Dramatične okolnosti, nova pravila?
Zelenski je u ponedjeljak i službeno predao zahtjev Ukrajine za članstvo, što je prvi korak u uobičajeno dugom, višegodišnjem procesu pristupa neke države Europskoj uniji. Okolnosti u kojime je to učinio su, međutim, najblaže rečeno izvanredne. Stoga je EU sada pred ozbiljnom dilemom – može li i put Ukrajine prema članstvu biti drugačiji od svega što smo dosad vidjeli, od svega što europska pravila i procedure nalažu.
Zahtjev iz Kijeva naišao je, načelno, na čvrstu podršku u brojnim članicama EU čije vlasti žele u ovim mračnim trenucima Ukrajincima pružiti svaku vrstu podrške i ohrabrenja. U tom se kontekstu pojavilo i pismo predsjednika osam država članica iz srednje i istočne Europe u kojem oni pozivaju EU da Ukrajini dodijeli status kandidata. Ukrajina zasad nije kandidat za članstvo, što je još jedan bitan korak u pristupanju Uniji.
Zašto Milanović nije potpisao apel
Toj se inicijativi, kako smo jutros javljali, hrvatski predsjednik formalno nije priključio. Zoran Milanović je ekstenzivno objasnio razloge zašto nije supotpisao otvoreno pismo iako mu je to, sudeći prema priopćenju iz njegovog ureda, bilo ponuđeno. No, Milanović je istovremeno eksplicitno podržao prijedlog da Ukrajina dobije status kandidata “što je prije moguće”. Je li ipak Milanović pogriješio što nije stavio i svoj potpis na to otvoreno pismo?
Hrvatski predsjednik je, kako smo spomenuli, precizirao zbog čega to nije učinio. Milanović smatra da je nužno u tu vrstu javne poruke uključiti i zemlje iz jugoistočne Europe koje još nisu članice. Predsjednik time, čini se, želi ukazati da EU, kad govori o ubrzanoj proceduri, mora voditi računa o potencijalnim reperkusijama na situaciju u zemljama regije koje su desetljeće pa i više u različitim fazama pristupanja. To je stav kojeg zasigurno dijele i neke članice EU.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Što o kandidaturi misli premijer
Nadalje, stav predsjednika je, po svemu sudeći, na liniji stava Vlade. “Premijer i Vlada kao i dosad čvrsto podupiru kandidacijski status Ukrajine za članstvo u EU”, poručili su ranije danas iz Banskih dvora kad smo ih pitali za komentar Milanovićevog poteza. Podsjetili su pritom i na deklaraciju, koju su u Kijevu u prosincu 2021. potpisali Zelenski i Andrej Plenković.
U tom se dokumentu pozdravlja namjera Ukrajine da u budućnosti podnese zahtjev za članstvo, nakon provedbe sporazuma o pridruživanju i pod uvjetom da ispuni kriterije potrebne za kandidatski status. To je, dakako, bilo u prosincu, prije nego što su okolnosti postale dramatično drugačije. No, danas na pitanje o eventualnoj ubrzanoj proceduri, iz Vlade nema dodatnih pojašnjenja.
Međutim, Milanović nema stvarnih ovlasti kad se radi o pitanju proširenja. Stoga se može argumentirati da je, iz te politički manje osjetljive pozicije, mogao ili trebao staviti svoj potpis na zajedničko pismo, kao simboličan potez u okolnostima koje su sve samo ne normalne. S druge strane, znajući kako su napeti (bili) njegovi odnosi s Vladom, to mi se možda tumačilo i kao svojevrsni pritisak na Plenkovićevu Vladu koja će se o ovom pitanju morati izjašnjavati i odlučivati u europskim tijelima.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Lobiranje i skepsa u EU
A ta odluka, odluka o ubrzanom putu Ukrajine u EU, u ovom se trenutku, bez obzira na sve, ne čini izgledom. Zemlje srednje i istočne Europe snažno lobiraju – to je, recimo, bila tema razgovora poljskog premijera Mateusza Morawieckog s predsjednicom Europske komisije Ursulom von der Leyen – ali na zapadu su prema toj ideji osjetno rezerviraniji.
Njemačka ministrica vanjskih poslova Annalena Baerbock kaže da je Ukrajina dio “europskog doma”, ali podsjeća da se ulazak u EU ne može provesti u nekoliko mjeseci te da članstvo iziskuje “dubok i sveobuhvatan transformacijski proces”. Nizozemski premijer Mark Rutte smatra da nije pravi trenutak za tu raspravu. Politico citira dužnosnika Elizejske palače koji kaže da su europske težnje Ukrajine dobrodošle, ali da EU treba pripaziti da ne daje obećanja koja ne može ispuniti.
Predsjednik Europskog vijeća Charles Michel potvrdio je da vijeće “neće bježati od svojih odgovornosti” i da će ozbiljno razmotriti “simboličan, politički i legitiman zahtjev” Ukrajine. Ali bit će teško, dodao je, jer u Europi postoje različita stajališta. Europska unija će se, očito, naći pred važnom, emocijama duboko natopljenom odlukom koja bi u europskom jedinstvu ipak mogla izazvati ozbiljne napukline.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Je li Milanović pogriješio što nije potpisao pismo europskih predsjednika o članstvu Ukrajine u EU?
Predsjednik i Vlada slažu se da Ukrajina treba dobiti status kandidata
Milanović smatra da je nužno uključiti i zemlje iz jugoistočne Europe koje još nisu članice. Predsjednik time, čini se, želi ukazati da EU, kad govori o ubrzanoj proceduri, mora voditi računa o potencijalnim reperkusijama na situaciju u zemljama regije koje su desetljeće pa i više u različitim fazama pristupanja. To je stav kojeg zasigurno dijele i neke članice EU
U ratu u Ukrajini, Europska unija uspjela je pokazati dosad rijetko viđeno jedinstvo. Od odluka o teškim sankcijama protiv Rusije do prihvata tisuća izbjeglica, u jedinstvenom europskom stavu nisu se pojavile ozbiljnije napukline. Ali sada na stol dolazi odluka koja bi to mogla promijeniti.
Dok se njegova zemlja brani od ruske invazije, ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenskij danas je ponovno apelirao na EU da primi Ukrajinu u svoje članstvo. “Borimo se za svoj život, ali i da budemo jednaki članovi Europe i danas pokazujemo da smo upravo to. Europska unija će biti snažnija s nama. (…) Dokažite nam da nas nećete napustiti”, poručio je Zelenski u emotivnom govoru pred Europskim parlamentom.
Dramatične okolnosti, nova pravila?
Zelenski je u ponedjeljak i službeno predao zahtjev Ukrajine za članstvo, što je prvi korak u uobičajeno dugom, višegodišnjem procesu pristupa neke države Europskoj uniji. Okolnosti u kojime je to učinio su, međutim, najblaže rečeno izvanredne. Stoga je EU sada pred ozbiljnom dilemom – može li i put Ukrajine prema članstvu biti drugačiji od svega što smo dosad vidjeli, od svega što europska pravila i procedure nalažu.
Zahtjev iz Kijeva naišao je, načelno, na čvrstu podršku u brojnim članicama EU čije vlasti žele u ovim mračnim trenucima Ukrajincima pružiti svaku vrstu podrške i ohrabrenja. U tom se kontekstu pojavilo i pismo predsjednika osam država članica iz srednje i istočne Europe u kojem oni pozivaju EU da Ukrajini dodijeli status kandidata. Ukrajina zasad nije kandidat za članstvo, što je još jedan bitan korak u pristupanju Uniji.
Zašto Milanović nije potpisao apel
Toj se inicijativi, kako smo jutros javljali, hrvatski predsjednik formalno nije priključio. Zoran Milanović je ekstenzivno objasnio razloge zašto nije supotpisao otvoreno pismo iako mu je to, sudeći prema priopćenju iz njegovog ureda, bilo ponuđeno. No, Milanović je istovremeno eksplicitno podržao prijedlog da Ukrajina dobije status kandidata “što je prije moguće”. Je li ipak Milanović pogriješio što nije stavio i svoj potpis na to otvoreno pismo?
Hrvatski predsjednik je, kako smo spomenuli, precizirao zbog čega to nije učinio. Milanović smatra da je nužno u tu vrstu javne poruke uključiti i zemlje iz jugoistočne Europe koje još nisu članice. Predsjednik time, čini se, želi ukazati da EU, kad govori o ubrzanoj proceduri, mora voditi računa o potencijalnim reperkusijama na situaciju u zemljama regije koje su desetljeće pa i više u različitim fazama pristupanja. To je stav kojeg zasigurno dijele i neke članice EU.
Što o kandidaturi misli premijer
Nadalje, stav predsjednika je, po svemu sudeći, na liniji stava Vlade. “Premijer i Vlada kao i dosad čvrsto podupiru kandidacijski status Ukrajine za članstvo u EU”, poručili su ranije danas iz Banskih dvora kad smo ih pitali za komentar Milanovićevog poteza. Podsjetili su pritom i na deklaraciju, koju su u Kijevu u prosincu 2021. potpisali Zelenski i Andrej Plenković.
U tom se dokumentu pozdravlja namjera Ukrajine da u budućnosti podnese zahtjev za članstvo, nakon provedbe sporazuma o pridruživanju i pod uvjetom da ispuni kriterije potrebne za kandidatski status. To je, dakako, bilo u prosincu, prije nego što su okolnosti postale dramatično drugačije. No, danas na pitanje o eventualnoj ubrzanoj proceduri, iz Vlade nema dodatnih pojašnjenja.
Međutim, Milanović nema stvarnih ovlasti kad se radi o pitanju proširenja. Stoga se može argumentirati da je, iz te politički manje osjetljive pozicije, mogao ili trebao staviti svoj potpis na zajedničko pismo, kao simboličan potez u okolnostima koje su sve samo ne normalne. S druge strane, znajući kako su napeti (bili) njegovi odnosi s Vladom, to mi se možda tumačilo i kao svojevrsni pritisak na Plenkovićevu Vladu koja će se o ovom pitanju morati izjašnjavati i odlučivati u europskim tijelima.
Lobiranje i skepsa u EU
A ta odluka, odluka o ubrzanom putu Ukrajine u EU, u ovom se trenutku, bez obzira na sve, ne čini izgledom. Zemlje srednje i istočne Europe snažno lobiraju – to je, recimo, bila tema razgovora poljskog premijera Mateusza Morawieckog s predsjednicom Europske komisije Ursulom von der Leyen – ali na zapadu su prema toj ideji osjetno rezerviraniji.
Njemačka ministrica vanjskih poslova Annalena Baerbock kaže da je Ukrajina dio “europskog doma”, ali podsjeća da se ulazak u EU ne može provesti u nekoliko mjeseci te da članstvo iziskuje “dubok i sveobuhvatan transformacijski proces”. Nizozemski premijer Mark Rutte smatra da nije pravi trenutak za tu raspravu. Politico citira dužnosnika Elizejske palače koji kaže da su europske težnje Ukrajine dobrodošle, ali da EU treba pripaziti da ne daje obećanja koja ne može ispuniti.
Predsjednik Europskog vijeća Charles Michel potvrdio je da vijeće “neće bježati od svojih odgovornosti” i da će ozbiljno razmotriti “simboličan, politički i legitiman zahtjev” Ukrajine. Ali bit će teško, dodao je, jer u Europi postoje različita stajališta. Europska unija će se, očito, naći pred važnom, emocijama duboko natopljenom odlukom koja bi u europskom jedinstvu ipak mogla izazvati ozbiljne napukline.