Izvukli smo mučne priče ljudi koji su bez veze završili u istražnom zatvoru. Svima država sad plaća odštetu
Nakon slučaja Matka Škalamere, potegnula se priča o opravdanosti određivanja istražnog zatvora
Zbog slučaja Matka Škalamere, HGSS-ovca koji je završio u istražnom zatvoru nakon prijave za napad na srpskog povratnika Dobrivoja Arsića, ponovno se u široj javnosti potegnula priča o opravdanosti određivanja istražnog zatvora, krajnje mjere koju pravosuđe ima na raspolaganju protiv okrivljenih osoba.
Pravni stručnjaci na Telegramu su već upozorili kako se istražni zatvor mora određivati vrlo restriktivno i uz stvarno utemeljeno obrazloženje. Podsjetili su kako hrvatski pravosudni sustav na raspolaganju ima i blaže mjere – poput zabrane približavanja žrtvama, zabrane kontaktiranja sa svjedocima ili pak zabrane napuštanja mjesta prebivališta. No one se ne određuju dovoljno. Elektronskog nadzora još uopće nema. Nedavno je pak izmjenama Zakona o kaznenom postupku ukinuta i mogućnost određivanja jamstva za većinu razloga zbog kojih se može odrediti istražni zatvor. Jamstva tako više nema za slučaj da se okrivljeniku istražni zatvor određuje zbog opasnosti od ponavljanja kaznenog djela ili utjecaja na svjedoke, već samo za opasnost od bijega.
No, ozbiljan problem nastane kada ljudi dokažu da su nevini bili u istražnim zatvorima. Izvukli smo nekoliko recentnih presuda koje pokazuju da ti ljudi uglavnom dobivaju na sudu pa im država mora platiti odštete, u nekim slučajevima goleme.
1. Zbog navodnog podmetanja požara bio u zatvoru 177 dana
Prije nekoliko dana sud u Splitu donio je nepravomoćnu presudu prema kojoj Republika Hrvatska mora platiti gotovo 128 tisuća kuna odštete i sudskih troškova Hvaraninu koji je u istražnom zatvoru proveo 177 dana. Uhićen i pritvoren je 11. svibnja 2016. zbog sumnje da je podmetnuo požar u jednom skladištu na Hvaru. Na teret mu je bilo stavljeno dovođenje u opasnost života i imovine, što je uobičajena optužba za podmetanje požara.
Riječ je o čovjeku koji do tada nikada nije bio osuđivan, ni za prekršaj ni za kazneno djelo, a i za ovaj slučaj pravomoćno je oslobođen presudom iz ožujka 2017. godine. Ipak je iza rešetaka proveo gotovo maksimalnih šest mjeseci, koliko istražni zatvor može trajati za kaznena djela za koja je zapriječena kazna od pet godina. Pušten je početkom studenog, ali se još neko vrijeme morao javljati policiji.
“Za vrijeme boravka u Zatvoru u Splitu imao sam kožne ospice i crvenilo po licu. Tijekom ljetnih mjeseci bilo mi je nesnosno vruće. Osobe s kojima sam dijelio zatvorsku sobu su me napadale pa sam tražio premještaj. To mi je Uprava Zatvora u Splitu i omogućila. Ipak, bio sam jako uznemiren. Noćima nisam mogao spavati pa sam cijelo vrijeme boravka u zatvoru uzimao sredstva za smirenje. Previše sam pušio. Imao sam i suicidalne misli. Nakon što sam izašao na Hvaru sam doživljavan kao najveći kriminalac.
Susjedi, prijatelji i rodbina su me osuđivali. Budući je Hvar mjesto gdje se svi poznaju, unatoč tome što sam oslobođen zauvijek će ostati činjenica da sam bio u zatvoru i u očima svojih sumještana sam kriv za ono za što mi se sudilo. Dok sam bio u istražnom zatvoru majka me posjećivala i uplaćivala mi novac kako bih si u zatvoru mogao priuštiti cigarete, sokove i novine. Sve su to bili i dodatni troškovi”, ispričao je ovaj Hvaranin koji kaže da i danas osjeća osudu okoline zbog toga što je bio u istražnom zatvoru. Nakon što je izašao na slobodu morao je zato zatražiti i pomoć liječnika jer je bio depresivan i patio od nesanice.
2. U istražnom zatvoru zbog navodnog razbojništva pa je pravomoćno oslobođen
I jedan Solinjanin koji je završio u istražnom zatvoru zbog navodnih optužbi za razbojništvo, na sudu je dokazao odgovornost države za nezakonito pritvaranje. “Sudilo mi se zbog razbojništva. U istražnom zatvoru bio sam od 5. ožujka do 29. travnja 2015. godine. No to je bilo neosnovano jer sam u travnju 2016. pravomoćno oslobođen. Bio sam za to vrijeme smješten u jednoj ćeliji gdje nas je bilo ukupno jedanaest. Smještaj je bio dosta loš, sve je bilo prljavo, a u kupaonici sam vidio gljivice. U ovoj ćeliji sam provodio ukupno 22 sata dnevno.
Tamo smo imali sve, i ručak i večeru. Gledali smo u njoj i televiziju. Izlazio sam jedino dva sata dnevno u šetnju. Djelatnici zatvora bili su profesionalni prema meni, a i ljudi koji su bili sa mnom u ćeliji bili su normalni. Svako malo vodili su me na suđenje. Županijski državni odvjetnik cijelo vrijeme je vršio psihički pritisak na mene da priznam nešto što nisam učinio. To mi je bio užasan stres, jer prije ovoga nisam imao nikakvih kaznenih prijava. Zato mi je bilo i neugodno i teško.
Prva dva dana pritvora bio sam u policijskim postajama u Šibeniku i Metkoviću te interventnoj bazi. Poslije su me odveli u istražni zatvor. Ta prva dva dana nisam ni jeo ni pio nego su me samo pritiskali da priznam. U Metkoviću, kamo su me najprije priveli, držali su me vezanog na kiši i buri, a zatim su me, također vezanog, maricom vozili od Metkovića do Šibenika. Stalno su mi govorili ‘Znaš ti dobro gdje ideš’. Kad sam čuo za što me terete noge su mi se odsjekle. Nisam mogao vjerovati, pogotovo kada sam čuo da mi prijeti kazna od 12 godina zatvora.
Do tada nisam bio zaposlen, no čim su me pustili otišao sam raditi na Hvar. Kako sam u vrijeme uhićenja bio u pregovorima izgubio sam zbog lišenja slobode angažman za dva mjeseca, za ožujak i travanj. I naknadno sam imao problema kad me policija zaustavila jer su me još vodili kao optuženika, a jedan čovjek je pitao mog šefa kako me mogao zaposliti. Bio sam jako ogorčen zbog svega što mi je država priuštila”, opisuje Solinjanin koji je i u sudskom postupku dokazao odgovornost RH za nezakonito pritvaranje. Dobit će 22.500 kuna odštete ako presuda sud u Splitu postane pravomoćna.
3. U istražnom zatvoru zbog optužbi za financijske malverzacije, sad će dobit 300.000 kuna
Telegram je već pisao o slučaju Ivice Kaznačića, ratnog veterana, jednog od čelnika HSP-a Dubrovačkog primorja i šefa poslovnice Euroherca u Metkoviću, kojem će država morati platiti 300 tisuća kuna odštete i sudskih troškova jer je u listopadu 2012. bio uhićen pod optužbom za financijske malverzacije. Nikakva krivnja nije mu dokazana. Odšteta je velika jer će država osim za bespotrebni boravak u istražnom zatvoru Kaznačiću platiti i odštetu zbog jamčevine što ju je morao dati kako bi se u kasnijem dijelu procesa branio sa slobode.
Ovaj je čovjek u istražnom zatvoru završio nakon što je policija njega i njegovog tadašnjeg stranačkog kolegu Ivicu Volarevića te javnog bilježnika Vladu Nikolića uhitila na osnovu kaznene prijave koju je podnio Stipe Gabrić Jambo, nekoć moćni gradonačelnik Metkovića. Tada se spekuliralo da je Jambo to učinio jer su mu Kaznačić i Volarević bili politička oporba, te su javno upozoravali na njegov vlastiti kriminal.
No, policija je ipak osumnjičenu trojku uhitila, a USKOK je protiv njih otvorio istragu. Sumnjalo se tada da su Volarević, Kaznačić i Nikolić od Jamba tražili novac na temelju krivotvorene pozajmice. Osim toga, USKOK je tvrdio da su od 2006. do 2012. koristili su lažnu dokumentaciju kako bi stekli i vlasništvo nad nekim nekretninama. Javni bilježnik sve te krivotvorene dokumente uredno je ovjeravao.
Na zahtjev USKOK-a sudac istrage Županijskog suda u Zagrebu, odmah nakon uhićenja, određuje im istražni zatvor. Kaznačić je u istražnom zatvoru bio 61 dan. Krajem prosinca sud prihvaća jamčevinu od 2,8 milijuna kuna kako bi bio pušten da se brani sa slobode. Za jamčevinu mu prijatelj daje stan u Zagrebu. No, to nije bilo dovoljno. Zato zalažu još i nekretninu u vlasništvu tvrtke Autoslavonija. Dogovor s prijateljem Kaznačić je morao platiti, 4.200 kuna, za svaki mjesec koji su nekretnine bile pod blokadom.
Proći će sve do siječnja 2015. dok USKOK nije odustao od istrage protiv Kaznačića. Naime, grafološkim vještačenjem utvrđeno je da je spornu dokumentaciju s kojom se njega povezivalo ustvari potpisala Jambina supruga, Grozdana Gabrić.
“Bila je to namještaljka. Odmah se moglo provjeriti je li ugovor krivotvoren ili nije. Umjesto toga ja sam kao najveći kriminalac odveden u Remetinec. Tamo sam bio zatvoren s još pet kriminalaca. Najprije sam nudio jamstvo od 1,4 milijuna kuna, odnosno stan od svog prijatelja, no to nije bilo dovoljno. Morao sam založiti još jednu nekretninu, stan u Osijeku. Tek tada mi je dopušteno da se branim sa slobode. I kada sam pušten nisam smio napuštati prebivalište. Morao sam za sve tražiti dozvolu suca istrage. Tako nisam mogao ni do brata u Dubrovnik. Nisam mogao voditi ni svoje dijete u bolnicu kad je slomilo ruku”, opisao je tijekom postupka u kojem je tražio, te nepravomoćnom odlukom suda u Dubrovniku i dobio, odštetu.
4. Neosnovano ga zatvorili na 16 dana, sad će dobit pet tisuća kuna
Zbog protupravnog oduzimanja slobode policija je uhitila Splićanina koji je također odlukom suda završio u istražnom zatvoru. Bio je 26. rujna 2016. kada je lišen slobode, a pušten je 11. listopada kada je ispitan ključni svjedok. Tada je, naime, tužiteljstvo odbacilo kaznenu prijavu protiv Splićanina. Ispalo je da je 16 dana neosnovano bio u istražnom zatvoru, pa je od države tražio odštetu. Dosuđeno mu je pet tisuća kuna.
“Prva tri dana bio sam u samici Policijske postaje Vodice koja ima površinu od pet-šest kvadrata. Uvjeti tamo bili su loši. Tamo se nalazio jedan ležaj i jedan wc tzv. čučavac. Cijelo vrijeme osjećao se miris mokraće. Tamo se moglo izdržati možda par sati, a ne tri dana. Poslije sam odveden u istražni zatvor u Šibeniku. Bilo nas je ukupno šestero u sobi, a na korištenje smo imali jedan wc. Dva puta po pola sata dnevno imao sam pravo izaći u šetnju u krugu zatvora. Obavljen mi je liječnički pregled i nije mi nađeno ništa neuobičajeno. S obzirom na sve okolnosti, iznenađujuće dobro sam spavao. Nisam imao nesanicu niti sam uzimao sredstva za smirenje, ali da je ipak sve to skupa bilo šokantno. U pritvoru sam bio neosnovano.
Prvi dan nisam mogao kontaktirati ni s obitelji. Dopustili su mi da ih zovem tek oko 23 sata, ali ih tada više nisam želio zvati i uznemiravati. Kako sam iduća tri dana bio u samici opet ih nisam mogao zvati. Nisam se mogao javiti ni poslodavcu da bih opravdao izostanak s posla. Moji roditelji, koji su ljudi stari preko 70 godina, teško su podnijeli moje pritvaranje. Mama me posjetila nakon deset dana i tek sam tada dobio čistu odjeću i donje rublje. Kad su me uhitili bio sam u kratkim hlačama i majici kratkih rukava pa mi je kasnije, kada je zahladilo, bilo hladno. Tih dana nisam mogao ni kćer voditi u školu ni na plivanje što sam inače svaki dan činio”, prisjetio se Splićanin čije je hapšenje tada bilo i medijski popraćeno.
5. Zbog navodnih prijetnji i krivotvorenja isprava bio dva tjedan u zatvoru
I bivši zaposlenik zadarske autokuće dokazao je na sudu da su ga neosnovano držali u istražnom zatvoru. Njemu je dosuđeno 3.750 kuna odštete, iako je tražio 30 tisuća. Zbog prijevare i krivotvorenja isprava uhitili su ga 29. travnja 2015., da bi zatim Županijski sud u Zadru donio 1. svibnja rješenje kojim mu se određuje istražni zatvor. Na tu sudsku odluku se žalio. Žalba mu je 13. svibnja usvojena pa je pušten na slobodu, a 12. veljače 2016. Općinsko državno odvjetništvo u Zadru odbacilo je i kaznenu prijavu protiv njega.
“Taj dan kad je moj zet uhićen njegova djeca bila su kod mene. On je trebao doći po njih, ali smo tek sutradan iz novina saznali da je završio u pritvoru. Jako ružna slika stvorila se o mojoj obitelji i svi trpimo posljedice. Moj zet povukao se u sebe nakon izlaska iz istražnog zatvora. Dugo nije izlazio iz kuće niti se družio kao prije”, prisjeća se punac ovog Zadranina.
Slično priča i njegova supruga koja se uplašila nakon što joj je kći javila da tata nije došao po nju u školu. I ona je s internetskih portala doznala da joj je muž uhićen. “Policija me ni o čemu nije obavijestila. Doznala sam tek tri dana kasnije da će ga zadržati. Pokušavala sam djecu zaštititi pa sam im stalno nešto izmišljala da ne bi shvatili da je tata u zatvoru ali su djeca to ipak saznala od drugih ljudi.
Trpjela sam tešku sramotu na poslu tako da sam čak htjela dati otkaz. Supruga sam vidjela tek četvrti, peti dan od uhićenja. Rekao mi je da se osjeća grozno u zatvoru. Primijetila sam da je prestrašen, da nije svoj. Nakon izlaska iz zatvora više nije isti. Mislim da nikada neće ni biti. I dalje izbjegava izlaske i neke ljude. Prije uhićenja mobitel mu je stalno zvonio, a nakon puštanja ljudi su se udaljili”, opisuje Zadraninova supruga.
I on sam posvjedočio je kako mu je policija došla oko 7.15 sati ujutro. Baš u trenutku kada mu je sin kretao u školu. Dječak je sve gledao. “Cijelo vrijeme su mi govorili da me privode radi nekog razgovora i da ću nakon toga ići kući. Cijeli dan sam proveo na ispitivanju u policiji u Zadru, a predvečer su me odvezli na pretres kuće. Nakon toga prespavao sam u policijskoj postaji u Biogradu, odakle su me ujutro ponovno vratili u Zadar i ponovno me ispitivali. Sve mi je to djelovalo kao iživljavanje. Ta dva dana u policiji i državnom odvjetništvu djelovala su mi kao neka farsa i kao da je već unaprijed bilo određeno da idem u pritvor.
U istražni zatvor ušao sam 1. svibnja. Soba je u kojoj nas je bilo četvero bila je mala. Htio sam nazvati suprugu, ali da mi nisu dozvolili. Prošlo je punih sedam dana od kad sam konačno uspio kontaktirati sa suprugom. U zatvoru sam se osjećao baš jadno, nemoćno. No pravi problemi počeli su tek nakon što sam pušten na slobodu. Mislim tu na odnos ljudi u mom mjestu do onoga što je proživljavala moja obitelj. Firma za vrijeme mog boravka u istražnom zatvoru nije mogla funkcionirati, a i strateški partner nam je otkazao suradnju. Okolina mi je okrenula leđa, a majku su mi pitali ‘di ti je sin kriminalac’. Poslovno mi je nanesena nemjerljiva šteta koju trpim već četiri godine”, tvrdi ovaj čovjek.