Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telegram.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Izvukli smo najvažnije stvari koje treba znati o izboru ustavnih sudaca (i najčudnije odluke ovog sastava)

Mali vodič kroz devet ključnih točaka

ZADNJA IZMJENA: svi 18, 2016
Foto: PIXSELL

Saborski Odbor za Ustav, Poslovnik i politički sustav jučer je počeo s ispitivanjem 46 kandidata za novi sastav Ustavnog suda. Konkretno, popunjava se 10 mjesta od ukupno 13.

Razgovori su počeli u ponedjeljak, a trajat će do srijede. Među 46 imena nalazi se i niz onih otprije poznatih. Recimo, istaknuti saborski zastupnici poput SDP-ove Ingrid Antičević-Marinović ili HDZ-ova Davorina Mlakara, bivši predsjednik Sabora Josip Leko, ustavna stručnjakinja Sanja Barić, ali i aktualna predsjednica Ustavnog suda Jasna Omejec kojoj bi, u slučaju da bude reizabrana, to bio treći mandat.

Donosimo vam nekoliko najvažnijih stvari iz dosadašnjih razgovora s kandidatima, ali i samoj proceduri izbora sudaca Ustavnog suda.

1. Tko može postati sudac Ustavnog suda?

Sudac može postati diplomirani pravnik s najmanje 15 godina iskustva u pravnoj struci ili 12 godina, ako ima doktorat pravnih znanosti. Bitno je da je to kandidat koji se u struci istaknuo znanstvenim, stručnim radom ili svojim javnim djelovanjem. Ovaj zadnji kriterij, doduše, zvuči pomalo neobično, kad se uzmu u obzir biografije nekih dosadašnjih sudaca.

2. Kako ide procedura izbora?

Mandat suca Ustavnog suda traje osam godina. Saborski Odbor za Ustav, Poslovnik i politički sustav prvo raspisuje javni natječaj kojim poziva pravne institucije da predlože svoje kandidate, a kandidati mogu i sami sebe predložiti.

Na aktualni natječaj prijavilo se 49 kandidata, no troje nije ispunilo formalne uvjete pa su ispali iz daljnje procedure.

Kandidati koji zadovoljavaju uvjete pozvani su na razgovor što je upravo u tijeku. Kandidati koji ostvare najbolje rezultate na razgovoru ulaze u uži izbor i predstavljaju se u Saboru.

3. Kako se suci biraju?

Dosad je bila praksa da lista kandidata koji su predstavljeni Saboru sadržava više kandidata od broja sudaca Ustavnog suda koji se bira. No, ovaj put će na popisu za Sabor biti točno onoliko imena koliko se bira sudaca. Još je jedna novost; ustavne suce saborski će zastupnici po prvi put birati javnim, a ne tajnim glasovanjem.

Od 2010. godine za izbor ustavnog suca potrebna je dvotrećinska većina, što je dobrano otežalo proceduru izbora (Sabor nije uspio na taj način izabrati nijednog kandidata dosad).

4. Zbog čega je natječaj koji upravo traje vrlo bitan?

Ustavni sud trenutno radi u sastavu od 10 sudaca jer je trojici već istekao mandat. Još četvero će ih otići 7. lipnja, a to su predsjednica Jasna Omejec te suci Aldo Radolović, Marko Babić i Snježana Bagić.

Ako ovaj natječaj završi neizborom nijednog suca, rad Ustavnog suca će biti onemogućen. Ostat će na 6 sudaca, bez kvoruma i ikakve mogućnosti odlučivanja. Drugim riječima, Ustavni sud će biti potpuno blokiran.

5. Što je dosad obilježilo aktualni izbor?

Razgovori s kandidatima, dakle, započeli su u ponedjeljak, a traju do srijede. Kandidate ispituju članovi saborskog Odbora za Ustav, Poslovnik i politički sustav, ali bez svojih članova Josipa Leke, Ingrid Antičević Marinović i Davorina Mlakara koji su i kandidati na aktualnom natječaju.

U ponedjeljak su svi pisali o prepiranju Željka Olujića i Vesne Pusić koja ga je, kao članica odbora pitala “kako misli obavljati časnu dužnost Ustavnog suca, ako je lagao o tome da ona nema završenu gimnaziju”.

A u utorak je na razgovor, među ostalim kandidatima, stigla i dosadašnja presjednica Ustavnog suda Jasna Omejec.

Omejec je pred zastupnicima priznala svoje propuste, a najveći je dugo čekanje na odluke. Također, pravdala se zbog čekanja u slučaju Glavaš. “Nema opravdanja to je neprihvatljivo i neodgovorno. To je moja greška, ali odluka je dobra”, rekla je, prenosi Dnevnik.hr. Zbunila se i na upit HDZ-ova zastupnika Gorana Marića zašto 16 godina nije riješena tužba Croatia banke. “Sad sam zatečena. Ako nije, bit će riješena za 7 dana,” rekla je Omejec.

Odgovarajući na pitanje je li prihvatljivo da Ustavni sud o nekom predmetu odlučuje 20 godina, Omejec je kazala da nijedan razuman čovjek ne može reći da je to prihvatljivo.

“Ali nije riječ o redovitoj pojavi nego o jednom jedinom predmetu (op.a. pitanje pobačaja). Kada sam dolazila na Ustavni sud pitala sam tadašnjeg predsjednika Crnića zašto to nije riješeno, a on mi je rekao – vidjet ćete zašto. Drugi sastav Ustavnog suda nije imao kapacitet rješavati to pitanje i dobro da nije. Od 2011. sazrilo je vrijeme da se time bavimo. To što nismo to odradili shvaćam kao osobni neuspjeh, ali nisam imala dovoljno snage da to stavim na sjednicu”, poručila je Omejec.

Na pitanja saborskog Odbora nakon Omejec je odgovarao i Josip Leko. Manje od 9 minuta odgovarao je na ukupno 4 pitanja koja su mu postavljena. Davorin Mlakar također je odgovorio na 4 pitanja što je trajalo 12 minuta.
Pred saborskim odborom je bila i Ingrid Antičević Marinović koja je rekla da živi ustavne vrijednosti.

6. Tko navodno ima najviše izgleda?

Kako je HRT već u ponedjeljak pisao, oporba i vladajući su se već dogovorili o imenima svih desetero sudaca. Tako će navodno HDZ-ovi ustavni suci biti: dvoje aktualnih sudaca Mario Jelušić i Snježana Bagić; HDZ-ov zastupnik Davorin Mlakar, sudac Vrhovnog suda Branko Brkić i odvjetnik Miroslav Šumanović, koji zastupa HDZ u aferi Fimi media.

Iz SDP-ove kvote u Ustavni sud bi, prema neslužbenik saznanjima, trebali saborski zastupnici Josip Leko i Ingrid Antičević Marinović, predsjednik zagrebačkog Upravnog suda Andrej Abramović, te zagrebački odvjetnici Lovorka Kušan i Rajko Mlinarić kao HNS-ov kadar.

7. Sanašnji sastav donio je prilično polemične odluke u slučaju Glavaš.

Ustavni sud, šest godina nakon što je podnesena ustavna tužba, poništio je pravomoćnu presudu prema kojoj je Branimir Glavaš bio osuđen na kaznu zatvora od osam godina. Stoga su Vlasti BiH gdje je služio kaznu, Glavaša pustile temeljem te odluke Ustavnoga suda RH.

No, s obzirom na to da je Ustavni sud u tom slučaju poništio samo drugostupanjsku presudu, a ne i prvostupanjsku koju je donio županijski sud i prema kojom je Glavaš osuđen na 10 godina zatvora, došlo je do nove reakcije Vrhovnog suda. Tako je Vrhovni sud u ožujku 2015. (dva mjeseca nakon odluke Ustavnog suda temeljem koje je pušten) donio odluku da Glavaš mora biti u pritvoru do ponovnog donošenja pravomoćne presude. Jer zakon tako određuje za svakoga tko je prvostupanjskom kaznom osuđen na više od pet godina zatvora.

No, Ustavni sud je već 23. ožujka 2015. godine ukinuo tu odluku Vrhovnoga suda. Kao argument, naveli su kako su ostali osuđenici iz istog procesa dobili uvjetnu kaznu nakon što su odslužili dvije trećine kazne. Stoga se, prema njihovoj procjeni, i sam Glavaš nadalje može braniti sa slobode. U suprotnom bio bi u neravnopravnom položaju u odnosu na svoje suoptuženike pa bi, prema tome, njegova ljudska prava bila narušena.

Pritom se Ustavni sud poziva na praksu da upravitelji zatvora redovito preporučuju da se zatvorenici puštaju na slobodu nakon što odsluže dvije trećine kazne. No, stvar je u sljedećem: Glavaš je iz zatvora, intervencijom Ustavnog suda, pušten prije nego je odslužio dvije trećine kazne i to stoga što je Ustavni sud poništio presudu Vrhovnog suda.

8. Kontroverzan je bio i slučaj Bandić.

U slučaju zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića Ustavni sud je poništio odluke suca istrage i Županijskog suda u Zagrebu. To je pomalo neobična praksa s obzirom na to da sud nije čekao da sve pravosudne inastance odrade svoj posao i da slučaj dođe do pravosudnog pravorijeka.

Slijedom toga ukinute su odluke zagrebačkog Županijskog suda kojima je Bandić ranije ostao bez jamčevine i vraćen u pritvor te mu je omogućeno da se od teških optužbi za korupciju brani sa slobode i to na istoj dužnosti na kojoj je, navodno, Grad oštetio za najmanje 20 milijuna kuna. Opširnije o tome pročitajte OVDJE.

Ovakva odluka Ustavnog suda izazvala je osuđujuće reakcije pravne struke. Tako je cijenjena profesorica Zlata Đurđević u znanstvenom radu “Pravna priroda, pravni okvir i svrha jamstva u kaznenom postupku: Mogu li preživjeti odluku Ustavnog suda RH (U-III-1451/2015 ) o ukidanju istražnog zatvora za gradonačelnika Grada Zagreba i vraćanju jamčevine njegova branitelja?” objasnila kako su odlukom suda prekršeni hrvatski zakoni i narušena vjerodostojnost državnih institucija pred građanima.

Profesorica je, naime, svojim istraživanjem utvrdila da odluka Ustavnog suda nije utemeljena na propisima Zakona o kaznenom postupku, judikaturi Europskog suda za ljudska prava, na postojećoj sudskoj praksi u kaznenim postupcima te ranijoj ustavnosudskoj praksi, ali ni u odlukama zagrebačkog Županijskog suda koje je Ustavni sud ukinuo.

9. Treba li Hrvatskoj uopće, uz Vrhovni, i Ustavni sud?

Institucija ustavnog suda prvi put je ustanovljena Ustavom Republike Austrije 1920. godine, a potom se najprije proširio u europskim zemljama, a potom i u drugim dijelovima svijeta. Karakterističan je za zemlje kontinentalnog pravnog kruga, za razliku od zemalja anglosaksonskog prava (SAD, Velika Britanija i sl.) koje funkciju nadzora nad ustavnošću zakona povjeravaju redovnim sudovima, prije svega vrhovnom.

Europske zemlje koje nemaju posebno ustanovljen ustavni sud jesu Cipar, Danska, Estonija, Grčka, Island, Irska, Monako, Nizozemska, Švicarska, Švedska i Ujedinjeno Kraljevstvo. U tim državama ustavnosudsku kontrolu obavljaju najviši redovni sudovi ili specijalizirani odjeli tih sudova.

Ustavni sudovi nisu najviša sudska instancija u svim zemljama u kojima postoje. To su u pravilu vrhovni sudovi, jer ustavni sud ne pripada sudbenoj vlasti.

Tajana Vlašić
Telegram autor
3206 članaka Više o autoru
Više s weba