Izjava o Betlehemu samo je posljednja u nizu senzacija Plenkovićevog šefa diplomacije. No, tko je ustvari taj čovjek?

Što je rekao, rekao je

U tom prvom službenom medijskom predstavljanju, Grlić Radman je 45, 50 minuta naširoko govorio o predsjedanju Hrvatske Europskom unijom, spominjao catering i Univerzijadu, dotaknuo se ulaska susjednih zemalja u EU, iznosio osobne dojmove o hrvatskoj poziciji u svijetu i vlastito razumijevanje uloge medija i njihovog odnosa s državnim institucijama, demantirao rodbinski odnos s Matom Granićem i tako dalje.

I dvije godine kasnije, jedna je Radmanova izjava – o tome kako mediji prenose njegove izjave – kolegama još u živom pamćenju. Tada ju je opširno prenio novinar Jutarnjeg lista, pa je ovdje citiramo:

“Ja sam, recimo, nešto rekao, onda se u novinama objavi nešto sasvim drugo što nisam rekao. S te strane to nije u redu jer ono što sam rekao, rekao sam. Ono što nisam rekao, nisam rekao. A obično se to reinterpretira. Napiše se: rekao je to i to. Ako ste čitali novine jučer i danas, uopće nisam rekao to što piše, a ispada da sam rekao”.

Tuđmanov diplomatski kadar

Nekoliko dana prije tog nesvakidašnjeg predstavljanja, Sabor je potvrdio nove ministre u prvoj, rekonstruiranoj Vladi Andreja Plenkovića. Odmah je bilo jasno da će Gordan Grlić Radman, novi ministar vanjskih poslova, diplomat živopisnih javnih nastupa, biti sušta suprotnost svojoj prethodnici Mariji Pejčinović Burić.

Radman sebe opisuje kao “izvornog hrvatskog diplomata” i smatra se “kadrom prvog hrvatskog predsjednika” Franje Tuđmana na čiji se poziv 1991. vratio iz Švicarske. No, u ljeto 2019., kada je Plenković smijenio dio svojih ministara i imenovao nove, i Grlić Radman bio je široj javnosti slabo poznat.

Novinari koji su godinama pratili domaću vanjsku politiku još su i čuli za nekadašnjeg hrvatskog veleposlanika, najprije u Mađarskoj, a potom u Njemačkoj (iz Berlina je direktno sletio na ministarsku funkciju). Ali, za mnoge kolege iz medija Radman je bio nepoznanica. Kao uostalom i neki drugi Plenkovićevi kadrovi – tko su, valjalo je pitati Google.

Kako ga se premijer sjetio

Kako ga se onda premijer sjetio? Kada je točno Plenković odlučio u svoj tim pozvati Radmana, koji se s premijerom tijekom 90-ih i početkom 2000-tih sretao po hodnicima Ministarstva vanjskih poslova gdje su obojica radila? Da mi ne nagađamo, citirat ćemo ministra.

“Nazvao me premijer, gospodin Plenković u pravom trenutku”, kazao je prije dvije godine za RTL, pa na pitanje voditelja je li to bilo nedavno ili ne, nastavio: “(…) znate ono kako vrijeme prolazi, carpe diem, nema vrijeme prije, poslije i tako dalje. Pravo vrijeme, to je bio pravi trenutak. A ja sam u nekoliko dana doživio transformaciju (…)” od veleposlanika u ministra. Eto, tako je premijer pozvao Radmana u Vladu.

‘Poetska duša Sergej’

Ministar, čija je maksima da “nikad ne treba gunđati”, o šefu uvijek govori biranim riječima. Plenković je najutjecajnija osoba unutar Europske pučke stranke, objašnjavao je jednom prilikom začuđenom novinaru koji ga je podsjetio da je u EPP-u, na primjer, i Angela Merkel (pa se Radman ispravio u “jedan od najutjecajnijih”).

Tumačio je da kao ministar “može biti samo ponosan na premijera Plenkovića”. Da je on, kad je u pitanju moralni integritet, “najbolji hrvatski premijer, najbolji čovjek s moralnom vertikalom”.

Živopisan stil hrvatskog ministra jednako dolazi do izražaja i na susretima sa stranim državnicima. “Ovdje sam imao jednu knjigu pjesama i otkrio sam tu jednu toplu, poetsku dušu Sergeja, pa sam čitao na ruskom poeziju (…)”, govorio je u prosincu prošle godine obraćajući se svom gostu u zgradi Ministarstva vanjskih poslova. ‘Topla poetska duša Sergej’ je Sergej Lavrov, Putinov ministar vanjskih poslova.

Bogata imovinska kartica

Originalnim argumentima i bez zadrške Radman brani i kolege ministre. Kad je u problemima bio bivši ministar zdravstva Milan Kujundžić, Radman je gunđao što mediji uopće prate taj slučaj, a ne hrvatsko predsjedanje EU-om. Kada se Damir Krstičević mučio s ispunjavanjem imovinske kartice, tumačio je da u Njemačkoj imovinske kartice niti ne postoje.

A njegova, Radmanova kartica, izazvala je priličnu pozornost javnosti. Ne zbog toga kako ju je ispunio, nego čime.

Kuća s okućnicom, šuma i livada nedaleko Stubičkih Toplica, stan i kuća u Zagrebu, trećina kuće i građevinskog zemljišta u Privlaci te stana u Crikvenici, ušteđevina i dionice dviju firmi, nabrojao je ministar, koji je ovih dana u fokusu javnosti zbog odluke da država s 450 tisuća eura financira izgradnju kapelice u Betlehemu. Radmana kritike te odluke očito čude: “Pa tih 450 tisuća eura, pa to je malo bolji stan u Zagrebu”, kaže.

O nepravdama komunizma

Većinu imovine stekao je darovnim ugovorom, što mediji povezuju s obiteljskim nasljeđem i njegovim ocem Antom Grlić Radmanom. On je, pak, prema medijskim izvješćima, godinama vodio tvrtku Agroproteinka, čije je dionice ministar također upisao u imovinsku karticu. Ministrov otac postao je većinski vlasnik te tvrtke u 90-ima nakon što je u socijalizmu bio njezin direktor, pisao je tjednik Express.

Grlić Radman često govori o nepravdama i neslobodama u vrijeme Jugoslavije i komunizma. „Ja sam čovjek koji je živio u bivšoj državi. Niste smjeli pjevati „Vilo Velebita”, pa ste bili šikanirani, vidjeli ste puno nepravde”, objašnjavao je svojedobno i za Telegram. No, predsjednik države Zoran Milanović nedavno ga je prozvao što “zdvaja nad sudbinom Hrvata u komunizmu”, ustvrdivši da se njegova obitelj “bezobrazno obogatila privatizacijom kafilerije”.

Žestoko prema predsjedniku

Povod ove svađe predsjednika države i ministra Radmana – koji je Milanovićeve izjave ocijenio “huškačkim napadom na mene i obitelj” – bila je odluka da Radman ne prati Milanovića na summit NATO-a. Ali je eskaliralo do toga kako je tko dobio ime i čiji je otac bio navijač Dinama, a čiji Partizana i Zvezde. Milanović je bio siguran da je upravo Plenković taj koji je zabranio Radmanu da ide s njim u Bruxelles.

Ministar je tvrdio da to nije istina, da je s premijerom samo razgovarao o svrsi “odlaska s takvim čovjekom koji izmišlja kojekakve stvari” te da naprosto nije želio biti dio te delegacije. Ali se i ovdje potvrdilo da živopisni šef diplomacije nepokolebljivo drži političku liniju koju odredi stranački šef Plenković.

Jednako nepokolebljivo ovih dana brani odluku da se iz državnog proračuna, sa 3,3 milijuna kuna, financira izgradnja kapele u Betlehemu. “Pa kad idete u Kinu, vi želite vidjeti njihove hramove, tu je ta turistička komponenta bitna, tom crkvicom promoviramo višestoljetnu prisutnost Hrvata u Svetoj Zemlji”, izjavio je za Index, objašnjavajući da je 450 tisuća eura tek “malo bolji stan u Zagrebu”. Ministrovom maksimom rečeno: nema potrebe gunđati.