Nekad je nužno odabrati stranu

Je li to HDZ-ov kandidat za Split konačno osvijestio da nema puno šanse? Njegova nervoza postaje tragikomična

Mihanović je obznanio da i HDZ ima problem s ljudima iz BiH

Prvi put imamo situaciju da netko iz HDZ-a, i to ne bilo tko, nego čovjek kojeg žele postaviti za gradonačelnika Splita, s visoka promatra susjednu zemlju i ljude koji dolaze iz nje, što je čak i politički potpuno suludo, jer HDZ-u takav pristup može samo odmoći. Posebno u Splitu u kojem živi dosta ljudi porijeklom iz susjedne zemlje

Izgleda da je kandidat HDZ-a za splitskog gradonačelnika, Vice Mihanović, konačno osvijestio realnost u kojoj nema prevelike izglede da postane novi gradonačelnik Splita, što rezultira sve većom nervozom. Ona je nekada tragikomična, kao u slučaju patetične i potpuno promašene obrane katedrale Sv. Duje od strašnog aktivista Ivoševića, inače kandidata za zamjenika Ivice Puljka, i nagrade koju je svojevremeno pokrenuo. Isto vrijedi za pokušaj da ne prihvati Kerumovu podršku, navodeći kako je ovaj podržao samo HDZ, a ne njega osobno, ali i za potpuno besmisleno eskiviranje svima očite problematičnosti njegove disertacije.

I upravo na tom pitanju, odnosno pokušajima da obrani neobranjivo, doveo se posve nepotrebno u situaciju da tuži novinara i medij, a nakon toga i do onoga što je bilo nezamislivo čuti od strane nekoga iz HDZ-a, sve do sada. Mihanović je, naime, u debati s Puljkom pokušavajući omalovažiti novinara Indexa Vladimira Matijanića, koji je otkrio čitav slučaj, zaključio da je on završio srednju školu u Livnu, što bi valjda trebalo zvučati kao neko omalovažavanje Livna. I tako smo napravili čitav krug.

Nakon što smo desetljećima slušali od predstavnika tzv. ljevice takav omalovažavajući pristup prema ljudima iz Bosne i Hercegovine, koji nije bio ništa manje nepodnošljiv zbog toga što je bio politički racionalan, budući da je donosio puno više glasova, nego što ih je odnosio, Mihanovićevo uskakanje u Milanovićevu retoriku donijelo je kopernikanski obrat. Jer, prvi put imamo situaciju da netko iz HDZ-a, i to ne bilo tko, nego čovjek kojeg žele postaviti za gradonačelnika Splita, s visoka promatra susjednu zemlju i ljude koji dolaze iz nje, što je čak i politički potpuno suludo, jer HDZ-u takav pristup može samo odmoći. Posebno u Splitu u kojem živi dosta ljudi porijeklom iz susjedne zemlje.

Nervoza može samo naglasiti sve nedostatke

Ovdje imamo dva problema. Prvi se odnosi na neiskren odnos prema Bosni i Hercegovini generalno, ali i prema Hrvatima iz te zemlje, kojeg njeguju sve velike stranke, a drugi na samog Mihanovića i njegovu nervozu. Ona je nejasna iz dva razloga.

Ponajprije, niti jednom biraču HDZ-a taj plagijat nije problem. Ti ljudi naprosto glasaju za kandidate HDZ-a, ma tko oni bili. Pored toga, sva nastojanja da proširi svoj bazen glasova i privuče nekoga izvan kruga hadezeovih i kerumovih glasača te onih s krajnje desnice, Mihanoviću su besmislena. Jer se to jednostavno neće dogoditi, niti se ikad, s izuzetkom prošlih izbora, dogodilo. S pričom o plagijatu ili bez nje. To je jedino uspjelo Andri Krstuloviću Opari na prošlim izborima, i to isključivo zato što je s druge strane bio Željko Kerum, a on bio dovoljno građanski pristojan, posebno nakon onog grubog Kerumovog napada u zadnjem tjednu kampanje, da je ponukalo neke ljude s centra i ljevice da ipak izađu na drugi krug i zaokruže ga.

To s Mihanovićem jednostavno nije moguće. Niti su iste okolnosti, niti ima za protukandidata Keruma ili nekog sličnog, niti se doživljava kao netko iz umjerene struje. Kad tome pridodamo katastrofalne poruke kampanje koje postaju predmet ismijavanja, očitu nervozu i smirenost protukandidata Puljka, imamo situaciju u kojoj će se Split u drugom krugu civilizacijski izjašnjavati, pri čemu Puljak svakako imamo i bolju startnu poziciju i veće izglede. Nikakva nervoza to ne može promijeniti, nego samo još i dodatno naglasiti.