Nekad je nužno odabrati stranu

Je li došlo vrijeme da se Plenković zauvijek riješi Bandića?

Zagrebački gradonačelnik svojim potezima, i novim napadima na Plenkovićevu vladu, izravno ugrožava izborne šanse HDZ-a

Milan Bandić i njegova stranka Plenkoviću ne vrijede mnogo kao potencijalni koalicijski partner na bilo kojim narednim nacionalnim izborima jer Bandićeva stranka nije kadra osvojiti nikakav relevantan postotak glasova. Naprotiv, Milan Bandić kao koalicijski partner HDZ-a izravno ugrožava izborne šanse Hrvatske demokratske zajednice na idućim parlamentarnim izborima

Premda je konkurencija uistinu velika, Milan Bandić i njegovi saborski zastupnici svakako su najproblematičniji dio vladajuće koalicije. I s vanjskog i s unutarnjeg aspekta. Gledajući s vanjskog aspekta, sve je kristalno jasno. Milan Bandić može pobjeđivati na lokalnim izborima i deset puta zaredom, ali na nacionalnim izborima on ne vrijedi ništa, što su pokazali i nedavni izbori za europski parlament, na kojima je njegova stranka osvojila manje od dva posto glasova.

Sama činjenica da zagrebački gradonačelnik danas kontrolira dvanaestak saborskih zastupnika, nije posljedica nikakve njegove stvarne političke snage, nego korupcije kao jednog od glavnih dugogodišnjih načela upravljanja političkim procesima u Hrvatskoj (političku je korupciju, ne zaboravimo, blagoslovio i ohrabrio sam Andrej Plenković kupnjom Tomislava Sauche na rasprodaji).

Bandić izravno ugrožava izborne šanse HDZ-a

Milan Bandić i njegova stranka Plenkoviću, dakle, ne vrijede mnogo kao potencijalni koalicijski partner na bilo kojim narednim nacionalnim izborima jer Bandićeva stranka nije kadra osvojiti nikakav relevantan postotak glasova. Naprotiv, Milan Bandić kao koalicijski partner HDZ-a izravno ugrožava izborne šanse Hrvatske demokratske zajednice na idućim parlamentarnim izborima.
Evo zašto.

Prvo, Milan Bandić hodajući je simbol korumpiranog političara. Gospodin Bandić vjernije simbolizira korupciju i kriminal u politici čak i od samog Ive Sanadera, naprosto zato što je Ivo Sanader već dio ovog desetljeća proveo po zatvorima, pa se može smatrati da je kažnjen za svoju neobičnu i smrtonosnu kombinaciju hubrisa i kleptomanije. Milan Bandić i dalje je na slobodi, premda je sasvim nedvojbeno da je pokušao utjecati na svjedoke u svojim sudskim postupcima, da ne poštuje sudove, i da je blizak kriminalnom miljeu.

Gradonačelnik antagonizira dio HDZ-ovih desnih glasača

Milan Bandić jedan je od razloga zbog kojih je centrističko, umjereno glasačko tijelo odustalo do HDZ-a jer nitko, tko drži do sebe, ne može glasovati za stranku čiji je najbliži koalicijski partner zagrebački gradonačelnik osim onih birača koji su interesno vezani uz Bandića, no to je, ponavljamo, lokalno a ne nacionalno pitanje). Osim što rastjeruje birače centra, Bandić antagonizira i dio HDZ-ovih desnih glasača, koji mu ne mogu oprostiti dugogodišnje pozivanje na Tita, što nije izbrisano relativno nedavnim preimenovanjem najljepšeg zagrebačkog trga.

Razvidno je, znači da Andrej Plenković u izbornoj godini neće trebati Milana Bandića; Bandić je, naprotiv, jedno od većih Plenkovićevih opterećenja uoči bilo kojih narednih nacionalnih izbora. Kad je, pak, riječ o unutarnjem aspektu Plenkovićeve i Bandićeve suradnje, kampanja zagrebačkog gradonačelnika protiv ministrice obrazovanja nešto je što predsjednik Vlade ne može tolerirati.

Plenković mora braniti svoju ministricu

Ovdje se, dakle, ne radi o inače irelevantnom sukobu između Bandića i HNS-a, dvije stranke bez ikakvog nacionalnog izbornog potencijala. Ovdje je riječ o tome da je Milan Bandić, kao HDZ-ov koalicijski partner u parlamentu, zatražio ostavku ministrice HDZ-ove Vlade. Takvi se politički ispadi ne toleriraju nikome. Plenković mora braniti svoju ministricu, jer tako brani preostali dignitet Vlade, ali i svoje načelo upravljanja političkim procesima.

Ako bi se na bilo koji način odrekao ministrice obrazovanja, Plenković bi signalizirao drugim svojim ministrima i bliskim političkim suradnicima, da će se i njih odreći, kad mu to bude zgodno. Stoga je Bandićev udar na HNS u ovom slučaju zapravo udar na samog predsjednika Vlade i njegovu frakciju u Hrvatskoj demokratskoj zajednici.

Zašto se Bandić upustio u tu vrstu ekshibicionizma?

Potpuno je nerazumljivo zašto se iskusni političar kao što je Milan Bandić upustio u tu vrstu ekshibicionizma. Možda je procijenio kako je Plenković dovoljno slab, pa da na njega ne treba dugoročno računati. U tom bi se slučaju Bandićev zahtjev za ostavkom članice Plenkovićeve Vlade mogao shvatiti ne samo kao još jedan napad na premijera oslabljenog groznim rezultatom na europskim izborima, nego i kao otvorena podrška Milijanu Brkiću, čovjeku kojeg se, kako znamo, Andrej Plenković već dulje vrijeme pokušava riješiti, a koji je interesno blizak zagrebačkom gradonačelniku.

Problem je jedino u tome što Plenković, koliko god bio destabiliziran izbornim neuspjehom i dalje razmjerno čvrsto kontrolira stranku. Naime, HDZ nikada ne ruši svoju vlast. U trideset godina HDZ-a jedini je takav potez povukao Tomislav Karamarku, koji jest srušio vlastitu Vladu, i koji je zato kažnjen trajnim izgonom iz aktivne politike. Vrlo je vjerojatno da će Andrej Plenković dočekati iduće parlamentarne izbore kao predsjednik hrvatske Vlade, i kao predsjednik Hrvatske demokratske zajednice. Milan Bandić na tim mu izborima neće trebati. Stoga je došlo vrijeme da se Plenković počine rješavati Bandića. Čini nam se, nekako, da postoje raznovrsne, gotovo bezbrojne mogućnosti za eliminiranje Milana Bandića iz državne politike.