Iako su obje (zasad još nepravomoćne) optužnice u kojima se spominje Rimac gotovo rendgenska snimka funkcioniranja vertikale vlasti u jednom ozbiljno nefunkcionalnom i korumpiranom sustavu, ono o čemu je bivša kninska gradonačelnica govorila sinoć na RTL-u je potencijalno daleko, daleko gore. Ukratko, ako su stvari koje joj USKOK stavlja na teret bomba, onda su prijetnje o kojima je ona pričala – nuklearna katastrofa.
Ne boji se, ni ne srami poruka
Naime, Rimac je u prvom razgovoru za medije nakon dvije i po godine kazala kako je njoj, ali i njenim prijateljima i članovima obitelji netko u poštanske sandučiće ubacivao papire sa sadržajem njene telefonske komunikacije s ljudima s kojima je bila, kako je rekla, “u nekakvom prijateljskom ili poslovnom odnosu”.
Štoviše, tvrdi da je bilo i s prepaid telefona (čije je vlasnike, ako su imalo oprezni, vrlo teško locirati) poslanih dvjestotinjak poruka sa screenshotovima sadržaja iz njenog mobitela. Poruke o kojima je govorila nisu se ticale predmeta inkriminacije od strane istražnih tijela. Rimac smatra da joj je time poslana jasna poruka: “Ako budete govorili imamo i mi što pokazati”. Prijetnje je, kaže, prijavila nadležnim tijelima, tvrdi da se ne boji, niti srami sadržaja tih poruka.
O čemu se točno radi u tim porukama kojima se navodno ucjenjivalo Josipu Rimac, a kojih se ona ne boji, niti srami, ovdje nema smisla špekulirati. Činjenica je da ih je ona doživjela kao prijetnju.
Simpatije javnosti nisu neka valuta
Postoje li uopće te poruke i te ucjene, druga je stvar. Rimac je u neveseloj pravnoj situaciji, suočena s ozbiljnim korupcijskim optužbama i svaka zamisliva taktika njene obrane nije – nezamisliva. Međutim, što bi ona točno dobila u svom slučaju da izmisli nepoznatog nekog koji joj prijeti sadržajem njenog telefona koji bi je trebao preplašiti ili posramiti?
Članak se nastavlja ispod oglasa
Simpatije javnosti kao žrtva nekog mnogo moćnijeg? Možda, ali u sudskom procesu simpatije javnosti – čak i kad bi ih Rimac nekim čudom uspjela dobiti – i nisu neka valuta. Izazivanje straha kod nekog tko bi mogao utjecati na ishod pravosudne bitke koja je čeka? Možda, ali ako se netko mnogo moćniji ima razloga bojati njenog svjedočenja, onda će se bojati i bez priče o prijetnjama koji dolaze u poštanske sandučiće Josipe Rimac i ljudi iz njenog okruženja.
Rimac može prijetiti samo netko vrlo moćan
Ukoliko pak Rimac nije cijelu priču o prijetnjama sadržajem njenog telefona izmislila – a čvrstog motiva za tu laž, evo, nije lako pronaći – onda smo usred olujne afere za koju je bjesomučno i nezakonito lobiranje za projekt prijateljskog investitora ili sređivanje polaganja državnih ispita lagani, gotovo osvježavajući povjetarac. Dakle, bivšoj državnoj tajnici koja je, očito, imala veze na sve strane u cijeloj vladinoj i stranačkoj strukturi netko prijeti sadržajem izvučenim iz njenog telefona. Tko ima pristup tom sadržaju? Isključivo institucije i tijela istrage.
Još jasnije, prijetnje Josipi Rimac mogao je poslati samo netko tko je imao uvid u ono što su istražna tijela izvukla iz njenog telefona. Radi se, očito, o nekom tko je ili formalno ili neformalno izrazito moćna osoba u ovoj zemlji i tko se osjeća potencijalno ugroženim onim što Rimac zna i što bi mogla ispričati. I tko je voljan prijetiti joj sadržajem njenog telefona kojeg se ona “ne boji, niti srami”. Mrak koji kulja iz ove priče, dakle, toliko je prijeteći gust da skoro izaziva dezorijentaciju i mučninu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Šutnja ‘nadležnih tijela’
Nadležna tijela, kojima je Rimac – bar tako tvrdi – govorila o ovim prijetnjama, nisu se oglasila. Pardon, oglasio se DORH i to dvaput, oko njenih tvrdnji da je o vjetroelektranama razgovarala i s glavnom državnom odvjetnicom Zlatom Hrvoj Šipek i njenim prethodnikom Dinkom Cvitanom. No, o prijavljenim prijetnjama sadržajem telefona koji je u njihovom posjedu – nisu dosad rekli ni slova.
A upravo to je apsolutno ključna točka cijele ove priče. Ako Rimac izmišlja, neka kažu da su sinoć prvi put čuli za prijetnje koje su joj slane sa sadržajem izvučenim iz njenog mobitela. U svakom slučaju, takve potencijalne prijetnje bi morale upaliti sve alarme u istražnim institucijama RH.
Ozbiljna pitanja bez ikakvih odgovora
Teško je, međutim, s iskustvom iz prethodnih afera biti pretjerano optimističan. Ni dan danas se, recimo, ne zna tko je uopće dojavio Josipi Rimac da ima prislušni uređaj u automobilu (bila je pod nadzorom USKOK-a). Ne zna se, također, ni tko je tadašnjem vozaču ministra poljoprivrede u Plenkovićevoj Vladi dojavio kako kreće uhićenje Franje Varge iz afere SMS, pa ga je ovaj, s prepaid telefona, nazvao i rekao mu da uništi sve dokaze.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Jasni odgovori na pitanja iz sva ova tri slučaja bili bi dokaz temeljite borbe protiv kriminala i korupcije. Ovako je, nažalost, sve jači dojam da se radi tek o – zaglađivanju rubova.
Izjava koja je ostala nezamijećena: ako je točno to što je Rimac jučer ispričala o prijetnjama, DORH i policiju čeka mega afera
Rimac tvrdi da se sadržaja svog telefona ne boji, niti srami. Ali netko izgleda misli da bi trebala
Nadležna tijela, kojima je Rimac - bar tako tvrdi - govorila o ovim prijetnjama, nisu se oglasila. A upravo to je apsolutno ključna točka cijele ove priče. Ako Rimac izmišlja, neka kažu da su sinoć prvi put čuli za prijetnje koje su joj slane sa sadržajem izvučenim iz njenog mobitela. U svakom slučaju, takve potencijalne prijetnje bi morale upaliti sve alarme u istražnim institucijama RH
Slučaj Josipe Rimac, uhićene još u davnom svibnju 2020. godine, pomalo dobija razmjere potencijalno najveće afere u povijesti Hrvatske. I ne, ne radi se tu o inkriminacijama koje se bivšoj visokopozicioniranoj dužnosnici iz redova HDZ-a stavljaju na teret, od navodnog sređivanja zapošljavanja i polaganja ispita, pa sve do primanja mita.
Iako su obje (zasad još nepravomoćne) optužnice u kojima se spominje Rimac gotovo rendgenska snimka funkcioniranja vertikale vlasti u jednom ozbiljno nefunkcionalnom i korumpiranom sustavu, ono o čemu je bivša kninska gradonačelnica govorila sinoć na RTL-u je potencijalno daleko, daleko gore. Ukratko, ako su stvari koje joj USKOK stavlja na teret bomba, onda su prijetnje o kojima je ona pričala – nuklearna katastrofa.
Ne boji se, ni ne srami poruka
Naime, Rimac je u prvom razgovoru za medije nakon dvije i po godine kazala kako je njoj, ali i njenim prijateljima i članovima obitelji netko u poštanske sandučiće ubacivao papire sa sadržajem njene telefonske komunikacije s ljudima s kojima je bila, kako je rekla, “u nekakvom prijateljskom ili poslovnom odnosu”.
Štoviše, tvrdi da je bilo i s prepaid telefona (čije je vlasnike, ako su imalo oprezni, vrlo teško locirati) poslanih dvjestotinjak poruka sa screenshotovima sadržaja iz njenog mobitela. Poruke o kojima je govorila nisu se ticale predmeta inkriminacije od strane istražnih tijela. Rimac smatra da joj je time poslana jasna poruka: “Ako budete govorili imamo i mi što pokazati”. Prijetnje je, kaže, prijavila nadležnim tijelima, tvrdi da se ne boji, niti srami sadržaja tih poruka.
O čemu se točno radi u tim porukama kojima se navodno ucjenjivalo Josipu Rimac, a kojih se ona ne boji, niti srami, ovdje nema smisla špekulirati. Činjenica je da ih je ona doživjela kao prijetnju.
Simpatije javnosti nisu neka valuta
Postoje li uopće te poruke i te ucjene, druga je stvar. Rimac je u neveseloj pravnoj situaciji, suočena s ozbiljnim korupcijskim optužbama i svaka zamisliva taktika njene obrane nije – nezamisliva. Međutim, što bi ona točno dobila u svom slučaju da izmisli nepoznatog nekog koji joj prijeti sadržajem njenog telefona koji bi je trebao preplašiti ili posramiti?
Simpatije javnosti kao žrtva nekog mnogo moćnijeg? Možda, ali u sudskom procesu simpatije javnosti – čak i kad bi ih Rimac nekim čudom uspjela dobiti – i nisu neka valuta. Izazivanje straha kod nekog tko bi mogao utjecati na ishod pravosudne bitke koja je čeka? Možda, ali ako se netko mnogo moćniji ima razloga bojati njenog svjedočenja, onda će se bojati i bez priče o prijetnjama koji dolaze u poštanske sandučiće Josipe Rimac i ljudi iz njenog okruženja.
Rimac može prijetiti samo netko vrlo moćan
Ukoliko pak Rimac nije cijelu priču o prijetnjama sadržajem njenog telefona izmislila – a čvrstog motiva za tu laž, evo, nije lako pronaći – onda smo usred olujne afere za koju je bjesomučno i nezakonito lobiranje za projekt prijateljskog investitora ili sređivanje polaganja državnih ispita lagani, gotovo osvježavajući povjetarac. Dakle, bivšoj državnoj tajnici koja je, očito, imala veze na sve strane u cijeloj vladinoj i stranačkoj strukturi netko prijeti sadržajem izvučenim iz njenog telefona. Tko ima pristup tom sadržaju? Isključivo institucije i tijela istrage.
Još jasnije, prijetnje Josipi Rimac mogao je poslati samo netko tko je imao uvid u ono što su istražna tijela izvukla iz njenog telefona. Radi se, očito, o nekom tko je ili formalno ili neformalno izrazito moćna osoba u ovoj zemlji i tko se osjeća potencijalno ugroženim onim što Rimac zna i što bi mogla ispričati. I tko je voljan prijetiti joj sadržajem njenog telefona kojeg se ona “ne boji, niti srami”. Mrak koji kulja iz ove priče, dakle, toliko je prijeteći gust da skoro izaziva dezorijentaciju i mučninu.
Šutnja ‘nadležnih tijela’
Nadležna tijela, kojima je Rimac – bar tako tvrdi – govorila o ovim prijetnjama, nisu se oglasila. Pardon, oglasio se DORH i to dvaput, oko njenih tvrdnji da je o vjetroelektranama razgovarala i s glavnom državnom odvjetnicom Zlatom Hrvoj Šipek i njenim prethodnikom Dinkom Cvitanom. No, o prijavljenim prijetnjama sadržajem telefona koji je u njihovom posjedu – nisu dosad rekli ni slova.
A upravo to je apsolutno ključna točka cijele ove priče. Ako Rimac izmišlja, neka kažu da su sinoć prvi put čuli za prijetnje koje su joj slane sa sadržajem izvučenim iz njenog mobitela. U svakom slučaju, takve potencijalne prijetnje bi morale upaliti sve alarme u istražnim institucijama RH.
Ozbiljna pitanja bez ikakvih odgovora
Teško je, međutim, s iskustvom iz prethodnih afera biti pretjerano optimističan. Ni dan danas se, recimo, ne zna tko je uopće dojavio Josipi Rimac da ima prislušni uređaj u automobilu (bila je pod nadzorom USKOK-a). Ne zna se, također, ni tko je tadašnjem vozaču ministra poljoprivrede u Plenkovićevoj Vladi dojavio kako kreće uhićenje Franje Varge iz afere SMS, pa ga je ovaj, s prepaid telefona, nazvao i rekao mu da uništi sve dokaze.
Jasni odgovori na pitanja iz sva ova tri slučaja bili bi dokaz temeljite borbe protiv kriminala i korupcije. Ovako je, nažalost, sve jači dojam da se radi tek o – zaglađivanju rubova.