Istup s jogurtom zvuči kao bizaran gaf; ustvari, riječ je o dosljednom populizmu Grabar Kitarović
Predsjedničin populizam je dubinski, programski, toliko zagrižen da u pitanje, po potrebi, dovodi i temeljne europske vrijednosti
Ono po čemu je Stjepan Mesić bio notoran, da svakoj skupini ispriča vic i nekoliko prigodnih floskula, skrojenih po potrebama i željama skupine kojoj se upravo obraća, predsjednica Grabar Kitarović izdignula je na razinu službenih politika, vrijednosnih stavova, zakonodavnih prijedloga i državničkih gesta.
Kad se sastaje s Aleksandrom Vučićem, predsjednica ga hvali kao državnika s kojim se može ozbiljno razgovarati o budućnosti; kad se Vučića u medijima napada radi velikosrpskih izljeva, predsjednica će ga, prirodno, napasti kao političara zaostalog u prošlosti.
U posjetu Jasenovcu s izraelskim predsjednikom, osudit će ustaške zločine i pokušaje suvremenih manipulacija s njihovom naravi; kad, pak, izraelskog predsjednika nema u blizini, kao što ga nije bilo na nedavnoj argentinskoj turneji, Grabar Kitarović eksploatirat će endehazijsku nostalgiju prisutnu kod dijela iseljeničkog tijela (ili će ustvrditi kako je Za dom spremni stari hrvatski pozdrav, a komemoraciju Jasenovca ignorirati).
Tvrdo-konzervativna persona skrojena za Austriju
Na skupovima gospodarstvenika i poduzetnika, zauzimat će se za otvaranje ekonomije i uvođenje slobodnog tržišta, da bi se narednog dana poigravala sa živozidaškom retorikom o rušenju gospodarstvenih elita. Na europskim skupovima promovirat će europske vrijednosti i integracije, da bi zatim izjavila kako je slobodno kretanje ljudi – jedan od temelja današnje Europe – katastrofalna posljedica današnje Europe.
Jednako tako, u dnevnim novinama jedne konzervativne srednjoeuropske zemlje, u kojoj se poeni skupljaju na čvrstom stavu prema izbjeglicama i muslimanskim useljenicima, Grabar Kitarović pokušat će skupiti poene na čvrstom stavu prema izbjeglicama i muslimanskim useljenicima. Izjave o teškom djetinjstvu ovdje valja promatrati samo kao dodatni bizar, kojim je odlučila začiniti svoju tvrdo-konzervativnu personu skrojenu za Austriju.
Posebno je zabavna usporedba ove dramatične verzije predsjedničinog odrastanja, bez kruha i jogurta, i one iznesene u službenoj biografiji 2015. nakon pobjede na izborima, u kojoj je opisivala idilično djetinjstvo provedeno u prirodi, na stablima, uz rijeke i potoke, s domaćim životinjama i vjetrom u kosi.
Prijateljstvo s Mamićem kao ilustrativna epizoda
Predsjednica pritom, mora se priznati, pokazuje solidan instinkt za društvene trendove: jedno vrijeme bila je glavni navijač kurikularne reforme, u vrijeme kad je to bilo oportuno, da bi zatim postala glavni navijač hrvatske reprezentacije, u vrijeme kada je to postalo popularno (uz ilustrativnu epizodu, u kojoj je tvrdila da su mediji izmislili njeno prijateljstvo sa Zdravkom Mamićem, kojim se dvije godine ranije sama hvalila).
Za svaku prigodu, društvenu skupinu, medijsku publiku ili državni susret, predsjednica Grabar Kitarović ima spremnu zasebnu personu, svaku sa svojim sudovima, idejama i politikama. Riječ je o dubinskom, programskom populizmu, toliko zagriženom da u pitanje, po potrebi, dovodi i temeljne europske vrijednosti.