Je li patnja cijena njegove revolucije? Čovjek koji želi zelenu Europu morat će se uhvatiti u koštac s onime što je pokrenuo

Pokretač europske zelene revolucije dolazi iz nekadašnje prijestolnice ugljena

Europski povjerenik za klimatsku politiku Frans Timmermans predvodnik je europske zelene revolucije. U kolovozu je dao ostavku na mjesto izvršnog potpredsjednika Europske komisije kako bi se kandidirao za nizozemskog premijera.

Hoće li se njegove politike za koje se zalagao u Europskoj uniji negativno odraziti na njegovu kandidaturu za premijera Nizozemske? Timmermans predvodi zajedničku listu laburista i Zelenih.

Ovaj 62-godišnji političar dolazi iz grada Heerlena, nekadašnje nizozemske prijestolnice ugljena koja je od uspješnog industrijskog grada zbog europskih ambicija postala “propali grad”. Timmermansova veza s Heerlenom nije osobna samo zbog vremena koje je tamo proveo kao dijete, već je svjestan toga da bi se mnogi gradovi diljem kontinenta mogli suočiti sa sudbinom Heerlena ako se klimatske politike adekvatno ne provedu, piše Politico.

Rodni grad propao nakon zatvaranja rudnika

Timmermans se prošloga mjeseca tijekom kampanje zaustavio u Heerlenu. Posjetio je Meezenbroek, predgrađe ispunjeno malim rudarskim kućama građenima crvenom ciglom, a u jednoj od njih su živjeli njegovi baka i djed.

Predgrađe se suočilo s devastacijom nakon što je vlada zatvorila obližnje rudnike. “Nakon zatvaranja rudnika, Meezenbroek je bio na putanji prema dolje. Isprva polako, a zatim sve brže. Zanemarivanje, otuđenje, degradacija. Osjećaj nesigurnosti, duboka nelagoda”, napisao je Timmermans u biltenu koji je poslao svojim potencijalnim biračima.

Čini se kako će se, kao kandidat za nizozemskog premijera, morati naći onkraj onoga za što se zalagao u Europskoj uniji kao glavni mozak Europskog zelenog plana, tzv. Green Deala. Vrijedi istaknuti da je Timmermans uvijek bio iskren po pitanju zelene revolucije upozoravajući da će prilagodba nekima biti teža, a nekima lakša.

Uspjeh Green Deala s vremenom blijedi

Nizozemac je kormilo Europskog zelenog plana preuzeo 2019. godine. Njime se želi postići da Europa do 2050. bude prvi klimatski neutralni kontinent, ali i da se osnaži gospodarstvo i poboljša kvaliteta života Europljana.

Procvat Timmermansovog zakonodavnog trijumfa je s vremenom izblijedio. Pažnja se s ambicioznih ciljeva usmjerila na troškove njihova postizanja, a mnoge od njih će snositi gradovi i ruralne sredine u kojima su glavni poslodavci rafinerije, tvornice, rudnici i ostali vidovi djelatnosti koji nisu u skladu s klimatskom neutralnošću.

Borba protiv klimatskih promjena zahtijeva raskid, okončanje starih načina. Industrije i zajednice izgrađene oko fosilnih goriva vidjet će da će njihov način života biti izbačen s tržišta ili reguliran iz poslovanja. Neki od europskih gradova već su na putu Timmermansovog rodnog Heerlena.

Problem s gubitkom i stvaranjem poslova

Komisija predviđa da bi do 2030. moglo nestati oko 180 tisuća radnih mjesta. Studija iz 2021. koju je naručila automobilska industrija pokazala je da bi prelazak na električna vozila mogao uništiti pola milijuna radnih mjesta, a stvoriti samo upola manje novih, ne nužno na istim lokacijama ili za iste ljude.

Regija Limburg u kojoj sjedi Heerlen usko je slijepo crijevo Nizozemske koje visi između Belgije i Njemačke i sadrži nacionalna nalazišta ugljena. Sredinom prošlog stoljeća grad je bio svijetlo i prosperitetno mjesto s naprednom kulturom usredotočenom na Katoličku crkvu i rudnike.

Ali nije sve bilo u redu. Rudnici su neko vrijeme poslovali s gubicima, a preživljavali su uz državne potpore. Otkriće velikog nalazišta plina u Groningenu 1959. dalo je vladi novu mogućnost za izvor energije na domaćem terenu.

Heerlenova priča će se ponavljati diljem EU-a

Vlada je bila svjesna da bi 75 tisuća radnih mjesta u maloj regiji moglo nestati unutar jednog desetljeća. Neko je vrijeme Heerlen bio optimistično mjesto. Šezdesete je označio procvat i oko 20.500 rudara brzo je pronašlo zamjenske poslove, a drugima je plaćeno da odu u prijevremenu mirovinu.

Ali kada je europsko gospodarstvo usporilo 1970-ih, strategija za zaštitu regije pokazala se nedovoljnom. Heerlen je obuzeo osjećaj besmisla.

Rizik da će se Heerlenova priča uvijek iznova ponavljati diljem Europe vrlo je stvaran. Na klasičan način EU-a, politika s povijesnim posljedicama koju je pokrenuo Bruxelles u potpunosti ovisi o suverenim nacijama Unije da bi uspjela.

Osjetljiv na kritike

Vjeruje li Frans Timmermans da je patnja Heerlenovih razmjera neizbježna cijena njegove zelene revolucije? Karl Mathiesen, klimatski dopisnik Politica, tvrdi kako postoje dvije stvari koje veže uz Timmermansa – fokusiran je na svoju misiju, ali pokazuje krhkost kad su u pitanju kritike.

Zbog odbacivanja kritika opetovano odbija pozive na intervjue, a Politico tvrdi da im je jedna osoba koja je upoznata s njegovim načinom razmišljanja rekla kako Timmermans Politicu zamjera što mu je 2018. godine predvidio preuranjenu političku smrt.

Kombinacija njegove pravičnosti i zlobe potencijalno je neophodna za vođu koji želi preoblikovati ekonomiju čitavog kontinenta. Mnogo je primjera, ima ih u Njemačkoj, Ujedinjenom Kraljevstvu i Bruxellesu. Radi se o političarima sačinjenim od slabijeg materijala koji su odustali od klimatskih politika jer su se suočili s negativnom reakcijom javnosti ili izbornim pritiskom.

Formativno iskustvo odrastanja u Heerlenu

Također, ono što Timmermans vidi u svom odnosu prema rodnom gradu puno je kompleksnije nego što to prikazuje. Realno, pobjegao je iz Heerlena.

Da, grad je tonuo u očaj, ali ga je Heerlenov ekonomski pad usmjerio prema uspjehu. Koliko god on vrijeme koje je proveo tamo navodi kao formativno iskustvo, njegov osobni narativ često je nategnut.

Politico piše da bi ga bilo prikladnije opisati kao europsko dijete. Otac mu je bio vojni policajac koji je kasnije postao dužnosnik u raznim veleposlanstvima.

Grad je tijekom 90-ih dotaknuo dno

Timmermans je išao u osnovnu školu u Belgiji, a zatim u englesku međunarodnu školu u Rimu, prije nego što je završio srednjoškolsko obrazovanje u Heerlenu. Nakon toga je studirao francusku književnost u Nizozemskoj i europsko pravo u Francuskoj.

Također, Heerlen je tada bio propali grad, ali sada to više nije. Nakon što je grad dotaknuo dno u kasnim devedesetima, lokalni dužnosnici odlučili su se uhvatiti u koštac s pošasti droge.

Malo po malo, grad je postajao sve privlačniji. Timmermans je u listopadu komentirao revitalizaciju grada rekavši kako je optimističan jer ciljano provođenje politike djeluje, čak i ako za rezultate trebaju godine.

Brisanje iskustva izgubljenih generacija

Jasno, to izaziva optimizam, osobito kandidatu za premijera u predizbornoj kampanji. Međutim, Politico piše da je takva percepcija situacije gledanje kroz ružičaste naočale.

Navode da Timmermans tako briše iskustva izgubljenih generacija grada i razotkriva razdor između njega i ljudi koje je ostavio za sobom. Timmermans je u Heerlenu u prosincu 2014. održao govor u povodu pokretanja Godine rudnika, kojom se obilježava njihovo zatvaranje.

Nizozemski ministar Joop den Uyl je 1965. godine, samo tjedan dana prije Božića, obznanio građanima Heerlena da će svi rudnici ugljena biti zatvoreni do 1975. Timmermans se građanima obratio u istom kazalištu kao i Den Uyl, za istom drvenom govornicom, a govorio je o “opasnosti neopravdane nostalgije”.

Pozitivno gledanje na prošlost grada

Godinu dana prije Den Uylove odluke, Timmermansov ujak poginuo je u nesreći u rudniku neposredno prije svog 23. rođendana. Timmermans je svoj govor započeo opisujući urušavanje tunela u kojem je stradao.

Upozorio je na to da se na mračnu prošlost gleda previše pozitivno. “Europske zemlje kojima je trebalo više vremena da zatvore rudnike često su platile mnogo višu cijenu, i socijalno i financijski”, rekao je Timmermans tog prosinca 2014., mnogo prije no što je stao na čelo zelene revolucije. Timmermansov govor nije bio o ekološkoj tranziciji, ali upozorio je na ekonomske promjene koje dolaze. Pozvao je ljude da se ne opiru, već da ih prihvate.

Lekcija iz kolapsa Heerlenove rudarske industrije, rekao je, tiče se prilagodljivosti koja se oduvijek podcjenjuje, ali koja je ljude uvijek činila jačima. Poruka govora je da je Heerlenova bol bila bol koju je vrijedilo podnijeti. Timmermans, kandidat za nizozemskog premijera, uskoro bi se mogao uhvatiti u koštac s promjenama koje je pokrenuo, piše Politico.