Izvukli smo još nekoliko slučajeva u kojima su branitelji ilegalno upadali u stanove; priče su posve bizarne

No, gospodin Vrbanić nije jedini, pronašli smo više slučajeva u kojima branitelji ili stradalnici Domovinskog rata ilegalno upadaju u prazne stanove. Zbog toga se sada vode sudski sporovi, odnosno ilegalne stanare pokušava se izbaciti, naplaćuju se njihovi dugovi i pokušava ih se spriječiti da ne postanu vlasnici stanova koje su nezakonito zaposjeli.

1. Branitelj s obitelji uselio u stan nakon oglasa u novinama

Grad Dubrovnik pokrenuo je jedan takav spor zbog hrvatskog branitelja i invalida Domovinskog rata koji je početkom studenog prošle godine provalio u stan kupljen za potrebe lokalnog pedijatra koji je trebao početi raditi u ordinaciji u Mokošici. Stan od gotovo 66 kvadrata bio je prazan nekoliko mjeseci prije nego što je u njega trebao useliti pedijatar. No, prije je u njega uselio branitelj koji je u medijima i na stranicama Grada vidio odluku da se gradski stan dodjeljuje Domu zdravlja.

Njegov odvjetnik za Novu TV je rekao kako nije u pitanju ilegalno useljenje, već da je branitelju korištenje stana, uz plaćanje najamnine, omogućio prijašnji vlasnik. Sam branitelj objašnjava kako su ga još 2016. iz Grada uvjeravali da će mu osigurati smještaj. Svi njegovi pokušaji su propali pa je naprosto ušao u stan koji u tom trenutku nije bio namijenjen nikome. Tek naknadno je, tvrdi, grad odlučio da će stan osigurati za pedijatra.

Supruga ovog gospodina ispričala je kako im naprosto nije preostalo ništa drugo, budući da nitko u stan nije htio primiti njihovu peteročlanu obitelj. Obitelj je u jednom trenu pozvala grad Dubrovnik da odustane od tužbe, no gradonačelnik Mato Franković to ne misli učiniti.

2. Branitelj ostao bez posla pa uselio u prazan stan u Rijeci

U stan u vlasništvu Republike Hrvatske u srpnju 2015. ilegalno je uselio branitelj iz Rijeke. Radilo se o stanu od oko 62 kvadrata koji je trebao biti iskorišten za zbrinjavanje nekog od hrvatskih ratnih vojnih invalida. No, gospodin koji je u njega nezakonito uselio nikada nije službeno zatražio rješavanje svog stambenog pitanja. Bio je do tada zaposlen, te si je mogao priuštiti najam stana. Nakon što je ostao bez posla jednostavno je uselio u taj stan jer je doznao da je godinama prazan.

“Od prijatelja sam čuo da je ovaj stan već dulje vremena prazan i otključan. Uselio sam u njega 1. srpnja 2015. i promijenio bravu. Nadležnoj policijskoj postaji prijavio sam ulazak u stan koji je bio polunamješten. Bio sam spreman i plaćati najamninu, ali kao zaštićeni najmoprimac. Obraćao sam se tada ministarstvu za rješavanje svog stambenog pitanja i baš u pogledu tog stana. No, mom zahtjevu nije udovoljeno jer nemam status vojnog invalida. Prije useljenja nisam pitao ministarstvo mogu li useliti”, ispričao je ovaj gospodin.

Kaže kako su od njega naknadno tražili da vrati stan, no on to nije učinio. “Sada više nemam novca. I supruga mi je nezaposlena, a kćer radi preko student servisa”, objašnjavao je na sudu Riječanin koji se u to vrijeme financirao povremenim poslovima u prijateljevoj trgovini brze hrane. Kada mu je Ministarstvo branitelja naredilo da iseli, budući da na stan nije imao pravo, odgovorio je kako nema drugi stan te da s obitelji ne može na ulicu. Tražio je da mu se dozvoli da ostane u stanu uz plaćanje najamnine, barem dok se njegovo stambeno pitanje i službeno ne riješi.

No, Ministarstvo je protiv njega pokrenulo postupak i Općinski sud u Rijeci krajem srpnja 2017., dakle pune dvije godine od kada je gospodin ilegalno uselio, donosi presudu protiv njega. Mora napustiti stan i platiti nešto manje od 23 tisuće kuna najamnine Ministarstvu branitelja. Presuda je postala pravomoćna početkom prošle godine.

3. Kako je kamp u Puli za neke pripadnike HV-a postao dom

Negdje 1994. u prazan MORH-ov stan u Palaidovoj ulici u Puli provalio je pripadnik HV-a. Još je trajao rat. On je u njemu sudjelovao od 19. kolovoza 1991. do 30. lipnja 1996. godine. Bravu na vratima tog stana, kako sam priznaje, promijenio je i stavio na vrata svoje prezime kako bi ga držao u rezervi dok mu se ne riješi stambeno pitanje. Za to vrijeme bio mu je osiguran smještaj u kampu Valovine što ga je MORH unajmio od grada Pule i Arenaturista za oko 450 svojih djelatnika. Iako je to rješenje trebalo biti privremeno, za neke se oteglo do danas.

Umjesto u Palaidovu ulicu, dakle u stan koji si je držao u rezervi, ovaj branitelj je s obitelji 1993. uselio u bungalov u sklopu kampa Valovine. I dok on smatra kako je to učinio na legalan način, te kako bi ta nekretnina sada trebala postati njegovo vlasništvo, jer je imao ugovor s MORH-om za smještaj, grad Pula to mu ne priznaje. Predstavnici grada uvjeravaju sud kako je branitelj u nepoštenom posjedu gradske nekretnine te da ne može automatizmom postati njezin vlasnik ni zbog činjenice da tamo boravi duže od deset godina.

Zbog toga se vodi još jedan sudski spor. Dakle, još 2014. ovaj branitelj je podnio tužbu protiv grada Pule tražeći da mu se prizna vlasništvo nad objektom u Valovinama, ali grad ne popušta. Ugovor između grada i MORH-a istekao je još 1999. godine. Poslovni odnos MORH-a i Arenaturista okončan je u travnju 2003. godine. Tada je MORH, kako se ispostavilo tijekom postupka na Općinskom sudu u Puli, ponudio branitelju i njegovoj obitelji alternativni smještaj.

Ponđen im je stan u Slavonskom Brodu, no obitelj je to odbila. On je tada već bio u mirovini, a supruga radi samo sezonske poslove, zbog čega im odlazak iz Pule nije odgovarao. Zato ostaje u Valovinama i cijelu obitelj prijavljuje na tu adresu. Predstavnici grada čude se tko mu je odobrio prijavu prebivališta, dok predstavnici MORH-a uvjeravaju kako nikada smještaj u Valovinama nije trebao postati trajno rješenje, niti su vojnici trebali postati vlasnici tih nekretnina. Da je i sam vojnik, kaže sud u presudi kojom odbija njegovu tužbu, bio svjestan da ne može postati vlasnik objekta u Valovinama, potvrđuje i činjenica da je u drugi stan provalio ne bi li ga imao kao rezervu.

4. ‘Čuli smo da na prvom katu ima prazan stan, pa smo uselili’

Obitelj hrvatskog branitelja koja je prognana iz Vukovara uselila je u čak dva prazna stana u Zagrebu. Za stan u Ulici Božidara Magovca dobili su, kažu, 1995. neki papir iz MORH-a, no prije toga boravili su u stanu u Ratkajevom prolazu. Supruga hrvatskog branitelja na sudu je priznala kako su tijekom 90-ih godina zapravo promijenili nekoliko adresa stanovanja.

“Najprije smo živjeli u Ivanić Gradu, zatim od kolovoza 1992. u Ratkajevom prolazu u Zagrebu. Iz tog stana izašli smo u srpnju 1995. i otišli živjeti u stan u Ulici Božidara Magovca. Iz tog stana izlazimo 1999. i selimo u Veliku Goricu. Stan u Ratkajevom prolazu je bio veličine nekih sto kvadrata i nalazio se na prvom katu. Sa svojom obitelji ušla sam u njega jer sam čula da je prazan, da je vlasnik umro. Nama je trebao smještaj i ušli smo u njega. Htjela sam dobiti od grada nekakvu potvrdu tako da možemo plaćati normalno režije na svoje ime. No, grad je to odbijao. Rekli su mi da je to civilni stan i da moramo tražiti neki vojni.

Dok smo bili u Ratkajevom prolazu nikada nam nitko iz grada nije došao, niti nam ponudio bilo kakav ugovor s kojim bismo regulirali svoj status u tom stanu. Bezbroj puta odlazila sam u grad. I ništa. Sve režije uredno smo za to vrijeme plaćali. Nakon što smo mi otišli iz tog stana u njega se uselio jedan naš poznanik”, prisjetila se supruga branitelja u sudskom postupku u kojem grad od njezine obitelji sada traži plaćanje najamnine za dvije godine ilegalnog boravka u stanu Ratkajevom prolazu.

U svom iskazu na sudu i sam hrvatski branitelj, koji je nakon pada Vukovara bio i u logoru, opisivao je kako je pokušavao riješiti status svoje obitelji i dobiti legalan smještaj.

“U Gradu Zagrebu su nam rekli da se radi o civilnom stanu, a da mi moramo tražiti vojni stan. Ja sam čuo za prazan vojni stan u Ulici Božidara Magovca te smo se tamo preselili u srpnju 1995. godine. Na kraju se pokazalo da ni za taj stan nismo mogli dobiti legalno papire, jer nas je tužio vlasnik. Taj spor je na ovom sudu trajao nekoliko godina te je bilo i nekoliko deložacija. Računi za stan u Ratkajevom prolazu dolazili su na ime pokojnog stanara i ja sam ih uredno plaćao”, ispričao je branitelj koji se na kraju, 2000. godine, s obitelji vratio u Vukovar.

5. Branitelj zauzeo stan zbog pritiska na Ministarstvo branitelja

Prilično bizarno obrazloženje sudu je dao gospodin kojeg je Zagrebački Holding nedavno pokušao ovršiti zbog duga za odvoz otpada u stanu u Trnskom u Zagrebu. Nakon što mu je stiglo rješenje o ovrsi na gotovo 400 kuna za neplaćene račune Čistoće u prvoj polovini 2016., na njega je uložio prigovor. U njemu je kratko napisao kako uopće nije bio korisnik stana u Trnskom.

“Ja sam taj stan samo zauzeo. Čuvao sam ga pod ključem i tu i tamo bih nekad u njemu prespavao dok sam sudjelovao u prosvjedu branitelja u Savskoj ulici. Učinio sam to zbog pritiska na Ministarstvo branitelja da mi riješi stambeno pitanje”, pravdao se na sudu ovaj hrvatski branitelj.

Priznao je kako nije dobio nikakvo rješenje o korištenju stana, ali je istaknuo i da nije proizvodio bilo kakav kućni otpad. Sud ga je nepravomoćnom presudom oslobodio obveze plaćanja duga jer je utvrdio da su kao korisnik stana navedeni Ministarstvo branitelja i neka treća osoba.

6. Kako je časnik HV-a pod oružjem izbacio vlasnika iz stana

Pronašli smo i slučaj gospodina koji od veljače 1993. do siječnja 1998. nije mogao koristiti svoju nekretninu u Ulici Brune Bušića u Zagrebu. U stan mu je, naime, 4. veljače 1993. upao časnik HV-a. Izbacio je njega i kćerke, prijetio mu oružjem, pobacao mu većinu stvari. Za to je, opisuje vlasnik stana, imao i privremeno rješenje Ministarstva obrane.

“Baš tog 4. veljače 1993. donijeto je rješenje kojim se časniku HV-a dodjeljuje moj stan na privremeno korištenje. Za to nije bilo baš nikakvog osnova jer taj stan nije bio prazan. Uopće ne znam kako je Komisija za privremeno korištenje stanova samo dan ranije, 3. veljače, utvrdila da je stan napušten, a istovremeno je tome priložen zapisnik o pregledu stana sastavljen 4. veljače. U tom zapisniku jasno stoji da sam ja bio nazočan pregledu stana. Očito je netko grubo pogriješio kada je zaključio da je stan prazan.

S časnikom HV-a tog dana je bila i vojna policija koja me iselila iz stana. Stvarno su me uplašili. Bojao sam se za svoj život i živote članova svoje obitelji. Imali smo svega par sati da se iselimo”, pričao je na sudu vlasnik stana koji je pokušao zbog ovog nasilnog izbacivanja iz vlastitog doma dobiti odštetu od države, no nije uspio.

U godinama što su uslijedile vodio je postupak za povrat stana istovremeno plaćajući podstanarstvo. Kako nije mogao pronaći dovoljno velik stan za svoju obitelj, morao je plaćati najamninu za dva. Časnik HV-a uvjeravao je sud kako nije učinio ništa nezakonito jer je imao uredno rješenje MORH-a o dodjeli tog stana na privremeno korištenje. Država je pak tvrdila kako vlasnik stana zapravo nije imao uredne papire, odnosno kako rješenje bivše Komande garnizona od 4. svibnja 1991., prema kojem je dobio pravo korištenja stana u Ulici Brune Bušića, nije bilo valjano. Stan mu je ipak vraćen 1998., no nije dobio odštetu za izbacivanje iz njega.