Bojkot ruskog plina možda je jedini način da se zaustavi Putina

Cijene plina zbog krize u Ukrajini već su rekordno porasle

Russian President Vladimir Putin has a telephone conversation with Patriarch Bartholomew I of Constantinople from his residence in Ankara on April 3, 2018. / AFP PHOTO / Sputnik / Mikhail KLIMENTYEV
FOTO: AFP

Cijena plina u Europi skočila je u četvrtak na 199,99 eura po MWh, što je novi najviši maksimum u povijesti. Koliko je to enormno poskupljenje najbolje govori podatak da je početkom siječnja prošle godine megavat sat plina stajao sada već apsolutno nezamislivih 19 eura. Javier Blas, kolumnist Bloomberga, najvažnije platforme za poslovne vijesti, podatke i analize, izračunao je da sadašnje razine cijene plina odgovaraju cijeni nafte od 360 dolara po barelu.

Zbog toga je situacija s plinom puno dramatičnija od one s naftom. A njemački ministar gospodarstva Robert Habeck upozorio je da se najgori scenarij “još nije ostvario”, jer Rusija još uvijek isporučuje plin državama članicama EU. Zastrašujući rast cijena posljedica je straha da će zbog rata u Ukrajini doći do daljnjih poremećaja u opskrbi prirodnim plinom.

A do njih bi moglo doći ako EU i SAD usmjere i pojačaju sankcije prema ruskim energetskim tvrtkama ili pak ruski predsjednik Vladimir Putin, kao odgovor na sankcije, odluči prekinuti isporuku plina Europi. I ako se, dakako, zbog ratnih operacija ošteti ili uništi plinovod koji rusku naftu, preko Ukrajine, transportira u Europu.

Rat u Ukrajini sve je promijenio

A sve su te još do jučer nezamislive varijante, nakon ruske invazije na Ukrajinu, postale više nego realne. EU i SAD nisu uvele sankcije protiv najvećih ruskih naftnih i plinskih kompanija jer Europa previše ovisi o ruskom plinu. Europa dobiva otprilike trećinu prirodnog plina iz Rusije, ali ovisnost je različita među članicama EU. Njemačka se 50 posto oslanja na ruski plin, dok Italija pokriva 40 posto svojih potreba plinom iz Rusije.

Zemlje jugozapadne Europe, Španjolska i Portugal ne uvoze ruski plin, ali zemlje jugoistočne Europe i ruski susjedi na zapadu, primjerice, Estonija i Finska, gotovo 100 posto ovise o uvozu ruskog plina. EU i SAD izbjegavaju udariti na Putina gdje najosjetljiviji, na izvoz nafte i plina, jer bi time ugrozili opskrbu vlastitih elektrana i rafinerija. No, zbog toga istodobno dolari i euri pune ruski državni proračun.

U Bruxellesu je stoga odlučeno, s obzirom da Putin pokazuje kako se neće libiti upotrijebiti prirodni plin i naftu kao gospodarsko i političko oružje u obračunu s Europom, da se mora brzo djelovati kako bi se spriječila katastrofa slijedeće zime.

Plan za smanjenje ovisnosti u ruskom plinu

Međunarodna energetska agencija, IEA, predstavila je “Plan u 10 točaka za smanjenje oslanjanja Europske unije na ruski prirodni plin”. U njemu se ističe da bi EU mogla smanjiti ovisnost od ruskog prirodnog plin za više od jedne trećine unutar godine dana. Prijedlozi IEA-e uključuju povećanje kupnje plina iz drugih zemalja, širenje obnovljivih izvora, uvođenje minimalnih obveza skladištenja plina za članice EU-a i poboljšanje energetske učinkovitosti. Stoga se predlaže potražiti druge dobavljače, primjerice, Norvešku i Azerbajdžan kako i povećanje uvoza ukapljenog plina, LNG, iz Katara. Ukupno bi iz tih zemalja trebalo uvesti oko 30 milijardi kubnih metara plina. No problem je kako osigurati transport i distribuciju tog plina po Europi. Ako se, primjerice, žele udvostručiti količine plina iz Azerbajdžana kroz naftovod koji prolazi kroz Tursku, trebalo bi instalirati jače crpke duž rute, što je zahtijeva vrijeme i novac.

Američki LNG plin također nije opcija. Ponajprije zbog toga što američki izvoznici plina imaju dugoročne ugovore s kupcima u Aziji, a Europljani nisu baš voljni platiti dodatnu premiju za njihov LNG plin. Tu je i pitanje uvoznih kapaciteta, koji su u Europi još uvijek vrlo ograničeni.

Čak i ako u Europu dođe dovoljno LNG plina, problem će biti logistički izazovi u transportu. Španjolska ima dovoljno lučkih terminala potrebnih za prihvat LNG plina, ali malo plinovodnih veza s ostatkom Europe. Njemačka, najveće gospodarstvu na kontinenta, nema lučkih postrojenja za uvoz LNG-a i morala bi ovisiti o Francuskoj, Poljskoj ili drugim zemljama koje su dijelom izgradile terminale kako bi smanjile svoju ovisnost od ruskog plina.

Obavezne rezerve plina za krizne situacije

IEA predlaže također uvođenje obveznih minimalnih količina plina koje se moraju čuvati kao rezerva kako bi se mogla spriječiti nestašica plina u kriznim situacijama. Članice EU tijekom 2020. imale su popunjenost skladišta plina s oko 73 posto, 2021. to je već palo na 56 posto, da bi ove godine rezerve spale na povijesno najniže grane od 38,99 posto. Njemačke rezerve još su niže: rezervoari plina popunjeni su s tek 20 posto. Istodobno, drži IEA, valja ubrzati gradnju vjetroelektrana i korištenje solarne energije kao i bioenergije i nuklearna energije.

Osiguravanje plina za Europu za sljedeću zimu ne bi trebao biti problem, kažu analitičari i Europska komisija, no pitanje je što će Europa učiniti zimu nakon toga i dugoročno svih sljedećih zima. Europska povjerenica za energetiku Kadri Simson objavila je kako će EU sigurno prebroditi ovu zimu. “Trenutačno nema problema u isporuci ruskog plina, znatno je povećan uvoz LNG-a, a i vremenska prognoza je povoljna”.

U svakom slučaju Europa će morati platiti visoku financijsku i ekonomsku i političku cijenu da bi se zaustavila ovisnost o ruskom plinu. A da bi se u tomu uspjelo sve članice EU i Hrvatska moraju promijeniti svoju dosadašnju energetsku strategiju. I što je jednako važno: građani EU moraju biti spremni podnijeti ozbiljne financijske žrtve kako bi pomogli u realizaciji tih promjena. I na tome će se vidjeti jesu li spremni, nakon moralne, ukrajinskom narodu pružiti i konkretnu pomoć.

Može li se LGN-om riješiti problem?

To je, naime, jedini način da se ruskog manijaka Putina zaustavi u njegovim smrtonosnim pohodima. Njemački kancelar Olaf Scholz već je najavio da njegova zemlja mijenja energetsku strategiju kako bi eliminirala ovisnost o uvozu jednog dobavljača energije. Stoga će izgraditi dva postrojenja za uvoz LNG-a, u Brunsbuettelu i Wilhelmshavenu, te će nastojati ubrzati instalaciju kapaciteta obnovljive energije.

Europska komisija poziva članice EU da usklade svoje energetske strategije te dogovore načine kompenzacije i pomoći onima koji su najizloženiji višim cijenama energije. Jedinstveni pristup zajedničkom izazovu zahtijeva potporu svih zemalja te koordinirane napore za rješavanje uskih grla u distribuciji plina i prijenosu električne energije diljem kontinenta. Države članice EU-a također moraju kolektivno osigurati određenu razinu skladištenja plina i sklopiti sporazume solidarnosti za slanje plina tamo gdje je najpotrebniji, predlaže povjerenica EU Simson.

Analitičari europskog trusta mozgova Bruegel smatraju da EU “mora biti ujedinjena u donošenju teških odluka, prihvaćajući da u mnogim slučajevima neće imati dovoljno vremena za savršena rješenja”. No, kaže se u analizi, mora se učiniti sve kako već sljedeću zimu ne bi došlo do devastiranja gospodarskih aktivnosti, smrzavanja ljudi ili prekida opskrbe električnom energijom.

Ništa od novih ugovora s Rusijom

Međunarodna energetska agencija pozvala je EU da ne potpisuje nove ugovore o opskrbi s Gazpromom kako bi odmah počela smanjivati ovisnost o ruskom plinu. Ugovori o uvozu plina istječu ove godine i ne bi se trebali obnavljati, izjavio je Fatih Birol, izvršni direktor IEA-e. Tim ugovorima predviđen je uvoz više od 15 milijardi kubnih metara plina, što je otprilike 12 posto ruskih isporuka u Europu. S obzirom da je Rusija koristila svoje resurse “kao ekonomsko i političko oružje”, smatra Birol, važnije je nego ikad smanjiti ovisnost EU-a o ruskom plinu.

IAE je, kaže se u analizi, svjesna da će zbog toga morati učiniti “značajni i delikatni kompromisi”. Ponajprije, postavlja se pitanje, treba li iz mirovine vratiti sve europske nuklearne elektrane, te ponovno aktivirati elektrane na ugljen. Što sve, dakako, nije u skladu s programiranom politikom o klimatskim promjenama. Ali bez toga neće se uspjeti smanjiti ovisnost o ruskom plinu. Naime, do manjka plina nije došlo samo zbog smanjenih isporuka ruskog plina i velikog rasta potražnje u Aziji za tekućim prirodnim plinom. Do toga je došlo jer su se u nastojanjima da se smanji zagađenje okoliša, diljem Europe počele zatvarati atomske centrale, te centrale na ugljen koje su proizvodile električnu energiju potrebnu za industriju i domaćinstva. A zbog toga je automatski porasla potražanja za plinom.

Rješenje su obnovljivi izvori energije

S obzirom da je plin i dalje ključan za proizvodnju električne energije u većini europskih zemalja, nekontrolirano su počele skakati i cijene električne energije. Europska unija također se mora suočiti s činjenicom da je predviđeni prelazak na obnovljive izvore energije još je uvijek preskup i da predugo. Postizanje energetske sigurnosti pomoću vjetra i sunca zahtijevat će napredne tehnologije za pohranu energije kao što su baterije, a one još nisu proizvedene. Zbog toga će plin i nafta još dugo biti bitan izvor energije.

I na kraju valja upozoriti da opsesija EU s klimatskim promjenama i protivljenja fosilnim gorivima i nuklearnoj energiji, najviše ide na ruku Rusiji, jer time samo povećava važnost i ovisnost o plinu i nafti.