Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telegram.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Izbori u HDZ-u ove će godine biti posebno živahni. Evo tko bi mogao rušiti Andreja Plenkovića

Unutarstranački izbori u HDZ-u održat će se oko 17. ožujka. Donosimo popis ljudi koji bi mogli krenuti na Plenkovića

ZADNJA IZMJENA: sij 18, 2020

Unutarstranački izbori u HDZ-u održat će se oko 17. ožujka ove godine, kazao je u srijedu glavni tajnik stranke Gordan Jandroković. Tom su objavom okončana nagađanja o datumu izbora koja traju već mjesecima, a intenzivirala su se nakon poraza Kolinde Grabar-Kitarović u borbi za drugi mandat na Pantovčaku. Neuspjeh predsjednice razbudio je oponente Andreja Plenkovića unutar HDZ-a.

Nezadovoljnici su se pritajili za vrijeme predsjedničke kampanje, time se osiguravši protiv mogućnosti da ih netko optuži da sabotiraju stranačku kandidatkinju, ali pobjeda Zorana Milanovića pokrenula je novi val nezadovoljstva stanjem u HDZ-u, i dodatnim argumentom ojačala zahtjeve za promjenom stranačke politike. Odabirom 17. ožujka ispunjava se obaveza iz stranačkog Statuta, prema kojoj se novog predsjednika HDZ-a mora izabrati mjesec dana prije isteka mandata aktualnom šefu stranke.

HDZ-ovci će na proljeće birati i četiri potpredsjednika te jednog zamjenika stranke, ali u izrazito hijerarhijskoj strukturi najveće hrvatske stranke borba za mjesto predsjednika zasjenjuje sve sitnije ambicije. Za sada se profiliralo pet kandidata koji bi mogli uputiti ozbiljan izazov Andreju Plenkoviću. Osim velike petorke, kao mogući kandidati javili su se i neki ljudi koje je teško zamisliti na čelu stranke, a priča se i o još nekim pretendentima koji bi tek mogli istupiti.

Ivan Penava napada s desna

Ivan Penava se u nacionalnim medijima počeo učestalo pojavljivati 2013. godine, kada je u Vukovaru prvi put eskalirala kriza oko ploča na ćirilici. Kao mladi dopredsjednik Gradskog odbora HDZ-a, Penava je zajahao val antićirilične histerije koji ga je 2014. odnio do gradonačelničkog mjesta i pretvorio u jednog od najvidljivijih eksponenata desnog krila stranke. U međuvremenu je repertoar političkih tema proširio tako da njime sada obuhvaća i problematiku nekažnjavanja ratnih zločina, kao i, kako je jednom rekao, „kontinuitet velikosrpske politike u Hrvatskoj i Vukovaru”.

To mu je podiglo ugled u očima desnog dijela birača HDZ-a, te ulilo dovoljno snage da se odvaži javno govoriti o kandidaturi mjesto na čelu stranke. Posljednji Penavini istupi jasno pokazuju da se nije pomirio sa stanjem u stranci; štoviše, otvoreno je rekao da je namjerava preuzeti. „Plenković vodi HDZ u pogrešnom smjeru, zato sam sad još motiviraniji za unutarstranačke izbore”, kazao je, dodavši da želi vidjeti žive li u stranci još uvijek vrijednosti koje su njemu važne.

Još je izravniji bio u četvrtak, kada je kazao da su neuspjesi HDZ-a cijena neslušanja birača, te naglasio svoju namjeru da njihovu poruku prihvati i provede promjene kako bi stranku pripremio za parlamentarne izbore. Izvori iz HDZ-a Penavu smještaju u krug ljudi bliskih Milijanu Brkiću, o čijim se namjerama vezanim za unutarstranačke izvore puno tog nagađa, ali malo zna. Ako Brkić doista stoji iza Penave, to značajno diže šanse vukovarskog gradonačelnika u utrci za mjesto na čelu stranke. Druge glasine iz HDZ-a, međutim, kao Brkićevog favorita ističu jednog drugog kandidata.

Neodređeni Oleg Butković

Ministar pomorstva, prometa i infrastrukture i potpredsjednik HDZ-a najmlađi je od kandidata koje se spominju za mjesto na čelu stranke. Usprkos tome, na političkoj je sceni prisutan još od 2005. godine, kada je izabran za gradonačelnika Novog Vinodolskog. Može se pohvaliti i solidnim stažem u tijelima HDZ-a. U Predsjedništvo je ušao 2012. godine, a na stranačkom saboru 2016. izabran je za potpredsjednika stranke, i to s najvećim brojem glasova od svih kandidata. Takav rezultat sugerira priličnu popularnost među članstvom, ali kao najjači Butkovićev adut spominje se njegova bliskost s Milijanom Brkićem.

No, u posljednjoj izjavi Butković nije pokazao jasnu namjeru da izazove Plenkovića za mjesto na čelu HDZ-a. U četvrtak je kazao da će se na unutarstranačkim izborima odabrati stranu za koju procijeni da će HDZ voditi prema pozicioniranju na desnom centru i pobjedi na parlamentarnim izborima. „Da HDZ ostane stranka desnog centra, znači da se usidri u desnom centru, tamo nas je usidrio i dr. Franjo Tuđman, takvi smo dobivali parlamentarne izbore. To znači da smo osim desnog centra grabili i više od toga”, objasnio je što zapravo želi.

Kazao je i kako ne zna tko će se suprotstaviti Plenkoviću, a sebe u tom kontekstu nije spomenuo niti jednom. To, naravno, ne znači da Butković u nekom trenutku neće zaključiti kako je baš on čovjek koji će HDZ vratiti na mjesto gdje ga je usidrio prvi predsjednik, i istaknuti svoju kandidaturu. Ako iza te kandidature stane i Milijan Brkić, šanse za uspjeh na stranačkim izborima Butkoviću će prilično porasti.

Miro Kovač nema što izgubiti

Miro Kovač se u medijskim istupima istaknuo kao posebno nepomirljiv protivnik smjera u kojem ide Plenkovićev HDZ. S javnošću se nezadovoljstvo nije sramio podijeliti u svakoj prilici, vjerojatno i zbog toga što nije imao što izgubiti. Plenković je Kovača, naime, smijenio s pozicije međunarodnog tajnika HDZ-a tjedan nakon što je ovaj na izvještajnom Saboru u svibnju 2018. dobio veliki aplauz za kritiku stanja u stranci. Premijer je kao razlog za političku egzekuciju Kovača naveo manjak povjerenja između njih dvojice, na što je bivši tajnik odgovorio kako će se nastaviti boriti za „Hrvatsku i za HDZ”, znakovito dodavši da će o svojim ambicijama reći više „kad za to dođe vrijeme”.

Najveći razlog za postojanje nepovjerenja između predsjednika stranke i Kovača svakako je Plenkovićeva odluka da ga na mjestu ministra vanjskih poslova zamjeni Davorom Ivom Stierom kada je u jesen 2016. godine sastavljao svoju vladu. Kovač je tako na položaju koji je predstavljao krunu dugogodišnje diplomatske karijere proveo samo 10 mjeseci. S obzirom na trasu kojom je njegov politički put krenuo kada je Plenković preuzeo HDZ, jasno je da osim političkih neslaganja iza Kovačeve odluke da pokuša preuzeti stranku stoje i osobni razlozi.

Plenkovića je Kovač prozivao često, a posljednji put se oglasio u srijedu, kada je zatražio da se unutarstranački izbori održe u skladu sa statutom HDZ-a, ponovivši tezu kako su izborni neuspjesi posljedica nezadovoljstva birača stanjem u stranci. „HDZ-u je potrebna rekonstrukcija, moramo se posložiti, to ću napraviti nakon unutar stranačkih izbora i taj presloženi HDZ će onda na parlamentarnim izborima pobijediti”, kazao je Kovač. Plenković je njegove napade ignorirao kada je mogao; u slučajevima kada su ga novinari natjerali da ih komentira, Kovača je pokušavao prikazati kao nevažnog člana stranke koji na politiku stranke ima utjecaj kao „jedan građanin Finske na politiku Finske”, kako je predsjednik HDZ-a jednom rekao.

Davor Ivo Stier za zajedništvo

Stier je Miru Kovača naslijedio na poziciji Ministra vanjskih poslova, ali na Zrinjevcu se zadržao tek do lipnja 2017. godine. Na ostavku ga je natjerala odluka Andreja Plenkovića da u Vladu uključi HNS, što je partnerstvo u kojem konzervativni Davor Ivo Stier nije želio sudjelovati. Od tog trenutka Stiera se u medijima gura kao očitog izazivača aktualnog predsjednika stranke, što je ambicija koju je neko vrijeme prikrivao izjavama da želi širiti demokršćanske vrijednosti i boriti se protiv klijentelizma.

Od kamuflaže je odustao nakon neuspjeha stranke na izborima za Europski parlament, kada se javno zapitao zašto na ujedinjavanju stranke i birača ne bi mogao raditi i kao predsjednik HDZ-a. Napade na aktualnog predsjednika stranke Stier je pokretao s umjerenijih pozicija od onih koje su zauzeli Kovač ili Penava. Demokršćanstvo je njegova misao vodilja, a postizanje zajedništva između konzervativne i centrističke struje u HDZ-u cilj koji proklamira. Najjasniju poruku o svojim namjerama Davor Ivo Stier poslao je u četvrtak.

„Hrvatski građani jasno su nam rekli što očekuju. Našli su, kroz određene kandidate, kanal kako bi nam to rekli i na europskim i na predsjedničkim izborima. Treba vrlo jasno prihvatiti poruku o borbi protiv klijentelizma. Što se tiče političkog identiteta, više sam puta rekao da HDZ treba biti stranka u kojoj ima mjesta i za one liberalnije i za one konzervativnije. Takva platforma može dobiti većinsku potporu građana”, kazao je, dodavši kako će se uskoro vidjeti da je alternativa ovom vodstvu HDZ-a spremna, te da će članice i članovi stranke imati mogućnost birati između ljudi koji predstavljaju kontinuitet i ljudi koji će predstavljati alternativu.

Tomislav Karamarko klizi ispod radara

Bivši predsjednik HDZ-a ostavku na tu funkciju podnio je u lipnju 2016. godine, nakon prvog razlaza s Mostom, rekavši da odlazi zbog toga što nije uspio stvoriti većinu u Saboru koju je stranci obećao. Pravni problemi Karamarka su na neko vrijeme udaljili s političke scene. Slavodobitno se vratio prošlog ljeta, kada je Ustavni sud prihvatio njegovu ustavnu tužbu protiv presude Visokog upravnog suda RH. Taj sud potvrdio je odluku Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa prema kojoj je bivši predsjednik HDZ-a bio u sukobu interesa u ‘aferi konzultantica’.

Kada je Ustavni sud tu pravomoćnu presudu ukinuo i vratio postupak na ponovno odlučivanje Upravnom sudu, Karamarko je proslavu Dana pobjede iskoristio da s javnošću podijeli kako razmišlja o kandidaturi za predsjednika HDZ-a. Kazao je da smatra kako je vrh stranke ”dislociran” od stranačkog tijela, i pokazao veliku dozu samouvjerenosti: “Ja, ako se kandidiram, ja ću i pobijediti”, rekao je.

Očito zadovoljan reakcijama nakon tog testa, kandidaturu je potvrdio početkom studenog. Plenković i njemu bliski ljudi iz vrha stranke za Karamarkovu su objavu pokazali prilično malo interesa, što sugerira da ih neki drugi kandidati više zabrinjavaju. Sam Karamarko je nakon isticanja kandidature nestao iz medija, no glasine s terena kažu da se maksimalno angažirao u tihoj mobilizaciji starih saveznika, što znači da ga ne bi bilo pametno unaprijed otpisati.

Malo vjerojatni kandidati

Kandidaturu za predsjednika stranke prije nekoliko dana najavio je i Ljubo Ćesić Rojs, još jedan kandidat koji se pozvao na Tuđmana, na čiji bi put „čvrstom rukom“ želio vratiti HDZ. Premda je zbog jedinstvenog stila komunikacije prilično popularan među dijelom članstva, Ćesić Rojs nikada nije spadao u prvi stranački ešalon, i teško je vjerovati da će njegova kandidatura biti shvaćena ozbiljno.

Neki mediji su se posljednjih dana poigrali imenom Kolinde Grabar-Kitarović kao moguće kandidatkinje za mjesto na čelu HDZ-a. Premda su izvori bliski predsjednici na odlasku demantirali da ona to planira, još odzvanja izjava koju je dala za 24 sata nekoliko dana nakon poraza na izborima. „Ostajem u Hrvatskoj, i radit ću za Hrvatsku“, kazala je, čime je opovrgla priče da bi se mogla aktivirati u diplomaciji. No, prema informacijama koje je u petak objavio Novi list, Grabar-Kitarović se uopće neće moći kandidirati na unutarstranačkim izborima.

Naime, Pravilnik o unutarstranačkim izborima propisuje da aktivno i pasivno biračko pravo imaju samo članovi HDZ-a koji su u evidenciju članstva upisani do dana donošenja odluke o raspisivanju izbora. Ona je članstvo u stranci zamrznula kada je postala predsjednica, i neće ga moći odmrznuti još barem mjesec dana, do inauguracije Zorana Milanovića. S obzirom na to da se očekuje kako će izbori biti raspisani u sljedeća dva tjedna, Grabar-Kitarović na njima očito neće moći sudjelovati.

Što smjera Milijan Brkić?

Račune bi svima mogao zeznuti Milijan Brkić, čovjek koji je na glasu kao najagilniji stranački operativac. Zbog neumornog rada na terenu i široke mreže suradnika u svim slojevima stranke Brkićevu podršku doživljava se kao priličan bonus u utrci za mjesto predsjednika. Međutim, nije isključeno ni to da će sam Brkić odlučiti istupiti iz sjene i pokušati osobno preuzeti HDZ. Da je to moguće sugerira i izjava koju je dao čestitajući Milanoviću pobjedu na predsjedničkim izborima.

„Nisam rođen da budem zamjenik predsjednika HDZ-a ni predsjednik HDZ-a. Ja sam rođen da služim svom narodu, a na kojoj poziciji to ćemo još vidjeti“, kazao je, dodavši da će se na predstojećim stranačkim izborima svakako kandidirati za neku funkciju. Koju, nije otkrio, ali nije ni propustio podsjetiti da je pobijedio na svim izborima na kojima se kandidirao. Naravno, nije nemoguće ni to da Brkić na kraju podrži Plenkovića, tim prije što se čini da se turbulentni odnos između te dvojice konačno stabilizirao u točki koja omogućava međusobnu suradnju.

Vedran Vrabec
Telegram autor
1360 članaka Više o autoru
Više s weba