Je li doista nezamislivo da predsjednica digne ruke od svega? Nije.

Što ako za predsjednicu anketne brojke krenu gadnije prema dole?

12.06.2019., Zagreb - Hrvatski glazbeni zavod. Promocija knjige Nestali 2, autorica Romane Bilesic i Danijele Mikole. Kolinda Grabar Kitarovic. Photo: Sanjin Strukic/PIXSELL
FOTO: PIXSELL

Škorina zavodljiva (i usput, beskrajno opasna) referendum ex machina retorika mogla bi privući i nemali broj glasača HDZ-a, čak možda i dio onih tanušnih 22,7 posto kojima su Karlo Ressler i ekipa bili sasvim cool kandidati za europske izbore.

Nema niti jedan promil šanse da se predsjednica neće kandidirati, tvrdili su za Telegram iz predsjedničinog kruga prije nekoliko dana. Ovih dana pričaju i kako će predsjednica “pustiti dečke da se ispušu” do kolovoza, a onda ući u kampanju.

Što, međutim, ako stvari – prije kolovoza – krenu na gore?

Superheroji i čista volja naroda

Odnosno, stvari su već itekako krenule na gore za prvu stanovnicu Pantovčaka sadržajem kandidature Miroslava Škore. Pitanje je samo koliko. Predsjedničin bižuterijski populizam, koji se uglavnom iscrpljivao u prigodničarskim i sportskim zavijanjem u kockice i pričama o domoljublju iz školskih zadaćnica (ne onih na koje su profesori ponosni), suočava se tako s prvom postavom hard core populizma.

Pernar, Kolakušić i Škoro neće samo podijeliti protestne glasove, oni će njihov doseg značajno proširiti. Prvi se bori protiv svjetskog globalizma, drugi je skoro pa Marvelov superheroj, a treći ide čistom voljom naroda protiv političkih elita. Egzemplari populizma protiv predsjednice iza koje stoji tek Andrej Plenković?

I da, oni koji baš ne vjeruju u magične izbavitelje od imperijalizma/korupcije/političkih elita, a još manje u patriotizam iz petog ce, moći će glasati i za predsjedničinog starog rivala – Zorana Milanovića.

Anketna prošlost

Sva ova imena bila su poznata i prije objave Škorinog fejsbuk marša k Pantovčaku i Milanovićevog predsjednika s karakterom. Brojke su – za Kolindu Grabar-Kitarović stajale solidno. Posljednja anketa, početkom lipnja, davala joj je 34,5 posto. Milanović sa 19,8, Škoro 13,8 i Kolakušić s 13,1 posto nisu bili loši, dapače, ali predsjednica je i dalje bila daleko naprijed i imala donekle komfornu poziciju.

Te brojke mogle bi već za koji dan postati prošlost.

Tuđmanoidne ovlasti

Škoro, naime, sadržajem svoje kandidature udara upravo na birače Grabar-Kitarović. Teško da će za kantautora iz Višnjevca, koji bi tuđmanoidne ovlasti (i preko njih) glasati netko od fanova Zorana Milanovića (ili onih koji će bivšeg premijera zaokružiti začepljenog nosa, svejedno).

Ali, mogla bi cijela supkulutura referendumaša, koje je svojom komičnom nesposobnošću ojačala Vlada, sigurno će čvrsta desnica koja je nekad uzdizala Grabar-Kitarović, a glasove će Škoro iskati i kod svih onih kojima je problem sustav sam – a predsjednica kao kandidatkinja (samo) vladajućeg HDZ-a je njegova najistaknutija manekenka.

Košmar i drugi krug

Škorina zavodljiva (i usput, beskrajno opasna) referendum ex machina retorika mogla bi privući i nemali broj glasača HDZ-a, čak možda i dio onih tanušnih 22,7 posto kojima su Karlo Ressler i ekipa bili sasvim cool kandidati za europske izbore.

Ukratko, lagodnih 15-ak posto prednosti uz manje lagodan trend pada vlastite popularnosti i rasta protukandidata, mogli bi se do kolovoza pretvoriti u košmarni koloplet borbe ne za pobjedu na izborima, već i za sam plasman u drugi krug.

Neizvjesna oklada

Pritisak će u svakom slučaju biti strašan, jer poraz kandidatkinje HDZ-a bio i ogroman udar na samog premijera Plenkovića koji u tom slučaju na unutarstranačke izbore izlazi ranjen s dva uzastopna ni najmanje sjajna susreta s biračima.

Je li doista sasvim sigurno da bi negdje sredinom kolovoza, držeći u drhtavim rukama papir sa sve lošijim anketnim izgledima Kolinda Grabar-Kitarović rezolutno i bez ijednog promila sumnje kazala: “Tko ovo šiša, sad ja nastupam!”? Zvuči kao dosta neizvjesna oklada.