Nekad je nužno odabrati stranu

Iza vijesti da država djeci branitelja plaća pripreme za maturu, stoji mega poraz hrvatskog obrazovanja

Niti bi država trebala ikome plaćati pripreme za maturu niti bi ih itko sam trebao plaćati

FOTO: Pixsell/ilustracija Telegram

Ministarstvo hrvatskih branitelja i ove će godine omogućiti financiranje privatnih plaćenih priprema za državnu maturu djeci branitelja, prvi je izvijestio nišni obrazovni portal srednja.hr. Na javnom pozivu Ministarstva, moguće je ostvariti financiranje priprema maksimalno do 2000 kuna, uz raspisane kategorije tko se na poziv može javiti i koliko se sufinanciranje može ostvariti. Dio je to “poticajnih mjera”, još iz 2007. godine, za upis djece branitelja i branitelja samih u visoko obrazovanje.

Činjenica da država ikome plaća pripreme za državnu maturu, kosi se sa stavom obrazovne politike od početka uvođenja državne mature – kako je jučer podsjetio Jutarnji – da plaćene pripreme nisu potrebne. No, iz godine u godinu masovno ih koriste maturanti čije si obitelji to mogu priuštiti i njihovo korištenje, vidimo, potpomaže i država.

Pa se nameću pitanja; zašto to uopće itko mora plaćati nakon +/- 12 godina obrazovanja, je li problem u konceptu mature ako se djeca ne osjećaju dovoljno spremna, zašto država samo nekima podmiruje trošak priprema ako se bez njih ne može položiti matura i zašto su takve pripreme postale svojevrstan preduvjet odlaska na maturu?

Normativna namjera

Hrvatski znanstvenici već godinama istražuju raširenost privatnih instrukcija i organizirane pripreme za polaganje ispita državne mature. U najrecentnijem istraživanju iz 2020., Boris Jokić i Zrinka Ristić Dedić s Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu nalaze kako više od dvije trećine učenika završnih srednjoškolskih razreda iskazuje plan da će, uoči državne mature, pohađati organizirane pripreme. Riječ je, utvrđuju znanstvenici, o “normativnoj namjeri” jer se pripreme među učenicima manje-više podrazumijevaju.

Na njih podjednako žele svi, i učenici strukovnih škola i gimnazijalci, i odlikaši i manje uspješni učenici, i učenici koji dolaze iz imućnijih obitelji i oni iz obitelji nižeg socioekonomskog statusa… “Mislim da bih upisala i i bez priprema, ali kad smo skužili da svi koji žele na farmaciju idu na pripreme, starci i ja smo odlučili: Nema riskiranja – Karla ideš!”, iskazala je u istraživanju maturantica jedne zagrebačke gimnazije. Pripreme za maturu, dakle, normativna su namjera.

Nedostaci sustava

Aspiracija za visokim obrazovanjem, ali i međusobno konkuriranje na ispitima državne mature, “dio učenika i roditelja dovodi do razumijevanja da je za ta ispitivanja nužna dodatna priprema”, opažaju Jokić i Ristić Dedić. U javnosti, jednostavno, prevladava mišljenje da je za uspješno polaganje državne mature potrebno ići na organizirane pripreme iako, upozoravaju, “nema znanstvenih dokaza da su pripreme, u svojim različitim oblicima, ključne za uspjeh na ispitima”. Pa je prosperiralo tržište plaćenih pripremnih tečajeva.

Znanstvenici ih, kao i privatne instrukcije, nazivaju “obrazovanjem u sjeni”. Oni se, navode dalje, vežu uz problem nejednake dostupnosti učenicima iz različitih dijelova društva, dapače, “ugrožavaju jednakost obrazovnih mogućnosti za sve učenike i predstavljaju mehanizam koji može pridonijeti produbljivanju postojećih društvenih nejednakosti u hrvatskom obrazovanju”. Na tom je tragu, očito, Ministarstvo branitelja uletjelo sa sufinanciranjem priprema djeci branitelja.

Tom bi logikom, a sve kako bi se smanjile nejednakosti obrazovnih mogućnosti, ministarstvo zaduženo za socijalnu politiku trebalo potpomognuti učenike slabijeg socioekonomskog statusa kako bi imali pristup privatnim pripremnim tečajevima. U tome, jasno, nije rješenje. Ovdje govorimo o posljedicama mnogo šireg problema. Adresiraju ga Jokić i Ristić Dedić u istraživačkom izvještaju iz 2020. Činjenica da toliko učenika (i njihovih roditelja) stremi pripremama za maturu, “ukazuje na izrazite nedostatke srednjoškolskog sustava odgoja i obrazovanja”.

Ovako ne bi trebalo biti

On bi trebao biti takav, nastavljaju, da se tijekom nastavnog procesa u školi usvoje znanja i vještine nužne za nastavak obrazovanja na višoj razini. “Ovako visoka pojavnost namjere pohađanja priprema ukazuje na potrebu promjene sadržaja i ritma poučavanja i učenja te posebice vrednovanja i ocjenjivanja u srednjoškolskom obrazovanju”, sugeriraju. Za smanjenje normativnosti namjere pohađanja priprema, nužnim navode uvođenje izbornosti u srednje škole, novih oblika ocjenjivanja te rad s djecom od osnovne škole na razvoju vještina upravljanja osobnim i profesionalnim putem.

Iz manjkavosti obrazovnog sustava u cjelini, dakle, proizlazi shvaćanje prijeke potrebe za organiziranim pripremama. Ono je toliko uvriježeno da ih često organiziraju i same škole, toliko je uvriježeno da za neke skupine učenika ulijeće i država sa subvencioniranjem privatnih priprema. Ništa od toga ne bi trebalo biti tako. Dovoljno bi bilo samo unaprijediti i optimizirati obrazovni sustav. Znamo, nažalost, kako takvi pokušaji ovdje godinama završavaju.