Nekad je nužno odabrati stranu

Je li korona naprečac zbrisala iz teretana ili je Stožer pogriješio s njihovim zatvaranjem?

Teretane su krunski argument da treba ustavno urediti izvanredno stanje u kojem živimo

Sve što su poduzetnici i javnost dobili bila je tvrdnja lokalne čelnice Zavoda za javno zdravstvo da je u “nekoliko centara pronađeno grupiranje zaraze” i izjava ministra zdravstva Vilija Beroša kako odluka o zatvaranju nije donesena naprečac. Samo nekoliko dana kasnije, reklo bi se - naprečac, odluka se povlači, teretane otvaraju, a ravnatelj nacionalnog zavoda za javno zdravstvo, Krunoslav Capak, zatvaranje odbija nazvati pogrešnom odlukom.

Svima kojima nije jasno zbog čega oporbeni političari, predsjednik države i (dobar) dio ustavnih stručnjaka inzistiraju na tome da se Sabor jače uključi u određivanje pravila ponašanja u pandemiji, osim u hrvatskom Ustavu odgovor se nalazi i u jednoj jedinoj riječi: teretane.

(Ne)očekivani rasplet niti petodnevne priče o zabrani rada teretana i fitness centara u Splitsko-dalmatinskoj županiji, naime, jasno je pokazao što se događa kad se prevelike ovlasti u ograničavanju ljudskih prava, uz manjak kontrole, daju ad-hoc kriznim stožerima.

Epidemiološka noćna mora

Odluka o zatvaranju vrata cijeloj jednoj gospodarskoj djelatnosti je, naime, donesena iznenada u Splitsko-dalmatinskom kriznom stožeru i pravdana velikim porastom zaraženih u toj županiji. Pomalo je to iznenadilo javnost, jer se već tjednima, pa i mjesecima, kao potencijalna žarišta širenja zaraze spominjalo svadbe i noćne klubove.

Crkve se, razumije se, nije spominjalo, iako je bilo jasno da scene poput one s mise za Veliku Gospu u Sinju, gdje su se vjernici mahom bez maski natiskali u crkvu zbog ljetnjeg pljuska, došle ravno iz najgore epidemiološke noćne more. No, nikome nije palo na pamet zabraniti mise, noćne klubove se zatvorilo iza ponoći, a na svadbama ograničio broj uzvanika. Crveni karton dobile su samo teretane i fitness centri.

Nije naprečac?

Argumente i konkretne dokaze za to da su ti objekti (i točno koji) žarišta zaraze zatražili su odmah iz udruge Glas poduzetnika. Sve što su oni i javnost dobili bila je tvrdnja lokalne čelnice Zavoda za javno zdravstvo da je u “nekoliko centara pronađeno grupiranje zaraze” i izjava ministra zdravstva Vilija Beroša kako odluka o zatvaranju nije donesena naprečac.

Samo nekoliko dana kasnije, reklo bi se – naprečac, odluka se povlači, teretane otvaraju, a ravnatelj nacionalnog zavoda za javno zdravstvo, Krunoslav Capak, zatvaranje odbija nazvati pogrešnom odlukom. Pritom je ovako argumentira: “Brojke su bile velike u toj županiji, imali smo više od 100 novozaraženih dnevno. Tu je bilo dosta mladih ljudi i u njihovim anamnezama je stajalo da su boravili i u teretanama. Ako je uzrok zaraze nepoznat, mi moramo posumnjati”.

Nedovoljno argumentirana, ali dovoljno alibi

Kolika je razlika između “boravili su i u teretanama” ili “mi moramo posumnjati” izrečenima u situaciji kad, de facto, za mjere koje doneseš ne odgovaraš nikome, ili kad za njih moraš dobiti zeleno svjetlo Sabora, ne treba dovoljno naglašavati. Očito nedovoljno argumentirana i dovoljno alibi mjera zatvaranja teretana teško bi neokrznuta prošla neku širu političku raspravu.

No, u zemlji u koja uporno odbija pravno urediti izvanrednu situaciju u kojoj se našla od ožujka, nije nimalo čudno da je donesena, iako nitko nije vidio uvjerljive argumente za njeno uvođenje. Kakvi su i mogli biti dovoljno govori njeno brzinsko ukidanje čime je urezana još jedna recka nepovjerenja u sad već solidan katalog odluka Stožera koje, je li, nisu bile pogrešne. Nikako.