Lani je tim iz četiri bolnice pod vodstvom specijalista iz zagrebačke Klaićeve spasio djevojčicu iz Bosanskog Broda. Nakon pada s traktora, dijete je u Hitnu u Slavonskom Brodu dovezeno bez pulsa i tlaka, s glomaznim otvorenim ranama i frakturama. U stravičnom stanju prebačena je u Zagreb.
Nakon 16 operacija i liječenja, oporavljena i nasmijana curica u točkastoj haljinici u prosincu je otpuštena kući. Ali Matijanić i njegova žena uzalud su molili i kumili.
Primjeri požrtvovanosti i stručnosti
U srpnju su liječnici iz KB Merkur izveli maratonsku operaciju nad životno ugroženim pacijentom presadivši mu jetru, gušteraču i tanko crijevo. Takva višestruka transplantacija čudo je i u Europi. Matijanić je, međutim, nepopravljivo mrtav. Pa kako i zašto kad se primjeri požrtvovnog i stručnog rada u našim bolnicama daju redati u nedogled?
Vrsni hrvatski liječnici sašiti će vam ruku koju ste odrezali pilom i donijeli im je zamotanu u krvavi ručnik. Izvadit će vam bolesni organ i montirati zdravi. Operirat će vas u tri poslije ponoći i bit ćete dobro. Držat će vas za ruku. Odstranit će vam karcinom i preživjet ćete. I još će paziti da vam rez lijepo izgleda. U čemu je onda stvar? Zašto je Matijanića, nakon uzastopnih i očajnih poziva u pomoć, zadesilo da poplavi, kolabira i prestane disati?
Sustav itekako postoji, ali je naopak
Često se nakon ovakvih skandala konstatira da je problem u tome što ne postoji sustav i što se dobre stvari i sretni ishodi u liječenju građana događaju upravo nasuprot ne-sustavu i neredu u cijeloj ovoj javnoj industriji.
Članak se nastavlja ispod oglasa
No, sustav itekako postoji. On je zloćudan, naopak, štetan i vjerojatno za mnoge bolesnike smrtonosan – za Matijanića danas, a za nas druge možda sutra – ali, o da, imamo ga. Kako da ne.
Položaji po političkoj podobnosti
Okosnica te gangrenozne primarne šeme koja diktira cijelu arhitekturu sustava je politička podobnost. Njenom milošću dijele se ravnateljski položaji u bolnicama. Mjesta u bolničkim upravnim vijećima. Pa onda, po točno istom ključu, i imenovanja za ravnatelje raznih zavoda, odjela, klinika i referentnih centara.
U travnju prošle godine objavila sam na ovom mjestu tekst o tome tko su ravnatelji ukupno 59 hrvatskih javnih bolnica, ključnih, malih, u velikim gradovima i u provinciji. Poimence, jedan po jedan.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Dakle, 30 od 59 ravnatelja bili su u tom momentu upisani u HDZ, a još barem pola od ostatka dokazani i otvoreni simpatizeri premda bez stranačke knjižice. U najvećim kliničkim bolničkim centrima gotovo sto posto ravnatelja su zaprisegnuti članovi HDZ-a. To je taj vrhovni sustav. Sve ostalo su posljedice. Jedna od njih je da onoga što se u teoriji smatra sustavom – doista nema.
Čelična snaga stranačkog principa
Evo malog pregleda kadrova koji su pozicijski involvirani u slučaj nesretnog Matijanića. Ravnatelj Zavoda za hitnu medicinu Splitsko-dalmatinske županije je HDZ-ovac dr. Leo Luetić, onaj koji je rekao da ne vidi nikakvog pogrešnog postupanja prema Matijaniću.
Njegova šefica je ravnateljica Hrvatskog zavoda za hitnu medicinu dr. Maja Grba, članica HDZ-a, a u ovom mandatu i njihova saborska zastupnica. Ravnatelj KBC Split je dr. Julije Meštrović koji navodno nema iskaznicu, ali je lani bio u ozbiljnoj kombinaciji kao kandidat HDZ-a za gradonačelnika Splita.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Stranački princip je općenit na području cijele zemlje i njegova je snaga čelična. Iz njega proizlazi sve ostalo.
Fotelja za ‘ponosnog člana HDZ-a’
Osobe koje bi na glavna mjesta u javnozdravstvenoj branši došle zato što su najbolje, a ne zato što su u HDZ-u, trsile bi se da opravdaju povjerenje organizacijom pogona, izborom suradnika i ključnih kadrova, brigom za napredak medicine, racionalizacijom poslovanja, uvođenjem inovacija, striktnim protokolima, vrijednim radom i profesionalnom pedanterijom.
Nasuprot tome, ako si stekao fotelju zato što si ”ponosni član HDZ-a” (kao što je svojedobno izjavila dr. Maja Grba), ili podržavatelj, ili donator stranke, ili potpisnik predizbornih pisama podrške HDZ-u, ne trebaš se trsiti. Siguran si kao lički medvjed.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Najbolji primjer je ravnatelj KBC Zagreb HDZ-ovac dr. Ante Ćorušić. E sad dalje. Ustanova je u kaosu, po odjelima radi tko što misli da treba ili što mu šune. Dugovi se slažu da ih pokrije država. Zaposlenici su redom nezadovoljni, dio ljudi pada s nogu. Ali sve je badava.
Kako je moguć strašan paradoks?
Pozicija ravnatelja ne preispituje se, on ostaje ma što da se dogodilo u njegovoj zoni odgovornosti, jer je postavljen ”odozgo”. Jedan vrsni zagrebački kirurg jednom mi je rekao, ah, to gore ti je stranačka politika, u to se ne smiješ pačati jer ti ode glava. A nama ostaje da u zadanom okviru radimo najbolje što znamo.
Tu smo, dakle, zato je moguć taj strašni paradoks. Da dio hrvatskih bolničkih liječnika izvodi prave medicinske podvige na kojima im se čestita i u inozemstvu, a da im istovremeno, tamo u Splitu, Vlado Matijanić namrtvo umre pred očima.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Podvizi, kao i pohvale pacijenata, nastaju zahvaljujući ličnom entuzijazmu onog najboljeg dijela medicinskog osoblja. Savjesnih liječnika, sestara, tehničara i ostalih. Oni koji nisu takvi provlače se.
Uobičajeni protokol nije za svakoga
Moraš imati vraške sreće da naletiš na ove prve jer kvaliteta zdravstvene usluge nije standardizirana. Ako dospiješ u ruke kakve mustre koja je dobila specijalizaciju pa onda i posao u klinici jer je HDZ-ov sin ili kći, jadna li ti majka.
A, dakako, stvar po istoj logici ide i dalje. Na primjer – za razliku od Matijanića koji je toliko puta molio da ga voze u bolnicu – predsjednika Sabora i dugogodišnjeg glavnog tajnika HDZ-a Gordana Jandrokovića kola Hitne pomoći odmah su odvezla na snimanje pluća iako je od Covida imao samo lakše simptome.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Smatrali su da je to nužno čim im se tada 53-godišnji Jandroković požalio ”da je u djetinjstvu imao kronični bronhitis”. Neki pomoćnik Maje Grbe tvrdio je da to nije protekcija nego da je odvoženje na pretrage ”uobičajeni protokol koji vrijedi za sve Covid bolesnike”. Za Matijanića taj ”standard” nije vrijedio.
Zdravstvo jest izvrsno – za neke
Na isti način u Hrvatskoj je potpuno nemoguće zamisliti da bi itko iz vladajuće kaste stajao pet sati u hodniku da mu se napravi kolonoskopija. Da bi na magnetsku rezonancu čekao devet mjeseci. Ili da bi morao zvati bolnicu 68 puta da dođu po bolesnog oca ili dijete koje se guši. Ako nemaš vezu, tko ti je kriv, propagira kirurg hrvatskog javnog zdravstva i član HDZ-a Hrvoje Tomasović.
Pa jasno da Plenković, Vlada, Vili Beroš i ostali smatraju da je zdravstvo skroz izvrsno i da se pacijenti žale i bune jer su valjda razmaženi. Za njih i jest izvrsno, nema spora. Nazovu svoje u ravnateljstvu bolnice i sva se vrata otvore u pet minuta.
Stranački šefovi i naplavine stranačkih uhljeba konstituiraju ovaj sustav u kome jedni mogu posvršavati što god im treba, a drugi, ”naša sućut obitelji”, umiru. Tako je i drugdje, ne samo u zdravstvu.
Ista boljka, od željeznice do obnove
Zato su, na primjer, kako je izračunala Dora Koretić iz Jutarnjeg lista, u godinu dana vlakovi Hrvatskih željeznica kasnili nevjerojatne – dvije godine. Točno zato izgradnja pruge Dugo Selo – Križevci, koju sa 85 posto sredstava financira EU i trebala je biti gotova 2020., toliko kasni da će Hrvatska za kaznu iz proračuna morati vratiti 120 milijuna kuna.
Zato u Zagrebu poslije potresa još nije izgrađena nijedna kuća. Zato nisu popravljeni avioni za gašenje požara. Zato ministar zdravstva kaže da je Mirela Čavajda trebala nazvati Njega. Zato je gay par Kožić- Šegota morao ići na Ustavni sud da izbori pravo na udomljavanje djece.
Može ih maknuti samo politika
Zato je Magdi Knego, udovici i majci djevojčice cerebralnom tetraparezom koja sama ne može ni jesti ni hodati, odbijen status majke njegovateljice. Zato Split ima samo četiri tima Hitne pomoći za pola milijuna ljudi ako uračunamo i turiste. I zato za Matijanića nije bilo lijeka koji mu je mogao spasiti život.
Zato sve to jer na čelu svega što čini državu, od javnih poduzeća, do bolnica i socijalnih službi, moraju biti HDZ-ovci. A njima je kristalno jasno da ih ne može maknuti ni potres, ni požar, ni poplava, ni bruka, pa čak ni istraga, nego samo politika koja ih je i dovela. I dobro kaže splitski gradonačelnik Ivica Puljak: Ili oni, ili Hrvatska.
Jandrokovića je Hitna vozila zbog lakših simptoma, Matijanića su pustili da umre. Kad si u HDZ-u, vrata se otvore u pet minuta
Nije točno da je Vladimir Matijanić umro jer ne postoji sustav. On postoji, ali je zloćudan i naopak
U Hrvatskoj je potpuno nemoguće zamisliti da bi itko iz vladajuće kaste stajao pet sati u hodniku da mu se napravi kolonoskopija. Da bi na magnetsku rezonancu čekao devet mjeseci. Ili da bi morao zvati bolnicu 68 puta da dođu po bolesnog oca ili dijete koje se guši.
Nakon tragične smrti novinara Vladimira Matijanića, sjetiš se niza ozbiljnih uspjeha hrvatskog javnog zdravstva o kojima saznamo iz medija. Evo, ekipa bolnice u Sisku nedavno je izvukla od smrti ženu s tri ubodne rane na srcu i ranama na jetri. A Matijanića su, na drugom kraju Hrvatske, pustili da umre.
Lani je tim iz četiri bolnice pod vodstvom specijalista iz zagrebačke Klaićeve spasio djevojčicu iz Bosanskog Broda. Nakon pada s traktora, dijete je u Hitnu u Slavonskom Brodu dovezeno bez pulsa i tlaka, s glomaznim otvorenim ranama i frakturama. U stravičnom stanju prebačena je u Zagreb.
Nakon 16 operacija i liječenja, oporavljena i nasmijana curica u točkastoj haljinici u prosincu je otpuštena kući. Ali Matijanić i njegova žena uzalud su molili i kumili.
Primjeri požrtvovanosti i stručnosti
U srpnju su liječnici iz KB Merkur izveli maratonsku operaciju nad životno ugroženim pacijentom presadivši mu jetru, gušteraču i tanko crijevo. Takva višestruka transplantacija čudo je i u Europi. Matijanić je, međutim, nepopravljivo mrtav. Pa kako i zašto kad se primjeri požrtvovnog i stručnog rada u našim bolnicama daju redati u nedogled?
Vrsni hrvatski liječnici sašiti će vam ruku koju ste odrezali pilom i donijeli im je zamotanu u krvavi ručnik. Izvadit će vam bolesni organ i montirati zdravi. Operirat će vas u tri poslije ponoći i bit ćete dobro. Držat će vas za ruku. Odstranit će vam karcinom i preživjet ćete. I još će paziti da vam rez lijepo izgleda. U čemu je onda stvar? Zašto je Matijanića, nakon uzastopnih i očajnih poziva u pomoć, zadesilo da poplavi, kolabira i prestane disati?
Sustav itekako postoji, ali je naopak
Često se nakon ovakvih skandala konstatira da je problem u tome što ne postoji sustav i što se dobre stvari i sretni ishodi u liječenju građana događaju upravo nasuprot ne-sustavu i neredu u cijeloj ovoj javnoj industriji.
No, sustav itekako postoji. On je zloćudan, naopak, štetan i vjerojatno za mnoge bolesnike smrtonosan – za Matijanića danas, a za nas druge možda sutra – ali, o da, imamo ga. Kako da ne.
Položaji po političkoj podobnosti
Okosnica te gangrenozne primarne šeme koja diktira cijelu arhitekturu sustava je politička podobnost. Njenom milošću dijele se ravnateljski položaji u bolnicama. Mjesta u bolničkim upravnim vijećima. Pa onda, po točno istom ključu, i imenovanja za ravnatelje raznih zavoda, odjela, klinika i referentnih centara.
U travnju prošle godine objavila sam na ovom mjestu tekst o tome tko su ravnatelji ukupno 59 hrvatskih javnih bolnica, ključnih, malih, u velikim gradovima i u provinciji. Poimence, jedan po jedan.
Dakle, 30 od 59 ravnatelja bili su u tom momentu upisani u HDZ, a još barem pola od ostatka dokazani i otvoreni simpatizeri premda bez stranačke knjižice. U najvećim kliničkim bolničkim centrima gotovo sto posto ravnatelja su zaprisegnuti članovi HDZ-a. To je taj vrhovni sustav. Sve ostalo su posljedice. Jedna od njih je da onoga što se u teoriji smatra sustavom – doista nema.
Čelična snaga stranačkog principa
Evo malog pregleda kadrova koji su pozicijski involvirani u slučaj nesretnog Matijanića. Ravnatelj Zavoda za hitnu medicinu Splitsko-dalmatinske županije je HDZ-ovac dr. Leo Luetić, onaj koji je rekao da ne vidi nikakvog pogrešnog postupanja prema Matijaniću.
Njegova šefica je ravnateljica Hrvatskog zavoda za hitnu medicinu dr. Maja Grba, članica HDZ-a, a u ovom mandatu i njihova saborska zastupnica. Ravnatelj KBC Split je dr. Julije Meštrović koji navodno nema iskaznicu, ali je lani bio u ozbiljnoj kombinaciji kao kandidat HDZ-a za gradonačelnika Splita.
Stranački princip je općenit na području cijele zemlje i njegova je snaga čelična. Iz njega proizlazi sve ostalo.
Fotelja za ‘ponosnog člana HDZ-a’
Osobe koje bi na glavna mjesta u javnozdravstvenoj branši došle zato što su najbolje, a ne zato što su u HDZ-u, trsile bi se da opravdaju povjerenje organizacijom pogona, izborom suradnika i ključnih kadrova, brigom za napredak medicine, racionalizacijom poslovanja, uvođenjem inovacija, striktnim protokolima, vrijednim radom i profesionalnom pedanterijom.
Nasuprot tome, ako si stekao fotelju zato što si ”ponosni član HDZ-a” (kao što je svojedobno izjavila dr. Maja Grba), ili podržavatelj, ili donator stranke, ili potpisnik predizbornih pisama podrške HDZ-u, ne trebaš se trsiti. Siguran si kao lički medvjed.
Najbolji primjer je ravnatelj KBC Zagreb HDZ-ovac dr. Ante Ćorušić. E sad dalje. Ustanova je u kaosu, po odjelima radi tko što misli da treba ili što mu šune. Dugovi se slažu da ih pokrije država. Zaposlenici su redom nezadovoljni, dio ljudi pada s nogu. Ali sve je badava.
Kako je moguć strašan paradoks?
Pozicija ravnatelja ne preispituje se, on ostaje ma što da se dogodilo u njegovoj zoni odgovornosti, jer je postavljen ”odozgo”. Jedan vrsni zagrebački kirurg jednom mi je rekao, ah, to gore ti je stranačka politika, u to se ne smiješ pačati jer ti ode glava. A nama ostaje da u zadanom okviru radimo najbolje što znamo.
Tu smo, dakle, zato je moguć taj strašni paradoks. Da dio hrvatskih bolničkih liječnika izvodi prave medicinske podvige na kojima im se čestita i u inozemstvu, a da im istovremeno, tamo u Splitu, Vlado Matijanić namrtvo umre pred očima.
Podvizi, kao i pohvale pacijenata, nastaju zahvaljujući ličnom entuzijazmu onog najboljeg dijela medicinskog osoblja. Savjesnih liječnika, sestara, tehničara i ostalih. Oni koji nisu takvi provlače se.
Uobičajeni protokol nije za svakoga
Moraš imati vraške sreće da naletiš na ove prve jer kvaliteta zdravstvene usluge nije standardizirana. Ako dospiješ u ruke kakve mustre koja je dobila specijalizaciju pa onda i posao u klinici jer je HDZ-ov sin ili kći, jadna li ti majka.
A, dakako, stvar po istoj logici ide i dalje. Na primjer – za razliku od Matijanića koji je toliko puta molio da ga voze u bolnicu – predsjednika Sabora i dugogodišnjeg glavnog tajnika HDZ-a Gordana Jandrokovića kola Hitne pomoći odmah su odvezla na snimanje pluća iako je od Covida imao samo lakše simptome.
Smatrali su da je to nužno čim im se tada 53-godišnji Jandroković požalio ”da je u djetinjstvu imao kronični bronhitis”. Neki pomoćnik Maje Grbe tvrdio je da to nije protekcija nego da je odvoženje na pretrage ”uobičajeni protokol koji vrijedi za sve Covid bolesnike”. Za Matijanića taj ”standard” nije vrijedio.
Zdravstvo jest izvrsno – za neke
Na isti način u Hrvatskoj je potpuno nemoguće zamisliti da bi itko iz vladajuće kaste stajao pet sati u hodniku da mu se napravi kolonoskopija. Da bi na magnetsku rezonancu čekao devet mjeseci. Ili da bi morao zvati bolnicu 68 puta da dođu po bolesnog oca ili dijete koje se guši. Ako nemaš vezu, tko ti je kriv, propagira kirurg hrvatskog javnog zdravstva i član HDZ-a Hrvoje Tomasović.
Pa jasno da Plenković, Vlada, Vili Beroš i ostali smatraju da je zdravstvo skroz izvrsno i da se pacijenti žale i bune jer su valjda razmaženi. Za njih i jest izvrsno, nema spora. Nazovu svoje u ravnateljstvu bolnice i sva se vrata otvore u pet minuta.
Stranački šefovi i naplavine stranačkih uhljeba konstituiraju ovaj sustav u kome jedni mogu posvršavati što god im treba, a drugi, ”naša sućut obitelji”, umiru. Tako je i drugdje, ne samo u zdravstvu.
Ista boljka, od željeznice do obnove
Zato su, na primjer, kako je izračunala Dora Koretić iz Jutarnjeg lista, u godinu dana vlakovi Hrvatskih željeznica kasnili nevjerojatne – dvije godine. Točno zato izgradnja pruge Dugo Selo – Križevci, koju sa 85 posto sredstava financira EU i trebala je biti gotova 2020., toliko kasni da će Hrvatska za kaznu iz proračuna morati vratiti 120 milijuna kuna.
Zato u Zagrebu poslije potresa još nije izgrađena nijedna kuća. Zato nisu popravljeni avioni za gašenje požara. Zato ministar zdravstva kaže da je Mirela Čavajda trebala nazvati Njega. Zato je gay par Kožić- Šegota morao ići na Ustavni sud da izbori pravo na udomljavanje djece.
Može ih maknuti samo politika
Zato je Magdi Knego, udovici i majci djevojčice cerebralnom tetraparezom koja sama ne može ni jesti ni hodati, odbijen status majke njegovateljice. Zato Split ima samo četiri tima Hitne pomoći za pola milijuna ljudi ako uračunamo i turiste. I zato za Matijanića nije bilo lijeka koji mu je mogao spasiti život.
Zato sve to jer na čelu svega što čini državu, od javnih poduzeća, do bolnica i socijalnih službi, moraju biti HDZ-ovci. A njima je kristalno jasno da ih ne može maknuti ni potres, ni požar, ni poplava, ni bruka, pa čak ni istraga, nego samo politika koja ih je i dovela. I dobro kaže splitski gradonačelnik Ivica Puljak: Ili oni, ili Hrvatska.