Istup SDP-ovog gradonačelnika Ploča: ‘Ako ljudi koji su odgovorni za debakl ostanu u vrhu, stranka bi mogla propasti’

'Oni koji su najodgovorniji za krah na izborima, sada su kandidati za najviše funkcije u stranci', kaže Mišo Krstičević

ZADNJA IZMJENA: ruj 23, 2020

Nakon izbornog kraha SDP-a, mnogi su predviđali da bi Mišo Krstičević (33), gradonačelnik Ploča, doktor znanosti, liječnik, specijalist ortopedije i traumatologije mogao biti vrlo ozbiljan kandidat za predsjednika stranke. Međutim, svi oni koji ga bolje poznaju znali su da Krstičević u ovom životnom razdoblju ima drugačije prioritete.

“Za takav iskorak u političkom životu potrebno je zadovoljiti puno faktora. Takva odluka nikako ne bi trebala biti zasnovana na osobnoj želji pojedinca, već na procjeni da je trenutak za to došao kao rezultat spremnosti i osjećaja dužnosti za javni angažman. Prvi čimbenik trebala bi biti pozicija egzistencijalne neovisnosti od političkih sinekura.

S obzirom na to da sam karakterno ljevičar, pozicija predsjednika najveće stranke lijevog spektra mora utjeloviti znanje, energiju, entuzijazam, kreativnost i sposobnost prezentacije progresivnih politika tako da se stekne povjerenje svih ljudi koji streme napretku i pravdi. A za to je potrebno vrijeme da bi se učenjem i radom došlo do te razine“.

Kandidatura za Predsjedništvo

Stoga se Krstičević na ovim izborima kandidirao za člana Predsjedništva SDP-a, kako bi s te pozicije mogao sudjelovati u gradnji nove socijaldemokratske stranke te obnoviti jedinstvo SDP-a. “Nažalost,” priznaje Krstičević, “bojim se da u ovom izbornom ciklusu nećemo uspjeti kreirati jedinstvo. Evidentno je da su pojedinci koji su odgovorni za izborni debakl SDP-a, koji su time osim SDP-u, posredno nanijeli i golemu štetu građanima kojima je potrebno provođenje socijaldemokratskih politika u cilju unaprjeđenja kvalitete življenja, danas kandidati za najviše funkcije u stranci, čak i više nego su ih prethodno obnašali.

Oni koji su kreirali debakl i probleme, ne mogu biti rješenje. Svojom kandidaturom pokazali su nekolegijalnost i beskrupuloznu glad za funkcijama koje bi im u narednom razdoblju trebale generirati političku opstojnost. Neovisno o rezultatima unutarstranačkih izbora oni su pokazali da su im stranka, socijaldemokracija i društvo u drugom planu i podređenom položaju u odnosu na vlastitu poziciju. I, dakako, da ih jedinstvo stranke uopće ne zanima.

Budući predsjednik SDP trebao bi imati sposobnosti i karakteristike osobe koja bi nakon sljedećih parlamentarnih izbora bila uspješan premijer, a takvih je malo u skupini kandidata. Ako će dosadašnji gubitnici i kreatori debakla SDP-a i dalje u većem broju ostati na najvišim funkcijama u stranci, to će značiti daljnju stagnaciju, depresiju i otvoren put prema propasti stranke“.

Nije krivo samo vodstvo

Problem nisu, upozorava Krstičević, samo oni koji su kreirali promašenu politiku SDP-a, nego i oni koji su bespogovorno, radi osobnih interesa, podržavali propalo vodstvo stranke. “Dio njih bio je na čelu određenih stranačkih organizacija koje su korištenjem stranačke infrastrukture stajali uz bivše vodstvo te mu tako omogućili da odvede stranku u izbornu katastrofu.

U proteklom razdoblju, jedino čime su se bavili bilo je traženje niše kroz koju bi se opet dokopali funkcija. To je jasan znak da zajedništvo u cilju izgradnje respektabilnog i potentnog SDP-a nije njihov cilj. Za osobe navedenih karakteristika valja reći da su klasične izdajice socijaldemokracije, stranke i onog što je najvažnije, društva i države“.

Prikrivanje neuspjeha

Glavni krivci za poraz zbog toga su, smatra Krstičević, učinili sve kako bi se izbjegla rasprava o rezultatima izbora i uzrocima izbornog debakla.“Na Glavnom odboru stranke svega je nekoliko govornika pokušalo analizirati rezultate izbora, ali nisu naišli na razumijevanje. Na Predsjedništvu stranke politički tajnik Davorko Vidović podnio je izvješće koje je eklatantan primjer političkog oportunizma i nespremnosti preuzimanja odgovornosti, a ostatak suodgovornih, pozivanjem na zajedništvo i prijateljstvo, korištenjem izgovora ‘pa mi smo ekipa’, pokušao je onemogućiti analizu izbornog poraza.

Takav put propasti, prikrivanjem uzroka neuspjeha, prošle su brojne lijeve stranke u Europi, primjerice socijalisti u Grčkoj, Francuskoj i Mađarskoj, te, primjerice, laburisti u Britaniji nakon vladavine Tonyja Blairea. Slična je situacija i sa SPD-om u Njemačkoj. To je upravo razlog zbog kojeg bi svi članovi SDP-a trebali biti svjesni važnosti ovih unutarstranačkih izbora.“

Impresivna liječnička karijera

Možda će za neke Krstičević biti u svojim ocjenama preoštar, no on si to, za razliku od mnogih, može dopustiti jer se potvrdio kao uspješan čelnik stranačke organizacije te kao gradonačelnik Ploča. Također, može govoriti potpuno slobodno jer njegova egzistencija ne ovisi o tome tko je na čelu stranke. U svemu čime se do sada bavio Krstičević uvijek je bio najbolji ili među najboljima. Između 45 specijalizanata koji su primljeni u KBC Split imao je najviše bodova, čak 49,64.

Iako se tijekom studija intenzivno bavio nogometom, trenirao je svakodnevno, a vikendom igrao utakmice, ipak je kao odličan student dobio 2011. dekanovu nagradu. I sada također gura dvije karijere. Prijepodne je kirurg u Splitu, a poslijepodne gradonačelnik Ploča. Zbog toga gotovo svakodnevno prevali automobilom do 200 kilometara, a uz sve to, u posljednje tri godine uspio je i doktorirati. Također, završio je i specijalizaciju čime je svoju karijeru kliničara doveo do razine specijalista.

Pokušaj poniženja rangiranjem na listi

Umjesto da takvog člana što više koriste, Bernardić i društvo pokušali su Krstičevića poniziti stavljajući ga na deveto mjesto na izbornoj listi SDP-a u 10 izbornoj jedinici. “Nije postojala nikakva komunikacija u procesu definiranja lista i načina izlaska na izbore, unatoč svim mojim izravnim i indirektnim zahtjevima da se o tomu razgovara. Nažalost, ciljano sam doveden u situaciju da moram odbiti sudjelovati na tako kreiranoj izbornoj listi.“

Krstičević podsjeća kako su sve stranke u Europi prolazile kroz razne krize te da su one koje su imale snage progovoriti o svojim slabostima i promašajima ostale na političkoj sceni, a potonule su one koje nisu izvukle pouke iz poraza. Stoga Krstičević smatra da valja doprijeti do svijesti svih članova stranke da ljudi koji su krivci za poraz te pad ugleda i stagnaciju SDP, a ne dopuštaju raspravu o tome, ne mogu i dalje nastaviti voditi stranku.

Bez javnog opredjeljenja

“Žao mi je što su se neki članovi stranke, čim su istakli svoje kandidature, odmah počeli nabacivati blatom na druge kandidate, što je strašno, jer se čovjek nikada do kraja ne može oprati od lažnih objeda. U takvoj situaciji uvijek bolje plivaju oni koji ne biraju riječi kako bi pokušali diskreditirati kolege, koji ničim to nisu zaslužili jer nisu doprinijeli porazu, nego su upravo oni moguće rješenje. Te negativističke kampanje često mogu zavesti dio ljudi što, dakako, nije dobro za stranku. Oni tako, jer očito nemaju nikakvih ideja, pokušavaju izbjeći političke rasprave u pravom smislu riječi.”

Iako smo ga više puta pitali za koga će glasati na izborima, Krstičević je rezolutno odbio o tome raspravljati. “Javno podržavanje kandidata imenom i prezimenom držim utjecajem na kolege i nametanje svog mišljenja za funkciju za koju se nisam kandidirao. Ako preferiraš jednoga, onda se zaključuje da si protiv drugoga. Također to se često rabi kao stvaranje preduvjeta za traženje protuusluge od budućeg predsjednika i to je do sada već puno puta viđeno. Kandidat bi kroz svoj dosadašnji rad i kampanju trebao doprijeti do svakog člana i time kreirati sliku o sebi. Ponekad ovakav stav koji zastupam nije ispravan, ali trenutno, u ovom djelu kampanje, držim da je pošteniji i ispravniji.”

Kampanja bez nabacivanja blatom

Krstičević smatra kako je jedan većih problema prevelika uloga i utjecaj predsjednika županijskih i gradskih organizacija. “Nije dobro da oni usmjeravaju i da imaju presudan utjecaj na članove jer to znači da članovi stranke nisu samostalni i nisu sposobni za vlastiti izbor. Kad utjecaj čelnih ljudi na lokalnim razinama bude manje značajan, bit će to pokazatelj veće zainteresiranosti i političke edukacije članstva.”

Krstičević također nije želio odgovoriti na prozivke kandidata Ranka Ostojića koji je mrtav hladan ustvrdio da mladi gradonačelnici iz takozvane neretvanske skupine nisu socijaldemokrati. “Reakcija bi dala previše na značaju jednoj nepromišljenoj i netočnoj floskuli. Daljnja polemizacija dovela bi do ogovaranja i nabacivanje blatom. Dok traje kampanja, takve izjave trebalo bi javno odbaciti, a autore ignorirati“.

Ne vjeruje u mogućnost manipulacije na izborima

Smatra da neće biti manipulacija s brojem članova i rezultatima izbora. “Postoji popis ljudi koji su platili članarinu, a na izbornim mjestima valja imati dovoljno stranačkih kolega koji će biti promatrači i koji će pomoći da se izbjegnu moguće zloporabe. Ujedno smatram da bi trebalo omogućiti svim članovima izlazak na izbore, neovisno o tom jesu li podmirili članarine. U prethodnom razdoblju se indirektno, ali i planski, smanjivao broj ljudi s pravom glasa unutar SDP-a. Međutim, teško je očekivati promjenu pravila dok proces izbora traje”.

Krstičević se međutim pribojava da dio članova nije previše motiviran izaći na izbore zbog dosadašnjeg načina rada te zbog pokušaja vladajuće grupacije da ostane na dosadašnjim stranačkim pozicijama. No, vjeruje kako će članstvo ipak prepoznati o čemu se radi te da će se svojim glasovima usprotiviti takvoj politici.

Populistima je lakše

“Članstvu je potrebna kontinuirana i konkretna edukacija kako bolje razumijevati i poznavati suvremene socijaldemokratske politike. Time se otvara put da u budućnosti i birači budu spremni prihvatiti tu priču. Zbog uništavanja društvenog morala i poticanjem individualizma u današnjem svijetu nije za očekivati da će ljudi preko noći prihvatiti takvu politiku.” Mišo Krstićević kaže kako je svjestan da je pitanje koliko su članovi stranke uopće educirani da razumiju srž socijaldemokratske politike, te koliko su birači spremni prihvatiti tu priču.

“Promocija socijaldemokratskih ideja dugi je proces, ljude valja upoznati sa sadržajem, privući ih za ideje te ih osposobiti za promociju tih vizija među biračima. A to ne ide ni lako ni brzo. Zbog toga lakše prolaze populističke stranke koje igraju na prvu loptu, na emocije, vatrene govore i parole iza čega naravno ne stoji nikakav sadržaj niti namjera za unapređivanjem društva.”

Che Guevara na ramenu

Brojne komentare izazvala je fotografija Krstičevića, koju je objavio njegov kolega liječnik, na kojoj se vidi da na ramenu ima tetoviran lik južnoameričkog revolucionara Che Guevare. Krstičević je objasnio da je tu tetovažu uočio kod dosta poznatih sportaša, poput nogometaša Maradone i Verona te boksača Tysona, te da ona nije trebala postati javna. Chea je doživljavao kao simbol otpora i borbe za promjenu postojećeg stanja, bio mu je inspiracija i motivacija, a posebno je cijenio njegov idealizam, zanos, opravdani bunt koji je nosio u sebi.

“Naknadnom edukacijom, čitanjem literature i proučavanjem teorija političkih sustava, uvjerio sam se kako su Cheov lik i djelo opterećeni brojnim manama i groznim metodama. Od tih činjenica ne treba bježati jer su one ujedno i mane sustava koji je zagovarao.”

Kojim smjerom treba ići SDP?

Krstičević je bio vrlo rezolutan kad se povela riječ o tomu u kom bi se smjeru SDP trebao razvijati. “SDP mora biti prije svega stranka ljevice, a ne centra. SDP mora inzistirati na razvoju obrazovanja, znanosti, kulture, na zaštiti interesa radnika te tako omogućiti implementaciju ideja demokratskog socijalizma, kao jedine političke i ekonomske alternative. SDP i socijaldemokracija jedine su opcije s lijeve strane političkog spektra koje zemlju mogu izvući iz krize. U današnjoj situaciji ne postoji ni teoretska politička šansa da će stranke centra i desnice pronaći izlaz iz ove krize. To može samo lijeva ekonomska politika.”

Dosadašnje vodstvo SDP-a međutim, ističe Krstičević, nije imalo jasnu političku orijentaciju, pa se to nije moglo očekivati niti od članova. “Stoga SDP mora jasno definirati ideje koje stranka zastupa, zbog toga mora educirati svoje članove kako bi oni te ideje mogli prenijeti građanima.”

Štetna ista politika kao i ona HDZ-a

SDP je, kaže Krstičević, do sada provodio ekonomsku neoliberalnu politiku, koju je bivši britanski laburistički premijer Tony Blair promovirao kao treći put. Zbog toga je do sada SDP imao ekonomsku politiku koja se nije puno razlikovala od politike HDZ-a što je također, smatra, nanijelo golemu štetu stranci.

“Nije dobro da glavne stranke imaju jednaku ekonomsku politiku, premda će neke ideje, poput ljudskih i manjinskih prava, slobode govora i vjeroispovijedi, prava seksualnih manjina te zalaganje za sekularnu državu, dijeliti sa strankama političkog centra. Ali nije dovoljno zalagati se samo za prava manjina, ženska prava, sekularizaciju društva i države, a propagirati neoliberalni kapitalistički sustav. Tako se nikada neće ograničiti svemoć kapitala i kapitalista, što je preduvjet za bolji i pravedniji svijet za koji se zalažemo.”

Kriza nije pogodila bogataše

Pri tome Krstičević iznosi podatak kako je za korona krize u Americi 5,5 milijuna ljudi izgubilo zdravstveno osiguranje, deseci milijuna ostali su bez posla. Istodobno, oko 450 milijardera, od sredine ožujka ove godine, povećali su svoj kapital za novih 730 milijardi dolara. Citira također dobitnika Nobelove nagrade za ekonomiju Paula Krugmana koji je ovih dana objavio da je više od polovice svih dionica u vlasništvu samo 1 posto Amerikanaca, dok donja polovica stanovništva posjeduje samo 0,7 posto tržišta.

“Bogataše kriza uopće nije pogodila, štoviše pogodovala im je. I još se k tomu i dalje zalažu za smanjivanje plaća kako se ne bi ugrozio rast njihovih profita. Kad nam se svakodnevno medijski plasira činjenica da smo u krizi, pa se od građana traže odricanja, onda valja jasno znati da periodične krize kapitalističkih sustava pogađaju samo one koji su i prije tih kriza bili potlačeni. Stoga su te krize “kako za koga.” Milijarderi unatoč korona krizi i dalje povećavaju svoje bogatstvo.”

Uspon radikalne desnice

Iza svake nove krize kapitalističkog sustava, objašnjava Krstičević, u pravilu se problemi rješavaju uvođenjem “dodatnog kapitalizma.“ “A to podrazumijeva dodatnu privatizaciju, deregulaciju i rezanje javne potrošnje. To je iznimno pogubno za veliku većinu svjetskog stanovništva jer se tako srednja klasa urušava prema nižim klasama, a niže klase se dodatno pauperiziraju. To ne može ići u nedogled jer je svaka kriza kapitalizma sve teža i teža. Osim toga kao odgovor na te krize često dolazi do urušavanja demokracije, odnosno uvođenju autoritativnih režima.

S druge strane već smo se više puta uvjerili da krize generiraju uspon radikalne desnice koja širokim masama nudi iluzorna rješenja, koja su u stvari ustupak kapitalističkim elitama. Zato je iznimno potrebno da se socijaldemokracija okrene prema radništvu, pritom mislim na sve ljude koji žive od svoga rada, poput “klasičnog” radništva, službenika, zaposlenika u obrazovnom i zdravstvenom sustavu, menadžera, samozaposlenih, malih obrtnika, umirovljenika, nezaposlenih, invalida, a posebno suvremenog prekarijata kojeg je sve više.”

Reforma sustava u cjelini

Izlaz iz takve situacije Krstičević vidi u demokratskom socijalizmu. “Kapitalizam se u konačnosti ne može popraviti, već se mora zamijeniti s jedinom realno postojećom alternativnom, a to je demokratski socijalizam. Put prema demokratskom socijalizmu vidim preko stalne reforme društveno-političkog-ekonomskog sustava u smjeru i u smislu proširenja demokratskih odnosa na sve sfere života, pa tako i na tržište, vlasništvo, državu i društvo.

Duboko sam uvjeren da socijaldemokracija u svijetu, a samim time i SDP kao njezin nominalno najvažniji nositelj u Hrvatskoj, imaju otvorene perspektive budućnosti. Štoviše, mislim da socijaldemokracija jest sama budućnost svijeta.“

Mladen Pleše
Novinar
640 članaka Više o autoru
Više s weba
Ostanite uz telegramov program