Nekad je nužno odabrati stranu

Je li Poljska doista na putu izlaska iz Europske unije?

Koje su moguće posljedice presude poljskog ustavnog suda koja dovodi u pitanje primat EU zakonodavstva

U kolovozu ove godine jedan mađarski list pokrenuo je debatu o kontroverznoj temi: treba li u Mađarskoj početi otvoreno i ozbiljno razgovarati o izlasku iz Europske unije? Budući da se radilo o novini koju se smatra bliskom vladi Viktora Orbana, članak je izazvao golemi interes i izvan granica Mađarske.

Želi li mađarski premijer, koji je u permanentno napetim odnosima s Bruxellesom, doista izvući zemlju iz Europske unije? Pokušava li Orban testirati kakvo je raspoloženje javnosti prema toj ideji?

Početna točka izlaska

Za razliku od Orbana, koji je putem sebi bliskog glasila koketirao s tom kontroverznom temom, puštajući da se potom probni balon ispuše, u Varšavi su upravo napravili korak više. Poljski ustavni sud donio je u četvrtak presudu koju mnogi u EU shvaćaju kao početak puta prema izlasku Poljske iz Europske unije.

Sud smatra da neke odredbe ugovora EU nisu u skladu s poljskim ustavom te da poljski ustav ima primat nad nekim europskim propisima i presudama Suda EU. Pritom se prvenstveno misli na ovlasti EU-a u području pravosuđa. Očitovanje ustavnog suda tražio je u proljeće premijer Mateusz Morawiecki nakon što je Sud EU-a doveo u pitanje novi sustav odabira sudaca u Poljskoj.

To je, koliko je poznato, jedinstven slučaj – da premijer jedne zemlje članice Europske unije na najvišem sudu u svojoj državi propituje temeljne principe Europske unije. Na taj način vladajući, očito, pokušavaju spriječiti Bruxelles da se bavi pravosudnim reformama u Poljskoj za koje kritičari smatraju da im je cilj ojačati politički utjecaj na sudstvo. Presuda je stoga eskalacija sukoba aktualne poljske vlade s Europskom komisijom oko ovog pitanja.

Prosvjedi u Varšavi

Reakcije su bile promptne. Pravnici i profesori govore o “pravnom Polexitu” (složenica po uzoru na, naravno, Brexit). Francuski ministar za europske poslove Clement Beaune upozorava na rizik od “de facto izlaska” Poljske iz EU-a. Iz Europske pučke stranke (EPP), najveće političke grupacije u Europskom parlamentu, poručuju da je “nelegitimni ustavni sud stavio Poljsku na put Polexita” (nelegitiman jer kritičari tvrde da je popunjen kadrovima lojalnim vladajućim konzervativcima, PiS-u).

Poljska oporba je, naravno, na nogama. Donald Tusk, lider iz EPP-a, koji sada vodi najjaču oporbenu stranku Građansku platformu, poziva sunarodnjake na “spašavanje Poljske” i veliki prosvjedni skup u Varšavi ove nedjelje.

Prvenstvo europskog prava

Predsjednica Komisije Ursula von der Leyen je “duboko zabrinuta” i poručuje da su sve presude Suda EU obvezujuće za države članice te da “pravo EU-a ima prednost pred nacionalnim pravom, uključujući i ustavne odredbe”. To su, napominje, “sve države članice potpisale kada su pristupale Europskoj uniji”.

Europsko pravo, dakle, ima prvenstvo i to je kamen temeljac integracije. Može li onda država, koja to osporava, ostati članica? To je razlog zašto se raspravlja o Polexitu, mada je sam scenarij stvarnog izlaska Poljske iz Europske unije u ovom trenutku prilično nerealan.

Poljaci su, sugeriraju ankete, proeuropski orijentirani i na zagovaranju izlaska politički se teško može profitirati. Dugoročno, međutim, presuda otvara pitanja o članstvu Poljske u EU. No, kakve će biti neposredne posljedice eskalacije sukoba Varšave i Bruxellesa ovisit će o tome tko će povući sljedeći potez i kakav će on biti.

Koji su mogući potezi?

U Varšavi mogu, na primjer, odlučiti promijeniti ustav – kako bi omogućili primat europskog prava – ali s obzirom tko je uopće pokrenuo ovo pitanje, taj rasplet je teško zamisliv.

Ono što se sada naglašava jest da presuda, da bi stupila na snagu, mora najprije biti objavljena u službenom glasilu. Tu postoji određeni manevarski prostor za političke kalkulacije vladajuće stranke, jer o objavi odlučuje vlada. Kada je sud lani gotovo u potpunosti zabranio pobačaj, trebalo je tri mjeseca da odluka bude objavljena. Odgodom objave, vlasti bi dobile određeno vrijeme za eventualne razgovore s Bruxellesom.

Ursula von der Leyen najavljuje da će Komisija koju vodi iskoristiti “sve ovlasti koje imamo” na temelju EU ugovora, ali još ne otkriva sljedeći potez Bruxellesa. To nije iznenađujuće, kad se uzme u obzir da se Komisija dosad nije suočila s ovako otvorenim propitivanjem jednog od temeljnih principa koji omogućavaju funkcioniranje integracije.

Od Suda EU do članka 7.

Komisija, naravno, uvijek može pokrenuti još jedan postupak protiv Poljske, ali je krajnje upitno kakvog bi to imalo efekta. Ova presuda je, uostalom, neizravna posljedica sličnih postupaka koji su završili pred Sudom EU. Što bi se postiglo otvaranjem još jednog slučaja pred istim sudom, čije presude i ovlasti u Poljskoj, upravo ovom odlukom, dovode u pitanje?

Sada se spominje i oživljavanje postupka temeljem članka 7., koji je već pokrenut protiv Poljske, kao prve članice u povijesti EU, davnog prosinca 2017., ali nikakvih konkretnih pomaka u tom smislu nije bilo (ni u smjeru sankcioniranja, niti u smjeru zatvaranja slučaja). Moguća krajnja posljedica toga članka je suspendiranje prava glasa zemlji članici za koju se utvrdi da ozbiljno ugrožava vladavinu prava.

Učinkovito oruđe? Novac.

Bruxelles, međutim, ima i učinkovitije oruđe – novac. Puno novca. Nedavno su hrvatski predsjednik Zoran Milanović i premijer Andrej Plenković neizravno polemizirali oko toga zašto je Hrvatska ušla u EU. Milanović je u New Yorku govorio da se uspjeh članstva mjeri u povlačenju novca, a onda je tjedan kasnije Plenković uvjeravao da nismo u EU ušli zbog novca, nego vrijednosti i načela.

Ako se načela dovode u pitanje, ostaje, očito, novac. Europska komisija još nije odobrila poljski plan za sredstava iz europskog fonda za oporavak i otpornost. Poljska računa na gotovo 24 milijarde eura bespovratnih sredstava, a predujam u iznosu od 13 posto ovisi o dogovoru Bruxellesa i Varšave oko plana oporavka.

Da je uskrata EU sredstava spora, ali potencijalno ipak učinkovita metoda, pokazalo se upravo na primjeru Poljske. Nakon što je Komisija stopirala dio isplata iz europske blagajne, pojedine poljske regije povukle su sporne anti-LGBT deklaracije. Hoće li se i u ovom slučaju Bruxelles poslužiti sličnom taktikom – i s kolikim efektom – ostaje za vidjeti.