Tijekom više posjeta Kini posljednjih petnaestak godina, desetine sugovornika na pitanje kako gledaju na način na koji Komunistička partija upravlja zemljom, odgovarali su da su zadovoljni. Po njihovoj ocjeni, društveni i osobni standard građana rastao je iz godine u godinu. Jedinstveni zaključak naših sugovornika je bio: dok je god tako, ljudi se neće žaliti i s puno optimizma gledat će u budućnost.
Kina se doista od 1978., kad je započela s ekonomskim reformama, razvijala neviđenim tempom. BDP je od kraja 20. stoljeća rastao po stopama od 9 do 11 posto, pa je kinesko gospodarstvo postalo najbrže rastuće na svijetu. Kina je, primjerice, 2000. godine imala BDP od oko 2 tisuće milijardi dolara, dok je Japan imao 4,9 tisuća milijardi dolara. Dakle, više nego dvostruko veći.
Uspjesi zasjenili brojne probleme
Već 2010. Kina i Japan imali su isti BDP od 5 tisuća milijardi dolara, međutim, već 2020. Kina ima BDP od 17,7 tisuća milijardi dolara, a Japan je ostao na 5 tisuća milijardi dolara. Zahvaljujući nevjerojatnom napretku, u Kini je čak 800 milijuna ljudi izašlo iz zone siromaštva.
Istodobno, Kina je postala najveći izvoznik i uvoznik te druga ekonomija svijeta. Tijekom 2021. izvezla je u 214 država 4400 raznih proizvoda u vrijednosti od 3,36 tisuća milijardi dolara. U isto vrijeme, uvela je roba u vrijednosti od 2,069 tisuća milijardi dolara, što znači da je ostvarila suficit od više od tisuću milijardi dolara.
Prema podacima Svjetske banke, u smislu pariteta kupovne moći, PPP BDP, kinesko je gospodarstvo od 2014. najveće na svijetu. Svi ti uspjesi zasjenili su brojne probleme. Tako je u drugi plan pao problem korupcije koja je uzela neviđenog maha, kao i krajnje težak položaj radnika koji nemaju praktički nikakvih prava, a nema ni sindikalne organiziranosti.
Milijunaši žive kao carevi, drugi u siromaštvu
Također, mnoge ljude teško pogađa sve skuplja zdravstvena zaštita i obrazovanje te obespravljenost desetina milijuna migranata koji iz sela traže posao u gradovima. Oni godinama ne mogu dobiti pravo na boravak u gradu i rade za minimalne plaće. Istodobno, društvo su razarale nevjerojatne socijalne razlike.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Prema nekim analizama, Kina ima 1130 milijardera te više od 7 milijuna milijunaša. Svi oni odreda žive kao carevi i razbacuju se novcem na užas većine građana, koji unatoč napretku ipak žive u teškim uvjetima života. Kinezi su 2021. pokupovali luksuznih automobila, nakita, satova, dizajnerske odjeće i obuće, kozmetike, kožnih proizvoda u vrijednosti od čak 73,6 milijardi dolara.
No, sve te probleme prekrio je divovski napredak, pa u Kini nije bilo većeg javnog otpora jednostranačkom kapitalizmu, odnosno apsolutnoj vlasti Komunističke partije i njenog vođe Xi Jinpinga. Takva političko-ekonomska idila potrajala je sve do pojave COVID-a 19 kad je Xi Jinping proklamirao politiku nulte borbe protiv pandemije.
Stranci počeli masovno bježati iz zemlje
Tada je došlo do dodatnog ograničavanja ne baš pretjeranih ljudskih sloboda, a ekonomija je doživjela težak udarac. Strategija “nula COVID” koja nastoji eliminirati pandemiju izolacijom, karantenama i masovnim testiranjima, pokazala se pogubnom za gospodarstvo.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Gotovo tri godine Kina je praktički hermetički zatvorena zemlja. Onemogućeni su dolasci stranaca, kao i odlasci domaćih ljudi u svijet. Došlo je do egzodusa stranaca iz Kine, a stroga pravila o vizama i karantenama učinile su život stranaca teško podnošljivim. Poslovni ljudi iz svijeta upozorili su da su se zbog toga propali brojni ugovori te da se raspadaju poslovne veze.
Bilo je dovoljno da se u gradovima s više od desetak milijuna stanovnika pojavi jedna ili dvije zaražene osobe, pa da se proglasi najstroža karantena i zabrana kretanja za sve stanovnike. Po nekoliko mjeseci stotine milijuna ljudi nisu mogle zbog karantene izlaziti na ulice i na posao, a svaki građanin koji je ipak izašao iz stana, morao se stalno podvrgavati testovima.
Ljude drže u kućama tako da im zaključaju zgrade
Kako bi se poštivala stroga pravila karantene, blokirani su svi ulazi u stambene komplekse te su zaključavani ulazi u nebodere s 40 do 80 katova u kojima su bile zatočene tisuće stanara. Primjerice Šangaj, grad koji ima više od 25 milijuna stanovnika, bio je hermetički zatvoren puna dva mjeseca.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Nisu radili vrtići, škole, prodavaonice, tvornice, uredi, život je praktički stao, a najviše su stradali mali poduzetnici koji su redom počeli propadati.
Jean-Pierre Cabestan, profesor političkih znanosti na baptističkom sveučilištu u Hong Kongu, smatra da je Komunistička partija Kine izolirala zemlju od ostatka svijeta ne samo zbog straha od pandemije nego i da bi se zaštitila od “stranih neprijateljskih sila i ideja”. “Cilj je ojačati i konsolidirati jednostranačku vlast te osigurati vječnu vladavinu Komunističke partije”, zaključio je Cabestan.
Požar zgrade potaknuo erupciju nezadovoljstva
Stoga ne čudi što je nakon tri godine patnje, propasti milijuna velikih, srednjih i malih kompanija te desetina milijuna radnika koji su ostali bez posla, došlo do dramatičnog osiromašenja stotina milijuna ljudi. U takvoj situaciji bila je dovoljna i najmanja iskra da izazove požar koji će ugroziti mir i stabilnost cijele zemlje.
Članak se nastavlja ispod oglasa
A ona se dogodila kad je u Urumqiju, glavnom gradu regije Xinjiang, zbog neispravnog razvodnika u spavaćoj sobi na 15. katu stambene zgrade izbila vatra. Vatrogascima je trebalo puno vremena dok su se probili kroz razne prepreke koje su okruživale naselje, da ljudi ne bi izlazili izvan kuća, pa je u požaru poginulo 10 ljudi.
Na društvenim mrežama za tragediju su odmah optužene mjere izolacije koje su onemogućile spašavanje ljudi koji su bili zarobljeni u svojim domovima. Nakon što su ogorčeni stanari izašli na ulice, došlo je do erupcije nezadovoljstva koje se u trenu proširilo širom zemlje.
Vlast cenzurira objave na društvenim mrežama
U 10 najvećih višemilijunskih gradova, uključujući Šangaj, Peking, Chengdu, Wuhan i Guangzhou, izbili su prosvjedi, a demonstranti su se sukobili s policijom i službenicima sigurnosti što je dovelo do niza uhićenja, uključujući dva strana novinara.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Deseci tisuća demonstranata rušili su blokade oko stambenih naselja, a premda su vlasti cenzurirale sve informacije na društvenim mrežama o pobuni, erupcija javnog bijesa bila je nezaustavljiva. Istodobno, pojačana je cenzura jer vlasti nisu dozvoljavale da se šire loše vijesti pa su s društvenih mreža, kao što su WeChat i Weibo, izbrisani svi videozapisi i fotografije prosvjeda koji su imali milijune pregleda.
Za Xi Jinpinga je najpogubnije to što je došlo do demonstracija na najmanje 50 kineskih sveučilišta. No, najgore je što su se protesti protiv mjera zaštite od COVID-a ubrzo pretvorili u političke demonstracije.
Prosvjedi uspješno ujedinili sve slojeve društva
Pa su se izvikivale parole “Sloboda će prevladati”, “Demokracija i vladavina prava”, “Sloboda izražavanja”, “Ne želimo doživotne vladare. Ne želimo careve”, jasno aludirajući na predsjednika Xija, koji je ukinuo ograničenja predsjedničkih mandata.
Članak se nastavlja ispod oglasa
U Šangaju su neki stanovnici pozvali Komunističku partiju i njenog vođu skandirajući “Odstupi, Xi Jinping”, “Odstupi, Komunistička partijo”. Do sada se takve scene masovnog nezadovoljstva, bijesa i prkosa u Kini još nisu vidjele jer su vlasti nemilosrdno suzbijale sve eventualne izraze neslaganja. Zbog toga je vlada, u strahu od novih nemira, pozvala sveučilišta u cijeloj zemlji da pošalju studente kući kako bi ugušila prosvjede u kampusima.
U svom bijesu ujedinili su se svi slojevi društva, bez obzira na status i pripadnost klasi. Radnici migranti koji se bore s nestašicom hrane i nezaposlenošću tijekom dugih karantena, zaposlenici u poduzećima koja su propadala, studenti, pripadnici višeg srednjeg sloja kojima su zabranjena putovanja u inozemstvo.
Xi je nemilosrdan prema konkurentima
Premda je radikalno ojačan državni sigurnosni aparat zadužen za nadzor i brzo slamanje znakova neslaganja, ipak su se dogodili prosvjedi koji su u mnogim gradovima izmakli kontroli. Xi Jinping je bio nemilosrdan spram partijskih konkurenata te je bez milosti lomio u začetku sve pojave frakcionaštva.
Jednako tako odlučno se obračunao sa svim partijskim disidentima i konkurentima, stavio je pod strogu kontrolu sve medije, a nezavisne grupe koje se bave ljudskim pravima su zabranjene. Kad su 2019. milijuni stanovnika Hong Konga zahtijevali veću demokraciju, Xi je donio zakon o nacionalnoj sigurnosti kojim je slomio otpor, a desetke aktivista poslao na robiju.
Svake godine u Kini se dogodi na tisuću prosvjeda u lokalnim sredinama gdje se stanovnici, radnici i poljoprivrednici bune zbog gubitka posla, neisplaćenih plaća, korupcije ili zbog zemljišnih sporova. Međutim snage sigurnosti takve džepove otpora brzo uguše, premda oni nikada nisu usmjereni protiv Komunističke partije.
Kineski mediji radije pišu o popularnosti solarija
Najveći strah XI Jinpinga je da se ne ponove demonstracije iz 1989. kada su studenti, radnici, mali trgovci i stanovnici na Trgu Tiananmen zahtijevali demokratske promjene. U masakru je tada ubijeno na stotine ljudi i to je još i dan danas nezacijeljena rana na tkivu nacije.
Nakon prvih protesta došlo je do još strože cenzure svih vijesti o narodnom otporu, ali i do kontinuiranog napada na osobne slobode. Vlasti naprosto nisu dozvoljavale da se politika “nula COVID” proglasi pogrešnom.
Stoga ne čudi da su kineski mediji uglavnom ignorirali prosvjede, a njihovom fokusu bili su lokalni izbori u Tajvanu, kineska solarna elektrana u Kataru, pripreme za lansiranja svemirske letjelice Shenzhou-15 na kinesku svemirsku postaju, ali i sve veći broj Kineskinja koje se odlučuju sunčati u kozmetičkim salonima.
Ništa ne može ugroziti apsolutnu vlast Xija
Istodobno svi mediji ponavljaju kako bi bez odlučnih mjera protiv pandemije, posljedice po zemlju bile katastrofalne. Neposredno je, tvrde, životno ugroženo više od 517 milijuna ljudi, od toga 267 milijuna u dobi od 60 ili više godina i više od 250 milijuna djece.
Pišu da bi nekontrolirano širenje zaraze ugrozilo zdravstveni sustav koji nema dovoljno kreveta, posebno onih na intenzivnoj skrbi te da je skupina kineskih i američkih zdravstvenih djelatnika izračunala, kad bi se dopustilo divljanje pandemije, da bi bili izgubljeno najmanje 1,6 milijuna života.
Za razliku od kineskih medija, svjetska sredstva informiranja pomno izvještavaju o svemu što se događa. Iz njihovih tekstova moglo bi se zaključiti kako su prosvjedi opasno ugrozili vlast Komunističke partije, što je ipak pretjerano. Protesti, naime, nemaju nikakve šanse za uspjeh, niti mogu ugroziti vladavinu Komunističke partije i apsolutnu vlast Xi Jinpinga.
Policija kontrolira prolaznike i njihove mobitele
Premda su demonstracije poprimile relativno široke razmjere, u njima je sudjelovalo premalo ljudi da bi mogli ugroziti sigurnost države. Naprosto nije stvorena kritična masa koja bi mogla izazvati ozbiljnije probleme i promjene.
Osim toga, Xi je uspostavio tako moćan policijski i vojni aparat koji neće pokleknuti ni pred kojim pritiskom. Uostalom, nakon što su počeli prosvjedi jake policijske snage izašle su na ulice većih te kontroliraju prolaznike i njihove mobitele.
Premda je Xi najmoćniji političar Kine od Mao Ce-tunga, ipak takvi izrazi nezadovoljstva i bijesa teško ugrožavaju njegov imidž nedodirljivog i nepogrešivog vođe.
Xi mora održati mit o svojoj nepogrešivosti
Stoga je sada ključno pitanje hoće li Xi popustiti zahtjevima prosvjednika čime bi doveo u pitanje svoju tezu da je kineski politički sustav superioran američkom.
Doduše, već u ponedjeljak u Pekingu su se počele rušiti ograde koje su priječile izlaz stanarima iz zgrada, no Steve Tsang, direktor SOAS China Institute u Londonu, smatra kako Xi neće popustiti jer mora održati mit o svojoj nepogrešivosti. “Za moćnog čovjeka ili diktatora, kada je izazvan, instinktivni odgovor obično je represija. Ne vidim da je Xi iznimka”, zaključio je Tsang.
I doista, po načinu vladavine Xi Jinpinga, jasno je da će on učiniti sve, pa i primijeniti najgrublji silu, da bi se održao na vlasti. No, bez obzira kako završi ta pobuna, nema sumnje da je njegov ugled nepovratno okrnjen, kako u zemlji tako i u inozemstvu.
Izlazak Kineza na ulice povijesni je događaj. Svejedno, nemaju šanse: 'Xi će imati samo jedan odgovor'
Prosvjedi su ujedinili gotovo sve slojeve društva. No, kineska vlast naprosto je premoćna
Premda su demonstracije poprimile relativno široke razmjere, u njima je sudjelovalo premalo ljudi da bi mogli ugroziti sigurnost države. Naprosto nije stvorena kritična masa koja bi mogla izazvati ozbiljnije probleme i promjene
Tijekom više posjeta Kini posljednjih petnaestak godina, desetine sugovornika na pitanje kako gledaju na način na koji Komunistička partija upravlja zemljom, odgovarali su da su zadovoljni. Po njihovoj ocjeni, društveni i osobni standard građana rastao je iz godine u godinu. Jedinstveni zaključak naših sugovornika je bio: dok je god tako, ljudi se neće žaliti i s puno optimizma gledat će u budućnost.
Kina se doista od 1978., kad je započela s ekonomskim reformama, razvijala neviđenim tempom. BDP je od kraja 20. stoljeća rastao po stopama od 9 do 11 posto, pa je kinesko gospodarstvo postalo najbrže rastuće na svijetu. Kina je, primjerice, 2000. godine imala BDP od oko 2 tisuće milijardi dolara, dok je Japan imao 4,9 tisuća milijardi dolara. Dakle, više nego dvostruko veći.
Uspjesi zasjenili brojne probleme
Već 2010. Kina i Japan imali su isti BDP od 5 tisuća milijardi dolara, međutim, već 2020. Kina ima BDP od 17,7 tisuća milijardi dolara, a Japan je ostao na 5 tisuća milijardi dolara. Zahvaljujući nevjerojatnom napretku, u Kini je čak 800 milijuna ljudi izašlo iz zone siromaštva.
Istodobno, Kina je postala najveći izvoznik i uvoznik te druga ekonomija svijeta. Tijekom 2021. izvezla je u 214 država 4400 raznih proizvoda u vrijednosti od 3,36 tisuća milijardi dolara. U isto vrijeme, uvela je roba u vrijednosti od 2,069 tisuća milijardi dolara, što znači da je ostvarila suficit od više od tisuću milijardi dolara.
Prema podacima Svjetske banke, u smislu pariteta kupovne moći, PPP BDP, kinesko je gospodarstvo od 2014. najveće na svijetu. Svi ti uspjesi zasjenili su brojne probleme. Tako je u drugi plan pao problem korupcije koja je uzela neviđenog maha, kao i krajnje težak položaj radnika koji nemaju praktički nikakvih prava, a nema ni sindikalne organiziranosti.
Milijunaši žive kao carevi, drugi u siromaštvu
Također, mnoge ljude teško pogađa sve skuplja zdravstvena zaštita i obrazovanje te obespravljenost desetina milijuna migranata koji iz sela traže posao u gradovima. Oni godinama ne mogu dobiti pravo na boravak u gradu i rade za minimalne plaće. Istodobno, društvo su razarale nevjerojatne socijalne razlike.
Prema nekim analizama, Kina ima 1130 milijardera te više od 7 milijuna milijunaša. Svi oni odreda žive kao carevi i razbacuju se novcem na užas većine građana, koji unatoč napretku ipak žive u teškim uvjetima života. Kinezi su 2021. pokupovali luksuznih automobila, nakita, satova, dizajnerske odjeće i obuće, kozmetike, kožnih proizvoda u vrijednosti od čak 73,6 milijardi dolara.
No, sve te probleme prekrio je divovski napredak, pa u Kini nije bilo većeg javnog otpora jednostranačkom kapitalizmu, odnosno apsolutnoj vlasti Komunističke partije i njenog vođe Xi Jinpinga. Takva političko-ekonomska idila potrajala je sve do pojave COVID-a 19 kad je Xi Jinping proklamirao politiku nulte borbe protiv pandemije.
Stranci počeli masovno bježati iz zemlje
Tada je došlo do dodatnog ograničavanja ne baš pretjeranih ljudskih sloboda, a ekonomija je doživjela težak udarac. Strategija “nula COVID” koja nastoji eliminirati pandemiju izolacijom, karantenama i masovnim testiranjima, pokazala se pogubnom za gospodarstvo.
Gotovo tri godine Kina je praktički hermetički zatvorena zemlja. Onemogućeni su dolasci stranaca, kao i odlasci domaćih ljudi u svijet. Došlo je do egzodusa stranaca iz Kine, a stroga pravila o vizama i karantenama učinile su život stranaca teško podnošljivim. Poslovni ljudi iz svijeta upozorili su da su se zbog toga propali brojni ugovori te da se raspadaju poslovne veze.
Bilo je dovoljno da se u gradovima s više od desetak milijuna stanovnika pojavi jedna ili dvije zaražene osobe, pa da se proglasi najstroža karantena i zabrana kretanja za sve stanovnike. Po nekoliko mjeseci stotine milijuna ljudi nisu mogle zbog karantene izlaziti na ulice i na posao, a svaki građanin koji je ipak izašao iz stana, morao se stalno podvrgavati testovima.
Ljude drže u kućama tako da im zaključaju zgrade
Kako bi se poštivala stroga pravila karantene, blokirani su svi ulazi u stambene komplekse te su zaključavani ulazi u nebodere s 40 do 80 katova u kojima su bile zatočene tisuće stanara. Primjerice Šangaj, grad koji ima više od 25 milijuna stanovnika, bio je hermetički zatvoren puna dva mjeseca.
Nisu radili vrtići, škole, prodavaonice, tvornice, uredi, život je praktički stao, a najviše su stradali mali poduzetnici koji su redom počeli propadati.
Jean-Pierre Cabestan, profesor političkih znanosti na baptističkom sveučilištu u Hong Kongu, smatra da je Komunistička partija Kine izolirala zemlju od ostatka svijeta ne samo zbog straha od pandemije nego i da bi se zaštitila od “stranih neprijateljskih sila i ideja”. “Cilj je ojačati i konsolidirati jednostranačku vlast te osigurati vječnu vladavinu Komunističke partije”, zaključio je Cabestan.
Požar zgrade potaknuo erupciju nezadovoljstva
Stoga ne čudi što je nakon tri godine patnje, propasti milijuna velikih, srednjih i malih kompanija te desetina milijuna radnika koji su ostali bez posla, došlo do dramatičnog osiromašenja stotina milijuna ljudi. U takvoj situaciji bila je dovoljna i najmanja iskra da izazove požar koji će ugroziti mir i stabilnost cijele zemlje.
A ona se dogodila kad je u Urumqiju, glavnom gradu regije Xinjiang, zbog neispravnog razvodnika u spavaćoj sobi na 15. katu stambene zgrade izbila vatra. Vatrogascima je trebalo puno vremena dok su se probili kroz razne prepreke koje su okruživale naselje, da ljudi ne bi izlazili izvan kuća, pa je u požaru poginulo 10 ljudi.
Na društvenim mrežama za tragediju su odmah optužene mjere izolacije koje su onemogućile spašavanje ljudi koji su bili zarobljeni u svojim domovima. Nakon što su ogorčeni stanari izašli na ulice, došlo je do erupcije nezadovoljstva koje se u trenu proširilo širom zemlje.
Vlast cenzurira objave na društvenim mrežama
U 10 najvećih višemilijunskih gradova, uključujući Šangaj, Peking, Chengdu, Wuhan i Guangzhou, izbili su prosvjedi, a demonstranti su se sukobili s policijom i službenicima sigurnosti što je dovelo do niza uhićenja, uključujući dva strana novinara.
Deseci tisuća demonstranata rušili su blokade oko stambenih naselja, a premda su vlasti cenzurirale sve informacije na društvenim mrežama o pobuni, erupcija javnog bijesa bila je nezaustavljiva. Istodobno, pojačana je cenzura jer vlasti nisu dozvoljavale da se šire loše vijesti pa su s društvenih mreža, kao što su WeChat i Weibo, izbrisani svi videozapisi i fotografije prosvjeda koji su imali milijune pregleda.
Za Xi Jinpinga je najpogubnije to što je došlo do demonstracija na najmanje 50 kineskih sveučilišta. No, najgore je što su se protesti protiv mjera zaštite od COVID-a ubrzo pretvorili u političke demonstracije.
Prosvjedi uspješno ujedinili sve slojeve društva
Pa su se izvikivale parole “Sloboda će prevladati”, “Demokracija i vladavina prava”, “Sloboda izražavanja”, “Ne želimo doživotne vladare. Ne želimo careve”, jasno aludirajući na predsjednika Xija, koji je ukinuo ograničenja predsjedničkih mandata.
U Šangaju su neki stanovnici pozvali Komunističku partiju i njenog vođu skandirajući “Odstupi, Xi Jinping”, “Odstupi, Komunistička partijo”. Do sada se takve scene masovnog nezadovoljstva, bijesa i prkosa u Kini još nisu vidjele jer su vlasti nemilosrdno suzbijale sve eventualne izraze neslaganja. Zbog toga je vlada, u strahu od novih nemira, pozvala sveučilišta u cijeloj zemlji da pošalju studente kući kako bi ugušila prosvjede u kampusima.
U svom bijesu ujedinili su se svi slojevi društva, bez obzira na status i pripadnost klasi. Radnici migranti koji se bore s nestašicom hrane i nezaposlenošću tijekom dugih karantena, zaposlenici u poduzećima koja su propadala, studenti, pripadnici višeg srednjeg sloja kojima su zabranjena putovanja u inozemstvo.
Xi je nemilosrdan prema konkurentima
Premda je radikalno ojačan državni sigurnosni aparat zadužen za nadzor i brzo slamanje znakova neslaganja, ipak su se dogodili prosvjedi koji su u mnogim gradovima izmakli kontroli. Xi Jinping je bio nemilosrdan spram partijskih konkurenata te je bez milosti lomio u začetku sve pojave frakcionaštva.
Jednako tako odlučno se obračunao sa svim partijskim disidentima i konkurentima, stavio je pod strogu kontrolu sve medije, a nezavisne grupe koje se bave ljudskim pravima su zabranjene. Kad su 2019. milijuni stanovnika Hong Konga zahtijevali veću demokraciju, Xi je donio zakon o nacionalnoj sigurnosti kojim je slomio otpor, a desetke aktivista poslao na robiju.
Svake godine u Kini se dogodi na tisuću prosvjeda u lokalnim sredinama gdje se stanovnici, radnici i poljoprivrednici bune zbog gubitka posla, neisplaćenih plaća, korupcije ili zbog zemljišnih sporova. Međutim snage sigurnosti takve džepove otpora brzo uguše, premda oni nikada nisu usmjereni protiv Komunističke partije.
Kineski mediji radije pišu o popularnosti solarija
Najveći strah XI Jinpinga je da se ne ponove demonstracije iz 1989. kada su studenti, radnici, mali trgovci i stanovnici na Trgu Tiananmen zahtijevali demokratske promjene. U masakru je tada ubijeno na stotine ljudi i to je još i dan danas nezacijeljena rana na tkivu nacije.
Nakon prvih protesta došlo je do još strože cenzure svih vijesti o narodnom otporu, ali i do kontinuiranog napada na osobne slobode. Vlasti naprosto nisu dozvoljavale da se politika “nula COVID” proglasi pogrešnom.
Stoga ne čudi da su kineski mediji uglavnom ignorirali prosvjede, a njihovom fokusu bili su lokalni izbori u Tajvanu, kineska solarna elektrana u Kataru, pripreme za lansiranja svemirske letjelice Shenzhou-15 na kinesku svemirsku postaju, ali i sve veći broj Kineskinja koje se odlučuju sunčati u kozmetičkim salonima.
Ništa ne može ugroziti apsolutnu vlast Xija
Istodobno svi mediji ponavljaju kako bi bez odlučnih mjera protiv pandemije, posljedice po zemlju bile katastrofalne. Neposredno je, tvrde, životno ugroženo više od 517 milijuna ljudi, od toga 267 milijuna u dobi od 60 ili više godina i više od 250 milijuna djece.
Pišu da bi nekontrolirano širenje zaraze ugrozilo zdravstveni sustav koji nema dovoljno kreveta, posebno onih na intenzivnoj skrbi te da je skupina kineskih i američkih zdravstvenih djelatnika izračunala, kad bi se dopustilo divljanje pandemije, da bi bili izgubljeno najmanje 1,6 milijuna života.
Za razliku od kineskih medija, svjetska sredstva informiranja pomno izvještavaju o svemu što se događa. Iz njihovih tekstova moglo bi se zaključiti kako su prosvjedi opasno ugrozili vlast Komunističke partije, što je ipak pretjerano. Protesti, naime, nemaju nikakve šanse za uspjeh, niti mogu ugroziti vladavinu Komunističke partije i apsolutnu vlast Xi Jinpinga.
Policija kontrolira prolaznike i njihove mobitele
Premda su demonstracije poprimile relativno široke razmjere, u njima je sudjelovalo premalo ljudi da bi mogli ugroziti sigurnost države. Naprosto nije stvorena kritična masa koja bi mogla izazvati ozbiljnije probleme i promjene.
Osim toga, Xi je uspostavio tako moćan policijski i vojni aparat koji neće pokleknuti ni pred kojim pritiskom. Uostalom, nakon što su počeli prosvjedi jake policijske snage izašle su na ulice većih te kontroliraju prolaznike i njihove mobitele.
Premda je Xi najmoćniji političar Kine od Mao Ce-tunga, ipak takvi izrazi nezadovoljstva i bijesa teško ugrožavaju njegov imidž nedodirljivog i nepogrešivog vođe.
Xi mora održati mit o svojoj nepogrešivosti
Stoga je sada ključno pitanje hoće li Xi popustiti zahtjevima prosvjednika čime bi doveo u pitanje svoju tezu da je kineski politički sustav superioran američkom.
Doduše, već u ponedjeljak u Pekingu su se počele rušiti ograde koje su priječile izlaz stanarima iz zgrada, no Steve Tsang, direktor SOAS China Institute u Londonu, smatra kako Xi neće popustiti jer mora održati mit o svojoj nepogrešivosti. “Za moćnog čovjeka ili diktatora, kada je izazvan, instinktivni odgovor obično je represija. Ne vidim da je Xi iznimka”, zaključio je Tsang.
I doista, po načinu vladavine Xi Jinpinga, jasno je da će on učiniti sve, pa i primijeniti najgrublji silu, da bi se održao na vlasti. No, bez obzira kako završi ta pobuna, nema sumnje da je njegov ugled nepovratno okrnjen, kako u zemlji tako i u inozemstvu.