Njegova tvrdnja da bi famozni Treći entitet, za koji se zalaže većina hrvatskih političkih organizacija u BIH, mogao dovesti do novog rata, jednako je bezočna kao Dodikova mantra o odcjepljenju Republike Srpske (ovdje želimo naglasiti da Treći entitet ne smatramo dobrim rješenjem za BIH, ali da spominjanje rata držimo još mnogo gorim).
Bakirov otac Alija je bio iznimka
Nadalje, Izetbegovićevo uvjetovanje izgradnje Pelješkog mosta trajnim rješenjem ionako teritorijalno minornih hrvatsko-bosanskih graničnih problema nije ništa drugo nego zaista jadan, trećerazredni ucjenjivački stav nedostojan bilo koga, tko se ozbiljno bavi politikom. No, to je kismet Bosne i Hercegovine. Od predsjednika Herceg Bosne Mate Bobana, koji nesumnjivo jest bio ratni zločinac, preko još puno goreg ratnog zločinca Radovana Karadžića, preko operetnog zločinca u pokušaju Milorada Dodika, do sirotog mlađeg gospodina Izetbegovića , bosanskohercegovačku su politiku unatrag četvrt stoljeća obilježavali kratkovidni moralni invalidi, koji su iz ionako neproduktivnog političkog okvira izvlačili ono najgore.
Zato, među ostalim, Bosna i Hercegovina jest najdisfunkcionalnija država u Europi: njen stalni status međunarodnog protektorata onemogućio je bilo kome pristojnom i produktivno inteligentnom da se ondje bavi politikom. Bakirov otac Alija bio je iznimka. Aliju Izetbegovića intervjuirali smo pet ili šest puta. I u njegovu uredu, u zgradi Predsjedništva BIH u Sarajevu, svega nekoliko dana poslije jezive srpske bombe na sarajevskoj tržnici, i u Zagrebu, usred hrvatsko-bošnjačkog rata, u ondašnjoj zgradi veleposlanstva BIH na Pantovčaku. Stariji gospodin Izetbegović bio je čovjek s dignitetom, političar čvrstih uvjerenja, jake moralne karizme, ali uvijek spreman na kompromis, u interesu državnosti Bosne i Hercegovine i dobrobiti bošnjačkog naroda.
Radi se o gruboj manipulaciji
Alija Izetbegović bio je odgovoran prema riječima, za razliku od svog sina, koji je samo jednim televizijskim nastupom uspio dugoročno kompromitirati bilo kakvu efikasniju suradnju Bošnjaka i Hrvata u BIH. Bakir Izetbegović, premda trećerazredni političar, nije sasvim neinteligentan. On je, posve sigurno, i donekle lukav. Što znači da njegovi ispadi na hrvatskoj državnoj televiziji nisu posljedica nemogućnosti kontrole, nego da je ovim ratobornim stavovima Izetbegović želio poslati poruku. No, čini se da ta poruka nije upućena Hrvatima, nego Bošnjacima.
Međunarodna zajednica u zadnjih je nekoliko tjedana pojačala napore da pronađe rješenje za promjenu izbornog zakona u BIH, koja bi zadovoljila i hrvatske težnje: glavni je hrvatski zahtjev da Bošnjaci ne smiju imati prevagu u biranju hrvatskog člana Predsjedništva BIH, kao što se to višekratno događalo u slučaju Željka Komšića. Taj zahtjev, zapravo, simbolizira otpor Hrvata političkoj i kulturnoj majorizaciji, kojoj, nažalost, nedvojbeno jesu izloženi. Kad bi se Bosna i Hercegovina barem pokušala ponašati kao građanska država, bilo bi ohrabrujuće da Bošnjaci biraju hrvatskog političara za člana Predsjedništva svoje države.
Članak se nastavlja ispod oglasa
No, u stvarnosti, riječ je, nažalost, o dosta gruboj manipulaciji. Hrvatsko je pitanje, u Bosni, koje se prelama kroz izborni zakon, polako došlo i u fokus međunarodne zajednice. Pa je predsjednica Republike putovala u Tursku, da bi o tome razgovarala s turskim predsjednikom. Pa su zatim u Tursku putovali Aleksandar Vučić i Bakir Izetbegović, koji su, također, razgovarali o izbornom zakonu za Bosnu i Hercegovinu. Pa sada, eto, Aleksandar Vučić stiže u Hrvatsku: nema nikakve sumnje da će problem Bosne i Hercegovine dominirati njegovom zagrebačkom agendom.
Potrebna je suglasnost svih strana
Razumije se da su Washington i Bruxelles pozdravili Vučićev dolazak u Zagreb. Poznavajući mehanizme kojima se već više od dvadeset godina odlučuje o Bosni i Hercegovini, čini se da je na djelu složena politička operacija, kojoj je jedan od glavnih ciljeva da se, uz suglasnost svih strana, dakle i Zagreba, i Beograda, i Sarajeva, i Bruxellesa i Washingtona, postigne rješenje, koje bi barem donekle zadovoljilo političke zahtjeve bosanskohercegovačkih Hrvata. Bakir Izetbegović to će rješenje morati prodati svom biračkom tijelu, koje neće biti sretno bilo kakvim koncesijama bivšim stanovnicima Republike Herceg Bosne.
Da bi kompenzirao taj očigledni gubitak, i da bi pokazao političku čvrstoću, koju je možda izgubio u pregovorima tijekom siječnja i veljače, Bakir Izetbegović odlučio je na Hrvatskoj televiziji govoriti najtvrđom mogućom retorikom, koja je, nažalost, uključila i riječ rat, riječ koju bi trebalo formalno zabraniti u bilo kojoj raspravi o budućnosti Bosne i Hercegovine. Bakir Izetbegović, naravno ne misli krenuti u rat. Ali, on razvidno intenzivno razmišlja kako da prikrije eventualni politički poraz.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Izetbegovićev ucjenjivački stav nedostojan je bilo koga tko se ozbiljno bavi politikom
Kako se gostovanje na HTV-u pretvorilo u jedan od većih političkih skandala u ionako bremenitim bošnjačko-hrvatskim političkim odnosima
Izetbegovićeva tvrdnja da bi Treći entitet, za kojeg se zalaže većina hrvatskih političkh organizacija u BIH, mogao dovesti do novog rata, jednako je bezočna kao Dodikova mantra o odcjepljenju Republike Srpske. Hrvatsko je pitanje, u Bosni, koje se prelama kroz izborni zakon, polako došlo i u fokus međunarodne zajednice. Pa je predsjednica Republike putovala u Tursku, da bi o tome razgovarala s turskim predsjednikom. Pa su zatim u Tursku putovali Aleksandar Vučić i Bakir Izetbegović, koji su, također, razgovarali o izbornom zakonu za Bosnu i Hercegovinu. A sada Aleksandar Vučić stiže u Hrvatsku.
Gostovanje Bakira Izetbegovića, sina prvog bosanskohercegovačkog predsjednika Alije Izetbegovića, u Nedjeljom u 2, pretvorilo se u jedan od većih političkih skandala u ionako bremenitim bošnjačko-hrvatskim političkim odnosima. Gospodin Izetbegović ponio se prema hrvatskom pitanju u BIH, baš onako kao što se Milorad Dodik ponaša prema samoj Bosni i Hercegovini. S prijetnjama, nerazumijevanjem i poniženjima.
Njegova tvrdnja da bi famozni Treći entitet, za koji se zalaže većina hrvatskih političkih organizacija u BIH, mogao dovesti do novog rata, jednako je bezočna kao Dodikova mantra o odcjepljenju Republike Srpske (ovdje želimo naglasiti da Treći entitet ne smatramo dobrim rješenjem za BIH, ali da spominjanje rata držimo još mnogo gorim).
Bakirov otac Alija je bio iznimka
Nadalje, Izetbegovićevo uvjetovanje izgradnje Pelješkog mosta trajnim rješenjem ionako teritorijalno minornih hrvatsko-bosanskih graničnih problema nije ništa drugo nego zaista jadan, trećerazredni ucjenjivački stav nedostojan bilo koga, tko se ozbiljno bavi politikom. No, to je kismet Bosne i Hercegovine. Od predsjednika Herceg Bosne Mate Bobana, koji nesumnjivo jest bio ratni zločinac, preko još puno goreg ratnog zločinca Radovana Karadžića, preko operetnog zločinca u pokušaju Milorada Dodika, do sirotog mlađeg gospodina Izetbegovića , bosanskohercegovačku su politiku unatrag četvrt stoljeća obilježavali kratkovidni moralni invalidi, koji su iz ionako neproduktivnog političkog okvira izvlačili ono najgore.
Zato, među ostalim, Bosna i Hercegovina jest najdisfunkcionalnija država u Europi: njen stalni status međunarodnog protektorata onemogućio je bilo kome pristojnom i produktivno inteligentnom da se ondje bavi politikom. Bakirov otac Alija bio je iznimka. Aliju Izetbegovića intervjuirali smo pet ili šest puta. I u njegovu uredu, u zgradi Predsjedništva BIH u Sarajevu, svega nekoliko dana poslije jezive srpske bombe na sarajevskoj tržnici, i u Zagrebu, usred hrvatsko-bošnjačkog rata, u ondašnjoj zgradi veleposlanstva BIH na Pantovčaku. Stariji gospodin Izetbegović bio je čovjek s dignitetom, političar čvrstih uvjerenja, jake moralne karizme, ali uvijek spreman na kompromis, u interesu državnosti Bosne i Hercegovine i dobrobiti bošnjačkog naroda.
Radi se o gruboj manipulaciji
Alija Izetbegović bio je odgovoran prema riječima, za razliku od svog sina, koji je samo jednim televizijskim nastupom uspio dugoročno kompromitirati bilo kakvu efikasniju suradnju Bošnjaka i Hrvata u BIH. Bakir Izetbegović, premda trećerazredni političar, nije sasvim neinteligentan. On je, posve sigurno, i donekle lukav. Što znači da njegovi ispadi na hrvatskoj državnoj televiziji nisu posljedica nemogućnosti kontrole, nego da je ovim ratobornim stavovima Izetbegović želio poslati poruku. No, čini se da ta poruka nije upućena Hrvatima, nego Bošnjacima.
Međunarodna zajednica u zadnjih je nekoliko tjedana pojačala napore da pronađe rješenje za promjenu izbornog zakona u BIH, koja bi zadovoljila i hrvatske težnje: glavni je hrvatski zahtjev da Bošnjaci ne smiju imati prevagu u biranju hrvatskog člana Predsjedništva BIH, kao što se to višekratno događalo u slučaju Željka Komšića. Taj zahtjev, zapravo, simbolizira otpor Hrvata političkoj i kulturnoj majorizaciji, kojoj, nažalost, nedvojbeno jesu izloženi. Kad bi se Bosna i Hercegovina barem pokušala ponašati kao građanska država, bilo bi ohrabrujuće da Bošnjaci biraju hrvatskog političara za člana Predsjedništva svoje države.
No, u stvarnosti, riječ je, nažalost, o dosta gruboj manipulaciji. Hrvatsko je pitanje, u Bosni, koje se prelama kroz izborni zakon, polako došlo i u fokus međunarodne zajednice. Pa je predsjednica Republike putovala u Tursku, da bi o tome razgovarala s turskim predsjednikom. Pa su zatim u Tursku putovali Aleksandar Vučić i Bakir Izetbegović, koji su, također, razgovarali o izbornom zakonu za Bosnu i Hercegovinu. Pa sada, eto, Aleksandar Vučić stiže u Hrvatsku: nema nikakve sumnje da će problem Bosne i Hercegovine dominirati njegovom zagrebačkom agendom.
Potrebna je suglasnost svih strana
Razumije se da su Washington i Bruxelles pozdravili Vučićev dolazak u Zagreb. Poznavajući mehanizme kojima se već više od dvadeset godina odlučuje o Bosni i Hercegovini, čini se da je na djelu složena politička operacija, kojoj je jedan od glavnih ciljeva da se, uz suglasnost svih strana, dakle i Zagreba, i Beograda, i Sarajeva, i Bruxellesa i Washingtona, postigne rješenje, koje bi barem donekle zadovoljilo političke zahtjeve bosanskohercegovačkih Hrvata. Bakir Izetbegović to će rješenje morati prodati svom biračkom tijelu, koje neće biti sretno bilo kakvim koncesijama bivšim stanovnicima Republike Herceg Bosne.
Da bi kompenzirao taj očigledni gubitak, i da bi pokazao političku čvrstoću, koju je možda izgubio u pregovorima tijekom siječnja i veljače, Bakir Izetbegović odlučio je na Hrvatskoj televiziji govoriti najtvrđom mogućom retorikom, koja je, nažalost, uključila i riječ rat, riječ koju bi trebalo formalno zabraniti u bilo kojoj raspravi o budućnosti Bosne i Hercegovine. Bakir Izetbegović, naravno ne misli krenuti u rat. Ali, on razvidno intenzivno razmišlja kako da prikrije eventualni politički poraz.