Jasno je kao bijeli dan zbog čega pojedini čelnici ogranaka Hvidre odjednom pokušavaju formirati front protiv njihovog vječnog predsjednika Josipa Đakića i zašto zahtijevaju njegovu ostavku.
U politički raskol u HDZ-u uključile su se i vođe braniteljskih udruga koji se već drastično dijele između podrške liniji predsjednika stranke Plenkovića i liniji odmetnute stranačke desnice koja se otvoreno okreće radikalima suverenističkog bloka.
Jedni su za Kolindu Grabar Kitarović, mnogi drugi za Škoru. U tom se rascjepu lože vatre i za parlamentarne izbore. A o subnorovskom vetu braniteljskih organizacija ovise u Hrvatskoj čak i programi filmskih festivala, folklornih smotri i koncerata lake glazbe. Kako ne bi izbori.
Vjerodostojnost ravna nuli
Da se to društvo ne bi s javnošću igralo mačke i miša, mora se podsjetiti da ni današnjim pobunjenicima, ni bilo kome iz utjecajnih krugova Hvidre širom Hrvatske, nikad dosad nije smetalo što je Đakić saborski zastupnik i istaknuti političar HDZ-a. Dapače, kako je vrh HDZ-a dirigirao, tako su čelnici Hvidre uvijek plesali. A sada su, ma zamisli, neki Hvidrini lokalni vođe naglo zaključili da Hvidra “mora imati odmak od političkih stranaka”.
I naravno da je vjerodostojnost te nove priče ravna nuli. Jer sljubljenost s HDZ-om trajni je standard djelovanja uvelike profesionaliziranih braniteljskih elita uključujući i elite Hvidre. Šator ispred Ministarstva branitelja onih 555 dana u doba SDP-ove vlade samo je jedan od najdrastičnijih primjera konstantne političke instrumentalizacije Hvidre od njenog nastanka do danas.
Zvijezde šatora bili su današnja predsjednica države, Karamarko, Medved, Vaso Brkić, Deur, pa čak i sudac Ivan Turudić, svi iz iste političke garniture. Ni Andrej Plenković nije propustio priliku da se upravo tamo inicira za predsjednika HDZ-a.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Koncept političke manipulacije braniteljima
S tim konceptom udruženog ideološkog pritiska na cijelo društvo počelo se u doba već zaboravljenog Marinka Liovića koji je Hvidru vodio devedesetih, nastavilo se s Đakićem. Kad se Đakića javno optuživalo da je krivotvorio svoju ratnu biografiju i nabildao braniteljski staž, u Hvidri je uvijek bio zaštićen kao lički medvjed, ni pitanja, ni odgovora. Predsjednik im je u više uzastopnih mandata u posljednjih desetak godina.
A vlast HDZ-a uvijek se znala i Hvidri, kao i ostalim perjanicama ukupno 1384 braniteljske udruge, odužiti obilatim beneficijama na teret državnog budžeta slabo tražeći da joj se podnose računi. Sad je, na primjer, Vlada odobrila Hvidri milijun kuna za sportske igre iako Hvidra ima svoj lijepi godišnji budžet.
Kako si sijao, tako ćeš žnjeti, rekao bi naš narod. Praksa političke manipulacije ratom institucionalizirana je i praktički okamenjena, tko god na nju ima neki prigovor, zalijepi mu se etiketa nehrvata, jugovića i izroda. Ali sada bi se ona mogla obiti o glavu upravo vodstvu HDZ-a, stranke koja je njezin ideator i kreator
Članak se nastavlja ispod oglasa
Hoćemo li objesiti Pupovca?
Nema tu, dakle, nikakve misterije. To je mizanscena ove drame unutar Hvidre, koja je najjača veteranska organizacija i utoliko uvijek udara takt svima ostalima, a nisu se mogli suspregnuti da je malo odgode čak ni ovog vikenda na sportskim igrama ratnih vojnih invalida u Makarskoj. Pobunjenike ne uspijevaju smiriti ni ministar Medved, ni Plenković, ni Đakić koji bi sada sjedio na dvije stolice da se nikome ne zamjeri, ni DORH koji na zvižduk “provodi izvide” da se vidi hoćemo li Milorada Pupovca objesiti za noge na Trgu bana Jelačića.
I kao što je evidentno da se ovaj politički rat među braniteljskim barunima poveo isključivo oko toga kako će sutra izgledati Hrvatska i kakvo će se društvo ovdje graditi, tako nema nikakve sumnje ni o tome da Pupovac s tim nema ama baš nikakve veze. On je izvađen samo kao žeton u toj borbi za vlast u kojoj se – kao uostalom ni dosad – ne preza ni od toga da se ratni autoritet svih poštenih branitelja domovine baci na zelenu čoju ispred političkog ruleta. Samo strane su sada dvije, a ne više jedna. Zato je Đakić postao problem. A ne problem sam.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Iz Hvidre odjednom traže 'odmak od politike' i smjenu Đakića. Čudno, dosad im je politika sjajno odgovarala
Od već zaboravljenog Marinka Liovića do Đakića, vrh HDZ-a dirigira, čelnici Hvidre plešu. Samo se jedna strana sada prepolovila na dvije
Ovaj rat u Hvidri poveo se isključivo oko toga kako će sutra izgledati Hrvatska i kakvo će se društvo ovdje graditi, ono kakvo personificira Plenković, ili ono kakvo želi ekstremna desnica. I, naravno, Milorad Pupovac s time nema ama baš nikakve veze. On je izvađen samo kao žeton u toj goloj borbi za vlast u kakvima se nikad nije prezalo od toga da se ratni autoritet svih poštenih branitelja domovine baci na zelenu čoju ispred političkog ruleta.
Jasno je kao bijeli dan zbog čega pojedini čelnici ogranaka Hvidre odjednom pokušavaju formirati front protiv njihovog vječnog predsjednika Josipa Đakića i zašto zahtijevaju njegovu ostavku.
U politički raskol u HDZ-u uključile su se i vođe braniteljskih udruga koji se već drastično dijele između podrške liniji predsjednika stranke Plenkovića i liniji odmetnute stranačke desnice koja se otvoreno okreće radikalima suverenističkog bloka.
Jedni su za Kolindu Grabar Kitarović, mnogi drugi za Škoru. U tom se rascjepu lože vatre i za parlamentarne izbore. A o subnorovskom vetu braniteljskih organizacija ovise u Hrvatskoj čak i programi filmskih festivala, folklornih smotri i koncerata lake glazbe. Kako ne bi izbori.
Vjerodostojnost ravna nuli
Da se to društvo ne bi s javnošću igralo mačke i miša, mora se podsjetiti da ni današnjim pobunjenicima, ni bilo kome iz utjecajnih krugova Hvidre širom Hrvatske, nikad dosad nije smetalo što je Đakić saborski zastupnik i istaknuti političar HDZ-a. Dapače, kako je vrh HDZ-a dirigirao, tako su čelnici Hvidre uvijek plesali. A sada su, ma zamisli, neki Hvidrini lokalni vođe naglo zaključili da Hvidra “mora imati odmak od političkih stranaka”.
I naravno da je vjerodostojnost te nove priče ravna nuli. Jer sljubljenost s HDZ-om trajni je standard djelovanja uvelike profesionaliziranih braniteljskih elita uključujući i elite Hvidre. Šator ispred Ministarstva branitelja onih 555 dana u doba SDP-ove vlade samo je jedan od najdrastičnijih primjera konstantne političke instrumentalizacije Hvidre od njenog nastanka do danas.
Zvijezde šatora bili su današnja predsjednica države, Karamarko, Medved, Vaso Brkić, Deur, pa čak i sudac Ivan Turudić, svi iz iste političke garniture. Ni Andrej Plenković nije propustio priliku da se upravo tamo inicira za predsjednika HDZ-a.
Koncept političke manipulacije braniteljima
S tim konceptom udruženog ideološkog pritiska na cijelo društvo počelo se u doba već zaboravljenog Marinka Liovića koji je Hvidru vodio devedesetih, nastavilo se s Đakićem. Kad se Đakića javno optuživalo da je krivotvorio svoju ratnu biografiju i nabildao braniteljski staž, u Hvidri je uvijek bio zaštićen kao lički medvjed, ni pitanja, ni odgovora. Predsjednik im je u više uzastopnih mandata u posljednjih desetak godina.
A vlast HDZ-a uvijek se znala i Hvidri, kao i ostalim perjanicama ukupno 1384 braniteljske udruge, odužiti obilatim beneficijama na teret državnog budžeta slabo tražeći da joj se podnose računi. Sad je, na primjer, Vlada odobrila Hvidri milijun kuna za sportske igre iako Hvidra ima svoj lijepi godišnji budžet.
Kako si sijao, tako ćeš žnjeti, rekao bi naš narod. Praksa političke manipulacije ratom institucionalizirana je i praktički okamenjena, tko god na nju ima neki prigovor, zalijepi mu se etiketa nehrvata, jugovića i izroda. Ali sada bi se ona mogla obiti o glavu upravo vodstvu HDZ-a, stranke koja je njezin ideator i kreator
Hoćemo li objesiti Pupovca?
Nema tu, dakle, nikakve misterije. To je mizanscena ove drame unutar Hvidre, koja je najjača veteranska organizacija i utoliko uvijek udara takt svima ostalima, a nisu se mogli suspregnuti da je malo odgode čak ni ovog vikenda na sportskim igrama ratnih vojnih invalida u Makarskoj. Pobunjenike ne uspijevaju smiriti ni ministar Medved, ni Plenković, ni Đakić koji bi sada sjedio na dvije stolice da se nikome ne zamjeri, ni DORH koji na zvižduk “provodi izvide” da se vidi hoćemo li Milorada Pupovca objesiti za noge na Trgu bana Jelačića.
I kao što je evidentno da se ovaj politički rat među braniteljskim barunima poveo isključivo oko toga kako će sutra izgledati Hrvatska i kakvo će se društvo ovdje graditi, tako nema nikakve sumnje ni o tome da Pupovac s tim nema ama baš nikakve veze. On je izvađen samo kao žeton u toj borbi za vlast u kojoj se – kao uostalom ni dosad – ne preza ni od toga da se ratni autoritet svih poštenih branitelja domovine baci na zelenu čoju ispred političkog ruleta. Samo strane su sada dvije, a ne više jedna. Zato je Đakić postao problem. A ne problem sam.