Je li policija prerano počela pucati? Znanstveni rad uglednih profesora snažno sugerira da je

Danas nam ni u MUP-u ni u Policijskoj upravi zadarskoj nisu odgovorili jesu li policajci jučer pokušali zaustaviti kombi ježevima – metalnim šiljcima koji se u ovakvim situacijama postavljaju na cestu. Nismo dobili odgovor ni na pitanje raspolaže li lokalna policija uopće tom opremom. Malo je detalja do kojih je u ovoj fazi uopće moguće doći; osim da policija postupak svojih službenika opravdava nužnom obranom što je u ovom slučaju prilično sklisko.

Vatreno oružje smiju upotrijebiti u nužnoj obrani, da bi spriječili ranjavanje ili usmrćivanje drugih, zatim kada pokušavaju spriječiti počinjenje teškog kaznenog djela za koje je propisana kazna 10 ili više godina zatvora, ili ako počinitelji takvih kaznenih djela bježe.

Potjeru doista nije moguće unaprijed planirati, ali…

Profesori Filipović i Šuperina u svom radu objašnjavaju kako je jasno da potjeru nije moguće unaprijed planirati i upravo ju je zato nužno provoditi uz maksimalnu organiziranost i plansko postupanje. Njezini detalji, uostalom, propisani su Zakonom o policijskim poslovima i ovlastima, te Pravilnikom o načinu postupanja policijskih službenika.

“Ako se tijekom potjere bjegunac ne zaustavi, policija može koristiti uređaj za prisilno zaustavljanje motornog vozila, a prema potrebi i druga sredstva prisile”, pišu Filipović i Šuperina. Uporaba vatrenog oružja pritom mora biti krajnja mjera.

Podsjećaju i na jedan raniji rad profesora kaznenog prava Pravnog fakulteta u Rijeci, Petra Veića. On je ukazao na standard koji je prvi propisao Vrhovni sud Švicarske gdje se čak razlikuje uporaba vatrenog oružja prema osumnjičenom počinitelju kaznenog djela, dakle odbjeglom kriminalcu, od uporabe vatrenog oružja prema vozaču o kojem se još ništa ne zna, osim da se jednostavno nije zaustavio na znak policije. U ovom drugom slučaju, policajac ne smije koristiti vatreno oružje bez dodatnih čvrstih provjera. Situacija nemalo slična upravo ovoj koja se dogodila kod Srba.

Evo kako potjera i blokada moraju izgledati

Profesori vrlo detaljno navode kako o potjeri policajci moraju izvijestiti Operativno-komunikacijski centar da bi se u nju mogle uključiti i dodatne policijske snage i kako bi se podigli blokadni punktovi i na području drugih policijskih uprava, ukoliko je potrebno.

“Blokada je složena, dobro planirana i organizirana operativno-taktička mjera”, pišu Filipović i Šuperina, precizno objašnjavajući proceduru zatvaranja određenog prostora da bi se nekoga uhvatilo. Iskusni policajci s kojima je Telegram jutros razgovarao također smatraju kako je notorno da policajci u takvim situacijama mora učiniti sve kako bi vozilo bjegunca prisilili na sporiju vožnju, te na kraju zaustavili ili preusmjerili u neki slijepi krak odakle više ne može bježati.

“Uvijek se potjera organizira tako da se promet nastoji maksimalno usporiti, što onda i bjegunca usporava. Patrole ga prate sve dok ne budu postavljene blokade koje će ga konačno i zaustaviti. U jednoj smo blokadi koristili čak i kamion koji smo prepriječili preko ceste, ne bismo li spriječili bijeg”, prisjetio se u razgovoru za Telegram jedan od policijskih službenika.

Shematski prikazi blokada iz kojih policajci uče

Zakon o policijskim poslovima i ovlastima te Pravilnik o načinu postupanja policijskih službenika propisuju kako zapovijed o postavljanju blokadnih punktova donosi voditelj smjene Operativno-komunikacijskog centra policije ili pak šefovi smjena na razini policijskih postaja. U znanstvenom radu sasvim je plastično prezentirano i nekoliko shematskih prikaza blokada koje policajci uče tijekom školovanja, odnosno kasnijeg usavršavanja.

Tako se prije postavljanja ježeva, kojima su, kako nam je također potvrđeno, opremljene sve policijske postaje hrvatske policije, na udaljenosti od najmanje sto metara iz pravca pretpostavljenog nailaska vozila postavljaju najprije znakovi “Opasnost na cesti!”, “Zabrana pretjecanja!”, “Ograničenje brzine 40 km/h!”, te “Stop policija”.

Neki se i protive postavljanju “ježeva” na cestama

Dvojica predavača svjesni su kako postoje i oni koji ne zagovaraju uporabu ježeva jer tvrde da se nakon oštećivanja guma vozilo više ne može kretati pravocrtno, te tako postaje ozbiljna opasnost za druge sudionike u prometu. Međutim, njima odgovaraju rezultatima brojnih istraživanja koja pokazuju upravo suprotno. Nakon što automobil naleti na ježeve i njihovi šiljci zabodu se u gume, zrak se ispušta postepeno, pa automobil još uvijek nastavlja pravocrtnu vožnju.

U ovom znanstvenom radu ukazuje se i na Članak 2. Konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda kojim se štiti pravo na život. “To pravo se jamči čovjeku Ustavom i zakonima država članica Vijeća Europe. Naime, tu se ističe kako se sredstava prisile, u što spadaju i potjera i blokada i uporaba vatrenog oružja smiju koristiti samo u obrani bilo koje osobe od nezakonitog nasilja, kod zakonitog uhićenja ili pri sprječavanju bijega osobe zakonito lišene slobode, te radi suzbijanja pobune ili ustanka u skladu za zakonom.

Zašto je nužno da sve bude detaljno propisano?

Europski sud za ljudska prava tako je jasno u više svojih presuda naglasio kako “neregulirane i arbitrarne akcije državnih službenika nisu u skladu s poštovanjem ljudskih prava”. Zato Konvencija traži da te akcije – dakle i potjera i blokade – budu zakonski odobrene, ali i regulirane zakonom unutar okvira sustava adekvatne i djelotvorne zaštite od arbitrarnosti i upotrebe sile, čak i od nesreća koje se mogu izbjeći. Drugim riječima, sve mora biti jasno propisano, kako ne bi bilo ostavljeno policajcima na puko prosuđivanje.

Upravo ovo mogao bi biti ozbiljan problem za policajce koji su sudjelovali u potjeri kod Srba, kao i za njihove šefove koji su odlučili opravdati pucanje u kombi koji je, kako se sumnjalo, prevozio ilegalne migrante, dakle ljude. Filipović i Šuperina u radu potvrđuju kako se razne situacije u kojima se policajci mogu zateći i razrađuju kroz takozvane situacijske vježbe.

“U policijskom poslu teško je predvidjeti sve situacije. Svaka nepredvidiva situacija donosi i određenu količinu stresa, a upravo vježbanjem, stečenim znanjima i vještinama stres se smanjuje. Zato se svaka situacijska vježba, prilikom obuke policijskih službenika provodi kroz više razina, odnosno kroz povećanje stupnja opasnosti, a takvim načinom vježbanja bit će i manje nepredvidivih situacija”, zaključuju ovi ugledni predavači u znanstvenom radu iz 2011. objavljenom pod naslovom “Kriminalističko-taktičke radnje potjera i blokada uz primjenu uređaja za prisilno zaustavljanje motornog vozila”.