Ja živim u Kijevu, moj tata u Rusiji. Nazvao sam ga i rekao da nas bombardiraju, on je vikao: ‘Ne! Ne! Lažeš!’

Ovo su njihove priče.

‘Tata mi nije vjerovao da je ovdje rat. Čak se i naljutio’

Četiri dana nakon što je Rusija napala Kijev, ukrajinski ugostitelj, Miša Kacurin, ostao je iznenađen kada ga njegov tata, koji živi u ruskom gradu Nižnji Novogorod, nije nazvao da ga upita kako je. “Nije mi bilo jasno. Došlo je do rata. Ja sam njegov sin, a on se nije javio”, začudio se 33-godišnji Miša. Podigao je slušalicu i nazvao tatu.

“Rekao sam mu da pokušavam evakuirati suprugu i djecu i da je sve krajnje zastrašujuće”, prepričava gospodin Katsurin, te dodaje da je od tate Andreja dobio neočekivani odgovor. “Ne, ne, ne!’, uporno mi je govorio u slušalicu. Nije mi vjerovao”, prisjeća se ugostitelj koji je svoje restorane zadnjih deset dana prenamijenio u volonterske centre, a on se privremeno evakuirao u blizini zapadno ukrajinskog grada Ternopilja.

“Tata mi je krenuo objašnjavati što se točno događa u mojoj zemlji, a u jednom je trenutku počeo i vikati na mene. Rekao mi je: Gledaj, oni su nacisti”, prepričava gospodin Kacurin. Nakon tog razgovora je, kaže, postao svjestan da je njegov tata povjerovao u službeni stav Kremlja, a to je da Putinova vojska provodi ograničenu specijalnu vojnu operaciju s misijom denacifikacije Ukrajine.

‘Ruski vojnici Ukrajincima daju hranu i toplu odjeću’

U pokušajima da opravda svoju invaziju, Putin je ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog, iako je židovskog porijekla, prozvao “nacistom ovisnim o drogama”. S druge strane ruska televizija ne prikazuje bombardiranje Kijeva i njegovih predgrađa, niti razorne napade na Harkov, Mariupolj i druge ukrajinske gradove.

U strogo kontroliranim ruskim medijima nije se spomenuo niti miroljubiv otpor koji se dogodio na mjestima poput Hersona, velikog grada na jugu kojeg su ruske trupe zauzele prije nekoliko dana. Isto tako ne prenose se niti masovni antiratni prosvjedi koji se odvijaju diljem Rusije. Umjesto svega toga, njihovi mediji pričaju o uspjesima ruske vojske, ne spominjući žrtve s obje strane.

Rusija je prošli petak, također, zabranila društvene mreže Facebook i Twitter kako bi spriječila nekontrolirane informacije i sve to, govori Katsurin, objašnjava zašto mu je tata na kraju razgovora rekao: “ Ruski vojnici u Ukrajini pomažu ljudima. Daju im hranu i toplu odjeću”.

‘Moji sestra i brat ne vjeruju da je granatiran Kijev’

U sličnoj situaciji našla se i Valentina Kremer nakon što je pisala bratu i sestri u Rusiju. Detaljno im je opisala kako je njezin sin, zbog intenzivnih ruskih napada, danima bio zatvoren u skloništu u kijevskom predgrađu Buča. No, nisu joj vjerovali. “Oni žive u uvjerenju da je sve mirno i da nitko ne granatira Kijev”, rekla je gospođa Kremer u telefonskom razgovoru s novinarom.

Njezini brat i sestra, kaže, vjeruju da Rusi precizno gađaju vojnu infrastrukturu i da nema opasnosti. Začudila se i kada joj je sestra porukom čestitala rođendan koji je bio 25. veljače, odnosno drugog dana invazije. Gospođa Kremer uzvratila joj je poruku u kojoj je opisala stanje u svojoj zemlji, no nije naišla na razumijevanje.

Sestrin odgovor je, prisjeća se, bio pun nevjerice. “Nitko ne bombardira Kijev i zapravo bi se trebala bojati nacista protiv kojih se tvoj otac borio. Ne brini, djeca će vam ostati živa i zdrava. Volimo ukrajinski narod, ali morate dobro razmisliti koga ste izabrali za predsjednika”, napisala je u poruci.

Nakon neuspješne komunikacije gospođa Kremer je svojem bratu, koji živi u ruskom Krasnojarsku, poslala fotografije uništenih tenkova i srušenih zgrada u Buči. Podijelila ih je, kaže, s jednog pouzdanog medija, no dočekao ju je potresan odgovor. Odgovorio je da ta stranica širi fake news i da je ukrajinska vojska napravila štetu koju pokušava prišiti Rusima. “Jednostavno ih nije moguće uvjeriti da su ruske snage sve to učinile u Ukrajini”, kaže gospođa Kremer.

To nije rat, to je specijalna vojna operacija

Svoja iskustva podjelili su i Anastasja Belomitceva i njezin suprug Vladimir, bračni par koji živi u Harkovu, gradu na sjeveru Ukrajine koji je teško pogođen bombardiranjem. U razgovoru s novinarom kažu da bi invaziju bilo lakše objasniti njihovoj 7-godišnjoj kćeri nego nekim njihovim rođacima koji žive u Rusiji.

“Oni apsolutno ne razumiju što se ovdje događa i ne vjeruju da su nas napali bez razloga”, kaže gospođa Anastasja. Njezina baka i svekar žive u Rusiji, a na pitanje vjeruju li da je tamo rat odgovaraju da to nije moguće. Nakon što su neki dijelovi Harkova pretvoreni u ruševine gospođa Anastasja je slala video zapise bombaških napada svojim rođacima, ali njihovi odgovori su uvijek bili istovjetni tvrdnjama Kremlja. “A, to je da je invazija samo specijalna vojna operacija u kojoj civili neće biti na meti”, govori gospođa i dodaje da je prema podacima UN-a samo prošle subote poginulo više od 350 civila.

Rođaci joj nisu pokazali ni trunku suosjećanja

Gospođa Svetlana koja živi u Čerkasiju priča da joj je najteže bilo prihvatiti savjet koji je dobila od sestre i bliskih rođaka koji žive u Rusiji i Bjelorusiji. Svi su se, kaže, složili oko jednog, a to je da ona i ostali Ukrajinci ne moraju brinuti zbog situacije u Ukrajini.

“Ne mogu reći da ne vjeruju što se događa, ali misle da su za sve krivi političari ”, govori 60-godišnja Svetlana kojoj je bilo nelagodno navesti svoje prezime. “Pokušavala sam im objasniti da je ovaj rat utjecao na sve nas u Ukrajini i molila sam ih da ne guraju glavu u pijesak, te da bi majke trebale razmisliti o tome hoće li svoje sinove slati u vojsku. Odgovor je bio nevjerojatan; opet su za sve okrivili političare”, govori.

Pokazala je i prepisku sa svojom sestričnom putem WhatsAppa u kojoj se jasno vidi koliko je pod utjecajem ruskih medija. “Njezin je stav da je Zapad potaknuo ovaj rat, te da oduševljeno gleda što se dva ‘bratska naroda’ bore jer očekuju značajan profit od toga”. Gospođa Svetlana, kaže, da se nije nadala takvim odgovorima, a razočaralo ju je i što nitko od njezinih bližnjih nije priznao ozbiljnost situacije za Ukrajince ili barem pokazao suosjećanje zbog gubitka ljudskih života.

“No, nisam odustala, svakodnevno im šaljem potrebne informacije, ali odgovori su uvijek isti. Kažu da je to lažna informacija, da to što govorim nije moguće ili da nitko ne smije niti će pucati na civile”, prepričava potresena Svetlana.

Napravio je internetsku stranicu “Tata, vjeruj”

Zbog razgovora punih nepovjerenja neki su Ukrajinci morali prekinuli komunikaciju sa svojim rođacima iz Rusije. Gospođa Belomitceva je, primjerice, prestala komunicirati s jednim dijelom obitelji u Rusiji nakon aneksije Krima i invazije na istočnu Ukrajinu, prije osam godina. “Moj je suprug još tada pokušavao komunicirati sa svojom obitelji i objasniti im što se događa, ali ja sam prekinula odnose s većinom svojih rođaka”, govori.

Gospodin Kacurin iz Kijeva, kaže, da ne može iz života izbaciti svoje članove obitelji. “Oni su nam najbliži ljudi i svjestan sam da nisu krivi. Nisam ljut ni na svojeg tatu. Ljut sam na Kremlj i na njihovu propagandu. Priznaje i da je u naletu bijesa razmišljao o prekidu komunikacije sa svojim tatom, ali je shvatio da je to pogrešno. “Najlakše bi mi bilo reći da nemam više oca, ali ne mogu tako nešto učiniti”, govori Kacurin koji vjeruje da bi se takav narativ mogao promijeniti kada bi svi radili na objašnjavanju istine svojim obiteljima.

Nakon što je njegova objava na Instagramu, u kojoj se požalio na očevu nevjericu, postala viralna, pokrenuo je i web stranicu papapover.com, što znači ‘Tata, vjeruj’. Na toj je stranici napisao upute za Ukrajince koji su se našli u sličnoj situaciji i podijelio im savjete kako razgovarati s nepovjerljivim članovima obitelji o ratu. “Postoji jedanaest milijuna Rusa koji imaju rođake u Ukrajini i da svi ti ljudi saznaju istinu moglo bi se svašta dogoditi – od revolucije do, barem, nekog otpora”, kaže za kraj Ukrajinac.