpnja, Vlada je prezentirala dosad najveći natječaj za dodjelu EU novca namijenjenog poduzećima. Za zelenu tranziciju prerađivačke industrije, u okviru plana oporavka rezervirano je 1,9 milijardi kuna. Četiri tjedna kasnije ispalo je da se “najbolji mogući način” mora – poboljšati.

Neslužbene najave vs. stvarnost

Tri dana prije nego što su poduzeća krenula prijavljivati svoje projekte – radi se o investicijama u nove tehnologije kako bi smanjili negativan utjecaj na okoliš, štedjeli energiju, prebacili se na obnovljive izvore i tako dalje – Ministarstvo je obavijestilo javnost da se uvjeti natječaja mijenjaju. Razlog? U prvoj verziji poziva, stotine firmi ne bi uopće moglo konkurirati za europska sredstva.

Stoga je ta prva verzija zaprepastila stručnjake koji pomažu hrvatskim kompanijama da pripreme projekte za ovakve natječaje. Konzultant za EU projekte, godinama u ovom poslu s nizom respektabilnih klijenata, za Telegram kaže kako se tijekom posljednjih godinu dana neslužbeno najavljivalo da će natječaj biti postavljen vrlo široko, primarno za cijelu prerađivačku industriju, ali i da će očekivana biti i prihvatljivost IT sektora.

“Suprotno od najavljivanog, natječaj kako je inicijalno objavljen praktički je obuhvatio čistu ‘energetiku’, odnosno uzak spektar energetski intenzivnih djelatnosti. To bi bilo u redu da mi te djelatnosti imamo, ali većinu nažalost nemamo”, problematizira konzultant.

‘Kao da su guglali što utrpati u natječaj’

Pa daje slikovit primjer: “Mi praktički nemamo proizvodnju metala. Moji klijenti iz metaloprerađivačke industrije ne znaju za što da se metal, kao sirovina, proizvodi u Hrvatskoj. Kao i s metalom, slična je situacija u inicijalnoj verziji natječaja bila sa sirovinama u proizvodnji papira, tekstila, gnojiva”. Nakon što je objavljena prva verzija, dodaje, konzultanti su bili konsternirani i pogubljeni. “Tražili su i rudarili koga uopće prijaviti na taj natječaj, s obzirom na to da govorimo o nekolicini industrija koje su nekonkurentne i zaboravljene”, problematizira.

Sve skupa je izgledalo, kaže, kao da je netko išao guglati što su to energetski intenzivne industrije i odlučio to utrpati u natječaj: “Nisam siguran da je napravljena analiza imamo li mi u Hrvatskoj uopće takve prihvatljive prijavitelje i koliko njih, a kamoli još i analiza njihova investicijskog potencijala”. U Ministarstvu gospodarstva tvrde da jest: svaki njihov poziv temelji se “na prethodnoj analizi ciljeva, očekivanih rezultata te broja potencijalnih prijavitelja”, kažu u resoru ministra Filipovića.

Izmjene da više tvrtki može aplicirati

U prvoj verziji, tvrde, na natječaj se moglo prijaviti tisuću tvrtki. No, to je brojka koju u Hrvatskoj gospodarskoj komori neizravno osporavaju. Prema njihovim procjenama, na inicijalnu verziju poziva moglo se javiti “svega 300-tinjak tvrtki iz sedam djelatnosti prerađivačke industrije”, napisali su u službenom priopćenju. Dakle, triput manje nego što u odgovoru Telegramu tvrdi Ministarstvo.

Zato se, uostalom, i išlo u izmjene – da se broj prihvatljivih djelatnosti proširi sa sedam na 15 i time broj tvrtki koje mogu konkurirati na EU novac poveća na 1200. To je postignuto izmjenom propozicija natječaja do čega je, pak, došlo zbog reakcije Komore i poslovne zajednice. Novi uvjeti poziva usuglašeni su potom i s Europskom komisijom.

Zašto je trebala i druga analiza?

“HGK se nakon objave uključila u proširenje poziva, slanjem prijedloga korekcija te dostavljanjem analize koja jasno pokazuje koliko su veći benefiti za naše gospodarstvo ako bi se proširio opseg prihvatljivih prijavitelja. Analiza je u ovom slučaju bila potrebna kako bismo potkrijepili samu izmjenu poziva Komisiji”, objašnjavaju iz HGK, hvaleći promptnu reakciju Ministarstva na njihove prijedloge.

No, ako Ministarstvo – kako tvrde u svom odgovoru Telegramu – svaki poziv temelji na “prethodnoj analizi ciljeva, očekivanih rezultata te broja potencijalnih prijavitelja”, zašto je bilo potrebno izraditi još jednu, da bi mijenjanje uvjeta opravdali u Bruxellesu? I nisu li ovakve, “proširene” propozicije mogle biti usuglašene s Komisijom i prije objave inicijalne verzije poziva?

Prema novoj, poboljšanoj verziji natječaja za EU novac će, dakle, moći konkurirati značajno veći broj hrvatskih poduzeća. Umjesto od 1. kolovoza, kako je prvotno bilo zamišljeno, projekti će se prijavljivati s mjesec dana zakašnjenja.

I izmjena natječaja napravila kaos

Međutim, iskusni konzultant za EU fondove upozorava da je dodan i “nov, restriktivan kriterij prema kojemu svi prihvatljivi prijavitelji moraju imati dva ili više posto udjela troškova energije u prihodima”. To je stvorilo nove probleme: neki prijavitelji, tvrdi, koji su bili prihvatljivi po prvoj verziji natječaja, nakon njegove izmjene su otpali.

“Zbog toga je nastao kaos jer su inicijalno prihvatljive tvrtke angažirale projektante, s njima potpisale ugovore. I sad zamislite situaciju kada ih, kao njihov konzultant, morate nazvati i javiti im da više nisu prihvatljivi na natječaju”, opisuje Telegramov sugovornik.

Ministarstvo taj kriterij, očito, ne smatra spornim, već nužnim. U službenom priopćenju, u kojem su se pohvalili da su popravili vlastiti natječaj, podsjećaju, među ostalim, na aktualni trenutak – energetsku krizu – “kada je potreba prelaska na obnovljive izvore energije i potreba energetskih ušteda izraženija nego ikad prije”.

Nerealan popis lijepih želja

Telegramov sugovornik iz konzultatskih krugova problematizira još jednu dimenziju natječaja – efekte koje prijavitelji moraju postići provedbom projekata. To, kaže, izgleda kao popis lijepih želja: projekt mora doprinijeti smanjenju štetnih emisija za 50 posto da bi ostvario maksimalan broj bodova, kao i povećanju korištenja reciklirane sirovine od najmanje 20 posto, zaposliti najmanje 20 novih radnika i slično.

“Znači, de facto morate biti jako, etablirano poduzeće, graditi novu halu na potpuno zelenim principima ili temeljito rekonstruirati postojeću, istovremeno uzeti najbolje i najučinkovitije strojeve, zahvaljujući tome ostvariti znatne uštede, uz to zaposliti najmanje 20 ljudi i za sve to dobiti samo 7,5 milijuna kuna. Taj popis želja je kao da vam ja kažem da u životu želim jahtu Romana Abramoviča ili hotel u Miamiju u koji ću sletjeti privatnim avionom, no taj moj popis želja nije realan”, slikovit je ovaj iskusan konzultant.

‘Vlada ne zna koga želi oporaviti

Pritom je prilično rezerviran oko uspješnosti ovog natječaja. “Vlada je izradila Nacionalni plan oporavka i otpornosti, a pritom ne zna koga i kako točno želi ‘oporaviti’, koga želi ‘pogoditi’ natječajem i ima li itko takav projekt spreman”, kaže.

“Administracija naprosto ne zna kako u praksi zaista pomoći poduzećima. Govorimo o najvećem natječaju ikad za poduzeća, trebala je biti riječ o novom uzletu s najvećim iznosima potpora s kojima je trebalo ubrzati rast gospodarstva, a u praksi su napravili natječaj koji neće ‘ubrati’ nikoga ili rijetko koga”, zaključuje naš sugovornik.