Samo jedan postotak, točnije nešto manje od jednog postotka (0,8 posto) razlog je da se bez zadrške može najaviti kako pred Vladom stoje izrazito zahtjevni mjeseci. Inflacija je, naime, opet počela rasti.
Inflacija pred superizbornu godinu
Naime, rast od 0,8 posto u odnosu na veljaču najviši je još od studenog (0,9 posto). Štoviše, došao je nakon stanovitog zatišja u kojem su godišnje stope još bile na dramatično visokim razinama, ali mjesečne su se vrtjele oko nule. Sad više nije tako. I sad će problemi biti još izraženiji.
Dogodine je ne izborna, već superizborna godina. Štoviše, u razdoblju od svibnja 2024. do svibnja 2025. godine održat će se izbori na praktički svim razinama vlasti. Europski, parlamentarni, predsjednički pa lokalni izbori izmjenjivat će se sumanutom brzinom, a zemlja će živjeti u permanentnoj predizbornoj kampanji.
Dolazi vrijeme prosvjeda
Čak i onda kad slijede samo parlamentarni izbori, čak i onda kad nema inflacije, razdoblje predizborne godine za vlast uvijek nosi izazovno vrijeme u odnosu sa sindikatima. Naime, predizborje je idealno za sindikalni pritisak na vlast, što zastupnici radnika itekako dobro znaju.
Kad se na to doda rekordna lanjska inflacija (10,8 posto) i njen očekivani nezanemarivi rast i u ovoj godini (Vlada predviđa 5,7, a HNB oko sedam posto), kakvu najavljuju i spominjani rezultati za ožujak, jasno je da bi moglo biti izuzetno burno. Da, dolazi vrijeme prosvjeda.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Novaca bi moralo biti
Lani je nakon solidnog natezanja postignut dogovor da se u javnim službama plaće podignu za šest plus dva posto, no to je, s obzirom na inflaciju, zapravo bio samo dogovor o manjem padu realnih plaća. Teško je očekivati da će apetiti sindikata ove godine biti išta manji.
Kad se na pad realnih plaća u cijelom drugom mandatu Andreja Plenkovića nadoda izborna godina, pa još i opće rasulo u nekim sustavima, poput zdravstva, nije teško predvidjeti vrlo veliku mogućnost da će se ulice napuniti bijesnim prosvjednicima. Kao što, s obzirom na prihode proračuna koje je inflacija dodatno napuhala, nije teško zaključiti ni da će za manje-više sve materijalne zahtjeve na kraju priče ipak biti sredstava.
Dvije edukativne kapitulacije
Jer, Plenković je valjda naučio gorku lekciju iz 2019. godine kad je dobro udario glavom u zid zbog inzistiranja na dva nepotrebna sukoba sa sindikatima. Zbog mirovinske reforme i referendumske inicijative sindikata mu je patio rezultat na europskim izborima. Porazu Kolinde Grabar-Kitarović na predsjedničkim izborima, pak, sigurno je doprinio i dugotrajan štrajk s finalom u velikom prosvjedu djelatnika u obrazovanju na Trgu bana Jelačića.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Uz političku štetu, Vlada je u obje konfrontacije na kraju potpisala kapitulaciju. Četiri godine kasnije, sindikati se opet zagrijavaju za novu rundu pregovora. Liječnici su već spremni na prosvjed. Plenković bi se, ukratko, u nekom trenutku prije eskalacije trebao pojaviti kao onaj koji rješava problem i postići dogovor. Ako je išta naučio iz 2019. godine.
Višak ega i manjak socijalne inteligencije
Postoji, doduše, ozbiljna mogućnost da je previše revno shvatio lekciju i da bi mogao pretjerati. Naime, nedavno je oko roditelja njegovatelja odigrao sličnu koreografiju. Pustio je da udruge i oporba traže produženje prava nakon smrti djeteta. Njegovi zastupnici su glasali protiv.
Da bi se on pojavio tri dana kasnije i dao roditeljima njegovateljima malo više nego što su tražili. Umjesto pljeska, na javnoj sceni je zaradio uglavnom samo prijezir. Nije, stoga, pametno tek tako pretpostaviti da se neće, u doba prosvjeda, zapetljati u višak vlastitog ega i manjak socijalne inteligencije.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Je li Plenković išta naučio iz dvaju teških poraza 2019. godine? Svi mogući izbori su pred vratima, a on pred savršenom olujom
Inflacija je i dalje ogromna, sindikati traže veće plaće, a dolazi superizborna godina. Zvuči veselo
Zbog mirovinske reforme i referendumske inicijative sindikata mu je patio rezultat na europskim izborima. Porazu Kolinde Grabar-Kitarović na predsjedničkim izborima, pak, sigurno je doprinio i dugotrajan štrajk s finalom u velikom prosvjedu djelatnika u obrazovanju na Trgu bana Jelačića
Samo jedan postotak, točnije nešto manje od jednog postotka (0,8 posto) razlog je da se bez zadrške može najaviti kako pred Vladom stoje izrazito zahtjevni mjeseci. Inflacija je, naime, opet počela rasti.
Bar to pokazuju prve procjene Državnog zavoda za statistiku za ožujak. Iako su uglavnom medijski predstavljene kao četvrti mjesec u kojem se inflacija usporava, u njima se zapravo krije podatak koji otkriva da inflacija opet počinje rasti.
Inflacija pred superizbornu godinu
Naime, rast od 0,8 posto u odnosu na veljaču najviši je još od studenog (0,9 posto). Štoviše, došao je nakon stanovitog zatišja u kojem su godišnje stope još bile na dramatično visokim razinama, ali mjesečne su se vrtjele oko nule. Sad više nije tako. I sad će problemi biti još izraženiji.
Dogodine je ne izborna, već superizborna godina. Štoviše, u razdoblju od svibnja 2024. do svibnja 2025. godine održat će se izbori na praktički svim razinama vlasti. Europski, parlamentarni, predsjednički pa lokalni izbori izmjenjivat će se sumanutom brzinom, a zemlja će živjeti u permanentnoj predizbornoj kampanji.
Dolazi vrijeme prosvjeda
Čak i onda kad slijede samo parlamentarni izbori, čak i onda kad nema inflacije, razdoblje predizborne godine za vlast uvijek nosi izazovno vrijeme u odnosu sa sindikatima. Naime, predizborje je idealno za sindikalni pritisak na vlast, što zastupnici radnika itekako dobro znaju.
Kad se na to doda rekordna lanjska inflacija (10,8 posto) i njen očekivani nezanemarivi rast i u ovoj godini (Vlada predviđa 5,7, a HNB oko sedam posto), kakvu najavljuju i spominjani rezultati za ožujak, jasno je da bi moglo biti izuzetno burno. Da, dolazi vrijeme prosvjeda.
Novaca bi moralo biti
Lani je nakon solidnog natezanja postignut dogovor da se u javnim službama plaće podignu za šest plus dva posto, no to je, s obzirom na inflaciju, zapravo bio samo dogovor o manjem padu realnih plaća. Teško je očekivati da će apetiti sindikata ove godine biti išta manji.
Kad se na pad realnih plaća u cijelom drugom mandatu Andreja Plenkovića nadoda izborna godina, pa još i opće rasulo u nekim sustavima, poput zdravstva, nije teško predvidjeti vrlo veliku mogućnost da će se ulice napuniti bijesnim prosvjednicima. Kao što, s obzirom na prihode proračuna koje je inflacija dodatno napuhala, nije teško zaključiti ni da će za manje-više sve materijalne zahtjeve na kraju priče ipak biti sredstava.
Dvije edukativne kapitulacije
Jer, Plenković je valjda naučio gorku lekciju iz 2019. godine kad je dobro udario glavom u zid zbog inzistiranja na dva nepotrebna sukoba sa sindikatima. Zbog mirovinske reforme i referendumske inicijative sindikata mu je patio rezultat na europskim izborima. Porazu Kolinde Grabar-Kitarović na predsjedničkim izborima, pak, sigurno je doprinio i dugotrajan štrajk s finalom u velikom prosvjedu djelatnika u obrazovanju na Trgu bana Jelačića.
Uz političku štetu, Vlada je u obje konfrontacije na kraju potpisala kapitulaciju. Četiri godine kasnije, sindikati se opet zagrijavaju za novu rundu pregovora. Liječnici su već spremni na prosvjed. Plenković bi se, ukratko, u nekom trenutku prije eskalacije trebao pojaviti kao onaj koji rješava problem i postići dogovor. Ako je išta naučio iz 2019. godine.
Višak ega i manjak socijalne inteligencije
Postoji, doduše, ozbiljna mogućnost da je previše revno shvatio lekciju i da bi mogao pretjerati. Naime, nedavno je oko roditelja njegovatelja odigrao sličnu koreografiju. Pustio je da udruge i oporba traže produženje prava nakon smrti djeteta. Njegovi zastupnici su glasali protiv.
Da bi se on pojavio tri dana kasnije i dao roditeljima njegovateljima malo više nego što su tražili. Umjesto pljeska, na javnoj sceni je zaradio uglavnom samo prijezir. Nije, stoga, pametno tek tako pretpostaviti da se neće, u doba prosvjeda, zapetljati u višak vlastitog ega i manjak socijalne inteligencije.