Izvukli smo bitnije slučajeve koje hrvatsko pravosuđe nije uspjelo riješiti u 2018., a zbilja je moglo

1. Običan nasilnik nije osuđen za 6 mjeseci, pa je sada na slobodi

Dakle, to sporo hrvatsko pravosuđe nije uspjelo za šest mjeseci, koliko je Darko Kovačević zvani Daruvarac mogao, po zakonu, biti u istražnom zatvoru, riješiti slučaj premlaćivanja djevojke u zadarskom kafiću prošlog ljeta.

U ovom slučaju nije se radilo ni o kakvom kompliciranom predmetu, jer je iz snimki nadzornih kamera bilo posve jasno što se tog 13. lipnja događalo u kafiću Chill out na Meladi. Međutim, umjesto da proces započne u najkraćem mogućem roku, zadarsko tužiteljstvo je mjesec i pol dana provodilo istragu.

Nakon toga tekli su rokovi za prigovor protiv optužnice. Kovačevićeva obrana učinila je to tek 23. kolovoza. Traženo je i izdvajanje određenih dokaza, što je Županijski sud u Zadru riješio 10. rujna. Zatim je optužnica dodijeljena sucu koji je prvu raspravu zakazao za 11. listopada.

Uslijedio je zahtjev Kovačevićeve obrane za izuzećem suca, a zatim i predsjednice Općinskog suda u Zadru, kao i predsjednika Županijskog suda u Zadru. O tome je Vrhovni sud RH donio odluku 18. listopada.

Kovačević 2. studenog dobiva odvjetnika po službenoj dužnosti kako bi se izbjeglo daljnje otezanje postupka. I doista, između 13. i 26. studenog održana su četiri sudska ročišta. No, ni nakon toga nije donijeta presuda, a raspravni sudac završava na bolničkom liječenju.

Nova sutkinja pokušava završiti proces, ali stiže zahtjev i za njezino izuzeće. Nakon što je to odbijeno 13. prosinca ona zakazuje nastavak suđenja, no Kovačevićev odvjetnik ne pojavljuje se u sudnici i proces se odgađa za siječanj ove godine.

Budući da je isteklo šest mjeseci koliko je Kovačević zbog optužbi za nanošenje teške ozljede 18-godišnjoj djevojci mogao biti zadržan u istražnom zatvoru, sud donosi odluku da ga se pusti na slobodu.

2. Presuda Sanaderu za aferu Planinska još je na Vrhovnom sudu

Nekako smo očekivali da bi do kraja 2018. mogli dobiti i pravomoćnu presudu protiv bivšeg premijera Ive Sanadera u slučaju Planinska. Naime, još početkom travnja 2017. Sanader je nepravomoćno osuđen na četiri i pol godine zatvora zbog optužbi da je primio 17 milijuna kuna provizije nakon što je Ministarstvo regionalnog razvoja, na čijem je čelu bio Petar Čobanković, 2009. kupilo zgradu u Planinskoj ulici. Prodala ju je tvrtka bivšeg HDZ-ovog saborskog zastupnika i vlasnika mesnica Stjepana Fiolića. Sanaderu je nepravomoćnom presudom naloženo da državi vrati tih 17 milijuna kuna koliko je iznosila nezakonita provizija.

Stjepan Fiolić, koji je na sudu priznao da je Sanaderu u njegov dom u Kozarčevoj ulici nakon prodaje zgrade donio deset milijuna kuna i milijun eura mita u kutiji za hrenovke, osuđen je na godinu dana zatvora koje može zamijeniti radom za opće dobro. Ista kazna dosuđena je i vlasniku tvrtke Inženjerski biro Mladenu Mlinareviću, čija je tvrtka preuveličala vrijednost zgrade u Planinskoj ulici prije nego što ju je od Fiolića kupilo Čobankovićevo ministarstvo.

Tijekom četiri godine suđenja bivši premijer odbacivao je optužbe što ih je USKOK temeljio, prije svega, na priznanju Petra Čobankovića. On je nakon nagodbe s tužiteljstvom osuđen na godinu dana zatvora. No, umjesto zatvora Čobanković je kaznu odslužio društveno korisnim radom u Caritasovoj pučkoj kuhinji. Zbog štete u slučaju Planinska državno odvjetništvo je pred sudom u Vukovaru pokrenulo postupak u kojem od Čobankovića potražuje gotovo 38 milijuna kuna. On sad čini sve da plaćanje tog iznosa izbjegne.

Dakle, ni godinu i pol od donošenja nepravomoćne presude u slučaju Planinska, još nema nikakvog pravorijeka Vrhovnog suda RH koji odlučuje o žalbama. Kako proizlazi iz dostupnih podataka na službenoj stranici Vrhovnog suda, do kraja ožujka 2019. još nije ni zakazana javna sjednica na kojoj bi te žalbe trebale biti razmatrane. Moglo bi stoga proći i dvije godine prije nego što bude poznato hoće li bivši premijer morati zbog izdašne provizije u zatvor na četiri i pol godine, hoće li mu presuda biti ublažena ili će se pak suđenje ponavljati.

Neslužbeno doznajemo da se nekoliko vrhovnih sudaca izuzelo iz ovog predmeta te je nakon toga Sanaderov spis dobio evidencijski broj s datumom iz 2018. godine. Taj evidencijski broj važan je kod zakazivanja javnih sjednica, jer se slučajevi na Vrhovnom sudu rješavaju od starijih prema novijima. Sanaderov će očito još neko vrijeme pričekati.

3. Horvatinčiću je treći put počelo suđenje za pomorsku nesreću

Početkom svibnja 2018. ukinuta je druga presuda poduzetniku Tomi Horvatinčiću, kojom je zbog famozne sinkope oslobođen krivnje da je u kolovozu 2011. skrivio pomorsku nesreću u kojoj je poginuo talijanski bračni par. Postupak se ponavlja, no nove presude još nema.

Prvom presudom Horvatinčić je još 2015. proglašen krivim i osuđen uvjetno na osam mjeseci zatvora uz rok kušnje od tri godine. U listopadu 2017. sutkinja Maja Šupe, nakon ponavljanja procesa, oslobađa ga krivnje.

U svibnju ove godine na Općinskom sudu u Šibeniku počinje treće suđenje. Ponovno se ispituju i vještaci i svjedoci. Posljednje ročište održano je 7. studenog, no presuda još nije donijeta. Dakle, nakon gotovo osam godina i izvedenih baš svih dokaza ni do danas nije rasvijetljeno zašto se dogodila ova pomorska tragedija.

Mediji koji prate zbivanja su sudnici prenose kako sada Horvatinčićev odvjetnik Branko Baica ruši jedan od važnijih dokaza – skicu nesreće što ju je napravio sam Horvatinčić. Tvrdi da nije u skladu sa Zakonom o kaznenom postupku.

Evo zašto je skica bitna. Ako je Horvatinčić bio u stanju bilo što skicirati i ako je znao na koji se način nesreća odvila, nije izvjesno da je trenutak prije naleta na jedrilicu nesretnih Talijana bio u nesvijesti, odnosno nije vjerojatno da je doživio sinkopu.

Teorija o sinkopi pojavila se tek na suđenju. Da je Hrovatinčić izgubio svijest naknadno se prisjetila Anica Đerđa Dilber, njegova partnerica s kojom je bio na gliseru. No ona je toliko mijenjala iskaze da je zbilja neobično kako već zbog toga nije procesuirana.

U istrazi što je provedena odmah nakon nesreće, Horvatinčićeva pratilja je izjavila: “U potpalublju sam Tomi napravila sendvič od kulena i sira i donijela mu ga na palubu. Autopilot je bio uključen, a Tomo je sjedio na stolici ispred upravljača broda. Za nekoliko minuta Tomo je počeo vikati: ‘Ne rade mi komande, ne rade mi komande’, što je ponovio više puta kroz otvor za zrak ispred upravljača i počeo mahati rukama…”.

Međutim, kada je počelo suđenje i kada je obrana, uz problem s komandama glisera, kao razlog gubitka nadzora nad plovilom počela isticati Horvatinčićev navodni gubitak svijesti, Anica Đerđa Dilber izjavila je sljedeće: “Viknula sam ‘Tomo, Tomo’, ustala i i protresla mu ramena. Nakon toga on je nekako usporeno, neprirodno, podigao glavu i položio ruke na komandni pult, a ubrzo nakon toga čula sam udarac, te pala između stola i klupe. Pokreti su mu bili neuobičajeno, dosta usporeni”.

Na trećem suđenju ponovno je tvrdila da je Horvatinčiću u jednom trenutku glava klonula. Kraj ovog procesa još se ne nazire, a i sam Horvatinčić kaže da mu je teško što sve traje već osam godina.

4. Nikako da se ne sudu čuje kako je izgledala sprega mafije i politike

Potpuno je nevjerojatno da se ni tijekom 2018. s početka nije pomaklo sudsko rasplitanje afere s prodajom informacija iz tajnih istraga. Riječ je o slučaju koji je razotkriven još u listopadu 2012. kada je uhićen Vlado Rajić, kum kasnije likvidiranog Vinka Žuljevića Klice. Rajić je, prema optužnici, bio jedan od glavnih posrednika između korumpiranih policajaca i kontroverznih poduzetnika koji su trgovali informacijama. Suđenje je trebalo biti provedeno na Županijskom sudu u Zagrebu.

Istražitelji imaju vrlo čvrste dokaze, ali postupak nikako da počne. Da ni 2018. neće u sudnici biti izveden niti jedan dokaz postalo je jasno sredinom srpnja kada je prvooptuženi Rajić zbog problema s leđima završio na operaciji. Nakon toga mu se zdravstveno stanje nije dovoljno poboljšalo da bi mogao pratiti proces.

A među ključni dokazi u ovom procesu su sati i sati su tajno snimljenih itelefonskih razgovora ključnih aktera. Policajci su, kako se iz njih može čuti, zainteresiranim političarima, mafijašima i poduzetnicima prodavali informacije o Ivi Sanaderu, Milanu Bandiću, Hrvoju Petraču, narkobiznisu, kao i osjetljivim slučajevima poput afere u HAC-u.

Petrovićeva uloga razotkrivena je nakon što su snimljeni njegovi razgovori u kojima panično pokušava doći do informacija je li na meti istražitelja, te kada su potvrđeni njegovi tajni sastanci sa Stipom Barišićem Moljcem, kontroverznim osječkim poduzetnikom i Željkom Bilošem, s kojim je usko poslovno surađivao. Biloš se u to vrijeme borio s poreznim dugom zbog čega je kontaktirao i tadašnju šeficu Porezne uprave Nadu Čavlović Smiljanec te Ivana Vrdoljaka, tadašnjeg ministra gospodarstva i Biljanu Borzan, SDP-ovu europarlamentarku. Snimljeni su i razgovori u kojima se bivši konzultant Ine Josip Petrović raspituje je li pod kakvom tajnom istragom.

Telegram je već objavio detalje tajno snimljenih razgovora iz ljeta 2012. godine, kada je ova skupina još uvijek bila uvjerena da može probiti sve tajne mjere. Iz pažljivog iščitavanja optužnice razvidno je, naimwe, da su ih doznavali gotovo istovremeno kada bi tajni nadzor nad njima bio naložen.

Bilo je dovoljno zaviriti u policijski sustav i provjeriti je li “ime zacrnjeno” u sustavu, a to je za Rajića i njegovu ekipu odrađivalo nekoliko policajaca. Petrović je tog ljeta dobio informaciju da nije interesantan istražiteljima, no doznalo se da je otvoren postupak protiv njegovog poslovnog suradnika Željka Biloša. On je, pak, te informacije komentirao i sa svojim suradnikom na Osječkoj televiziji, Matom Radeljićem, sada već bivšim savjetnkom predsjednice Kolinde Grabar Kitarović.

Iako se činilo da će se sve te veze sada konačno objelodaniti i u sudnici, do toga nije došlo.

5. Zbog propusta tužiteljstva nije počeo proces za zločin u Voćinu

Do suda je pred sam kraj ove godine stigao i slučaj ratnog zločina u Voćinu. Na Županijskom sudu u Zagrebu održana je sjednica optužnog vijeća. Očekivalo se da će slučaj krenuti dalje u proceduru budući da je u pitanju zločin iz sredine prosinca 1991. godine. No, sudsko vijeće primijetilo je propust tužiteljstva zbog kojeg proces nije mogao početi.

Naime, iako nitko od okrivljenika nije dostupan hrvatskom pravosuđu, za većinu njih poznate su adrese na kojima žive u Srbiji. Tužitelji su ih zato morali kontaktirati i dati im priliku da iznesu obranu o optužbama za zločine u Voćinu. To do trenutka podizanja optužnice nije bilo učinjeno, pa ju stoga optužno vijeće Županijskog suda u Zagrebu nije moglo potvrditi. Optuženim pripadnicima srpske paravojske sada se će diplomatskim putem dati mogućnost da se očituju o svemu što im je stavljeno na teret. To bi moglo potrajati još barem šest mjeseci.

Spomenimo ovdje da se ovaj ratni zločin počeo istraživati još 23. prosinca 1991., kada je istražni sudac Okružnog suda u Osijeku sastavio prvu službenu zabilješku o masakru i mučenjima u Voćinu i okolnim selima. Optuženo je ukupno 29 zapovjednika i pripadnika Teritorijalne obrane Podravska Slatina koje je predvodio komandant štaba Borivoje Radosavljević.

U zapovjednom lancu uz Radosavljevića, prema optužnici, bili su i Rajko Bojčić, zapovjednik vojnog štaba u Voćinu te Borivoj Lukić, zloglasni komandant Zvečevskog odreda. Oni su, kako ih se tereti, izdavali na području Voćina i okolnih mjesta naredbe civilima, zabranili opskrbu kruhom i ostalim namirnicama, uvodili svim Hrvatima radnu obvezu bez plaćanja. Radilo se o najtežim poslovima, a pritom su pljačkali njihovu imovinu, palili i minirali kuće, te gospodarske i sakralne objekte, zabranjivali sprovode te ih svakodnevno privodili, zatvarali, batinali civile i držali ih kao taoce. Dio mještana je strijeljan, dio zaklan, a dio njihovih tijela nakon ubojstva je spaljen.

Telegram je dobio uvid u optužnicu u kojoj su opisana i mučenja mještana. Franjo i Krešimir Dorić više od mjesec dana držani su zatočeni u metalnom kontejneru. Na lageru Sekulinci bili su zatvoreni Drago Jurić i Franjo Banovac, dok su 19. kolovoza u Policijskoj postaji u Voćinu mučeni Ante Šimić, Ivica Dorić, Ivan Vučeta…

Kao tamnica je korišten i podrum poslovnice Jugobanke u Voćinu. Dio zarobljenika početkom prosinca 1991. godine predan je pripadnicima “Belih orlova” koji su se na njima iživljavali.

Ova skupina optužena je i za miniranje voćinske crkve Svete Marije u ranim jutarnjim satima 14. prosinca 1991. godine. Radilo se o velikogotičkoj jednobrodnoj Župnoj crkvi iz 15. stoljeća koja je rješenjem Konzervatorskog zavoda iz Zagreba od 5. studenog 1962. upisana kao spomenik kulture. Optuženi pripadnici srpske paravojske srušili su ju do temelja. Potresne iskaze preživjelih možete pročitati OVDJE.