Izvanredni izbori? Nema šanse, HNS bi propao, a Plenković po glasove išao kao onaj koji nije povećao plaće učiteljima

Narodnjaci ionako ne mogu srušiti Vladu, a Plenković pobožno iščekuje početak predsjedanja Europskom unijom

Vladu, naravno, može srušiti i sam HDZ. Štoviše, iz te stranke sipaju prijetnje izborima prema HNS-u čija im zanovijetanja očito već u vidu pare izlaze na uši. Računica je jasna - HDZ svakako očekuje svojih tridesetak posto na izborima, pa će već nekako krpati novu većinu, dok HNS od novog izlaska na birališta teško može očekivati išta do uredno potpisane i ispečatirane političke smrtovnice. Ali...

Nema što, stao je junak do junaka. Iz HNS-a tvrdo poručuju da od svojih zahtjeva za povišenjem plaća prosvjetara ne odstupaju, pa makar po cijenu izlaska iz Vlade. Iz HDZ-a na to odmah iz korica vade najoštriji mač – izvanredne izbore. Izvori iz vrha stranke pričaju o spajanju predsjedničkih i parlamentarnih izbora, predsjednik Kluba zastupnika HDZ-a Branko Bačić kaže kako su “izvanredni izbori jedna od mogućnosti”, a Andrej Plenković će frajerski ustvrditi kako je on uvijek spreman na sve opcije.

Čudovišna većina

Treba li to krenuti sa sastavljanjem biračkih kutija? Ma kakvi. Izvanredni parlamentarni izbori u ovom trenutku i na ovom povodu ne odgovaraju apsolutno nikom od onih koji su sklepali čudovišnu saborsku većinu, pa se, ne bude li dramatičnih novih saznanja i zapleta, neće ni dogoditi.

Za početak, HNS ne može samo tako srušiti Vladu. Narodnjaci imaju šest ljudi u saborskom klubu, od čega su dva bivša člana SDP-a. Neka digne ruku tko misli da bi, recimo, Tomislav Saucha poslušao direktivu Ivana Vrdoljaka i svojim glasom izazvao izbore? Nitko? Kakvo iznenađenje…

Uredno ispečatirana smrtovnica

No, čak i da svih šest članova Kluba zastupnika Hrvatske narodne stranke – liberalnih demokrata okrene palac dolje Plenkoviću, većina u Saboru bi i dalje bila – taman. Sa 77 zastupnika mogli bi sebi dopustiti i da izgube još jedan glas i ostanu na vlasti.

Priča koja vodi do izvanrednih izbora izazvanih HNS-ovom principijelnošću (nije se pristojno na ovom mjestu cinično osmjehivati) oko obrazovne reforme tu uvodi SDSS i Furija Radina. Za njih bi svakako Vlada bez HNS-a bila predesna, ali, realno, koliko je izgledno da bi Milorad Pupovac u ovom trenutku rušio Plenkovića? Ta mogućnost je doista tolika da se može vidjeti samo pod elektroničkim mikroskopom, dok je slika Pupovca koji objašnjava da bi bilo nezgodno da Srbi sruše hrvatsku Vladu daleko krupnija i oštrija.

Vladu, naravno, može srušiti i sam HDZ. Štoviše, iz te stranke sipaju prijetnje izborima prema HNS-u čija im zanovijetanja očito već u vidu pare izlaze na uši. Računica je jasna – HDZ svakako očekuje svojih tridesetak posto na izborima, pa će već nekako krpati novu većinu, dok HNS od novog izlaska na birališta teško može očekivati išta do uredno potpisane i ispečatirane političke smrtovnice.

Poetska pravda

Ali, doista, koliko je izgledno da Plenković pritisne crveno dugme i ode na izbore pred predsjedanje Hrvatske Europskom unijom? A još je manje, znatno manje izgledno da bi premijer odlučio riskirati s izvanrednim izborima koje bi izazvao zato što nije htio povećati plaće prosvjetarima. Plenković jest u svom mandatu, a posebno u posljednje vrijeme donosio loših, nelogičnih i nepotrebno katastrofalnih odluka, no ići na izbore kao “čovjek-koji-nije-htio-povisiti-plaće-učiteljima-za-još-dva-posto” bi bila vrhovna majka svih političkih promašaja. Ikad.

Stoga ne treba hiperventilirati zbog još jedne runde prijetnji izborima između strateških koalicijskih partnera, makar ona bila najeksplicitnija dosad. Prije ili kasnije, štrajk će natjerati Vladu da u nekoj formi prihvati zahtjeve sindikata i do prijevremenog raspada K+ koalicije, nastale na krizi oko Zdravka Marića i Agrokora, te podebljane zastupnicima na akcijskoj ponudi, neće doći. A s državnom blagajnom, na koju već kreću i drugi sindikati javnih službi, nek’ se bavi ministar financija – Zdravko Marić. Ima u tome i neke poetske pravde.