Javila nam se čitateljica, želi podijeliti par crtica o tome kako stvarno izgleda famozno zapošljavanje u Gradu Đakovu
Telegramova čitateljica o nekoliko slučajeva uhljebljivanja zbog kojih, tvrdi, nije dobila posao
”Moja osobna priča oko javljanja na natječaje je, vjerujem, slična pričama velike većine poštenih, marljivih ljudi koji su smatrali da će ulažući u svoje obrazovanje nešto postići u životu”, kaže visokoobrazovana Đakovčanka sa završenim pravnim fakultetom i položenim stručnim državnim ispitom, s kojom razgovaramo nakon našeg teksta o političkom uhljebljivanju u tamošnjoj gradskoj upravi i tvrtkama u vlasništvu Grada Đakova. Javila nam se, duboko ogorčena natječajnom farsom, jer se unaprijed, prije testiranja i usmenih intervjua, znalo tko će biti primljen na neko od mjesta u gradskoj upravi.
Ta majka troje djece koja se, kaže, savjesno pripremala za testiranja (”Nakon obavljenih svih kućanskih obveza, nakon što dom noću utihne, uz malo dijete, učila sam i pripremala se svaki slobodni trenutak”), shvatila je kako je samo bila statistkinja u predstavi zvanoj natječaj.
Zapošljavanje u Uredu gradonačelnika
”Na prvom natječaju na koji sam se javila”, nastavlja naša sugovornica, ”a radilo se o mjestu u Uredu gradonačelnika, za što sam ispunjavala sve uvjete, odmah sam imala osjećaj da će proći I. Ć. Znala sam da ju je gradonačelnik Marin Mandarić već ranije imenovao članicom Odbora za statutarno-pravna pitanja, potom u Povjerenstvo za otpis potraživanja Garda Đakova i na kraju u Upravno vijeće Gradske knjižnice”.
Telegramova sugovornica kaže kako je nakon završenog testiranja, upitala I. Ć. koliko ima bodova, jer taj podatak nije bilo moguće dobiti od natječajne komisije. ”Odgovorila je: 29 od 30! Bio je to za mene hladan tuš. Kasnije sam načula da je rođakinja gradonačelnikove supruge, a sve mi je postalo potpuno jasno kada je, i prije nego što su stigla rješenja, I. Ć. već obavila liječnički pregled, potreban za zapošljavanje. Naravno, ona je primljena na mjesto u ured gradonačelnika”.
Novi pokušaj u Gradu Đakovu
Kad je Grad Đakovo raspisao novi natječaj – tražili su osobu za imovinskopravne poslove – našoj se sugovornici ukazala nada. Bila je sigurna da će dobiti taj posao, jer upravo je u Gradu Đakovu, u vrijeme ranijeg gradonačelnika Zorana Vinkovića, završila stručno osposobljavanje. Bila je, dakle, upoznata s tim poslovima, imala je i položen stručni državni ispit i s velikim se očekivanjima javila na natječaj.
”Otišla sam na testiranje, bilo nas je samo četvero, pa su se šanse da dobijem posao još više povećale”, kaže Telegramova sugovornica. ” Napisala sam test i imala osjećaj da sam to dobro uradila, no jedna od osoba koje su pristupile testiranju, M. S., učinila mi se neobično smirenom. Nakon testiranja pozvala sam je na kavu, rekla mi je kako radi u Zagrebu jer u Đakovu nije mogla naći posao, pa kad je, kao i ja, vidjela objavu natječaja, odlučila se javiti. To me začudilo i rekla sam joj kako mi je neobično da se ona vraća iz Zagreba u vrijeme kada iz Đakova bježi tko god može. Pitala sam je i je li članica HDZ-a i ima li rodbine među članovima Gradskog vijeća, a ona je na oba pitanja odgovorila niječno”.
‘Osjećala sam se poniženo i posramljeno’
Nakon testiranija uslijedio je usmeni intervju, pa su se svi kandidati našli pred tročlanom komisijom. Naša sugovornica ostala je zaprepaštena vidjevši da su joj od 30 pitanja, kao točne odgovore, priznali samo 18. ”Ubrzo mi je postalo jasno zašto: zbog samo jedne riječi križali su cijele odgovore, a kad sam ih pitala što je trebalo napisati, nisu znali. Osjećala sam se poniženo i posramljeno, no htjela sam znati kakav je rezultata na testiranju postigla M. S. Jedna od članica komisije, slučajno je podigla papir i vidjela sam kako je M. S. imala točne odgovore na svih 30 pitanja! U tom trenutku iz mene je provalio bijes”, priča naša sugovornica.
”Uznemirenim, drhtavim glasom, rekla sam: ‘Prekinimo odmah ovu farsu od ispitivanja’. Pitala sam ih kako je moguće da je M. S. imala točne baš sve odgovore, na rubu plača rekla sam im kako bi mi bilo bolje da sam vrijeme provedeno na pripremu za testiranje provela sa svojim malim djetetom, pitala sam ih zašto prave budale od svih nas kada se unaprijed zna tko će biti primljen. Šutjeli su, a nakon poduže stanke predsjednica komisije rekla je kako to nije način izražavanja nezadovoljstva, te da se mogu žaliti, a smatram li da sam oštećena, pravdu potražiti pravnim putem”, priča sugovornica Telegrama.
Posao je dobila sestra utjecajnog HDZ-ovca
Kasnije je, kaže, saznala da je M.S. ne samo članica HDZ-a, već da joj je i brat utjecajni HDZ-ovac, zaposlen u Ministarstvu obrane. Nevjerojatno je, dodaje ogorčena Đakovčanka, kako je M. S. uspjela riješiti baš svako od 30 pitanja, a nikada nije radila u nekom javnopravnom tijelu, nema položen državni ispit, a u Zagrebu je radila u nekakvoj agenciji za nekretnine.
Ogorčena Telegramova sugovornica na vlastitoj je koži osjetila kako su mnogi natječaji za primanje u radni odnos u gradskim, županijskim ili općinskim upravama, ili tvrtkama vezanim uz njih, obična farsa i kako su bez šansi oni koji – bez obzira na stručnost i potrebne kvalifikacije – nemaju stranačku, rođačku ili potporu svojih kumova.
Primaju se uglavnom članovi stranke i rodbina
Navodi još nekoliko primjera iz Đakova gdje je na vlasti HDZ-ov gradonačelnik, koji, kaže naša sugovornica, na natječaj prima isključivo članove svoje stranke ili one po rođačkoj i kumskoj vezi. ”Ne treba mnogo istraživati da bi se dokazale moje tvrdnje: dovoljno je samo prolistati Službeni glasnik Grada Đakova gdje se objavljuju sva imenovanja koja donosi gradonačelnik” govori ogorčena Đakovčanka, naša sugovornica. I uistinu: za tajnicu gradonačelnika primljena je osoba koju je gradonačelnik Mandarić imenovao članicom Odbora za financije i gospodarstvo, a njenog strica F. M. za člana Mandatne komisije te u Odbor za socijalnu skrb i umirovljenike.
Također, u pisarnicu je primljena Z. K., osoba, čijeg je rođaka, T.K., gradonačelnik imenovao u Povjerenstvo za dodjelu potpora u svrhu zapošljavanja i samozapošljavanja na području Grada Đakova. Primjere koje je iznijela naša sugovornica, želeći ostati neimenovana jer, objašnjava, živi u malom gradu u kojem nikada ni ona ni njena djeca, neće dobiti posao zamjeri li se moćnicima, neodoljivo potvrđuju istinitost jednog vica koji gorko ismijava praksu zapošljavanja u tijelima javne vlasti, ili onima povezanim s državom. Pitanje iz tog vica glasi: Zašto u državnim tvrtkama, ministarstvima, županijama, gradovima… nema seksa. Odgovor je: Zato jer su svi rodbina.