Je li Vatikan zbilja odlučio poduzeti nešto oko ljubitelja NDH u Crkvi? Prema Bozanićevom istupu, čini se da jest

On u Saboru niti jednom riječju, u povodu Dana holokausta, nije spomenuo, a nekmoli osudio NDH i ustaške zločine, premda se prisjetio brojnih stratišta iz Drugog svjetskog rata i Domovinskog rata, od Auschwitza do Vukovara i Škabrnje. Neki su zbog toga odmah taj istup Jandrokovića nazvali sramotnim, upozoravajući da se “u Hrvatskoj stvara sustav mišljenja o NDH u kojem nije dozvoljeno govoriti negativno o ustaškom pokretu” te da je “neshvatljivo da se na Dan holokausta u hrvatskom Saboru ne spomene Jasenovca koji se u svijetu ističe kao jedan od najvećih i najokrutnijih koncentracionih logora “.

‘Poštovanje prema ustaškim vojnicima čin je moralne izopačenosti’

Takav istup Gordana Jandrokovića međutim ne predstavlja iznenađenje. Predsjednik Sabora nastavlja zastupati stajališta koja je prošle godine iznio na Bleiburgu koji su, među ostalim, zgromili ugledni izraelski dnevnik Jerusalem Post. S obzirom na to da je riječ o najbližem suradnika premijera i predsjednika HDZ-a Andreja Plenković, jasno je da je oba ta svoja istupa Jandroković uskladio s predsjednikom Vlade te da je to službeno stajalište ne samo HDZ-nego i Vlade.

A što o tomu misli Jerusalem Post najbolje se vidi iz sljedećeg citata: “Uzmimo, na primjer, šokantan događaj koji se dogodio 12. svibnja 2018., kada su se tisuće Hrvata okupile u austrijskom gradu Bleiburgu na godišnjoj svečanosti u znak sjećanja na hrvatske nacističke suradnike i simpatizere koji su tamo ubijeni na kraju Drugog svjetskog rata. “Danas”, rekao je Gordan Jandroković, predsjednik hrvatskog parlamenta, “mi poštujemo žrtve, civile i vojnike”. Iza te naizgled bezizražajne izjave stoji hladno divljenje za ubilački pro-nacistički ustaški pokret, čiji su “vojnici” u ratu ubijali desetke tisuća Židova, Srba i drugih.

Poštovanje prema ustaškim “vojnicima” čin je moralne izopačenosti, kojim se nastoji zataškati zločine režima koji je u nasljeđe ostavio brutalnost i krvoproliće. Sramotno je što hrvatske vlasti, s Hrvatskom katoličkom crkvom, svake godine aktivno sudjeluju u tom događaju. Žalosna je da je Hrvatska, mala članica EU, dom jednog od najvećih, najrasprostranjenijih i najzabrinjavajućih oživljavanja neofašizma u posljednjih nekoliko desetljeća.”

Pitanje je vremena kad će Kutleša zamijeniti Bozanića

Osim Jandrokovića nitko iz političkog establishmenta nije se oglasio, kao ni iz oporbenih redova, premda je bilo za očekivati da će Bozanićev govor poduprijeti barem SDP. Takva znakovita šutnja, koja prije značiti neodobravanje, nego li suglasje, neki od istaknuti članova crkvene nomenklature na Kaptolu, objašnjavaju vrlo jednostavno:

Kardinal Bozanić izašao je u javnost s tako važnim tezama bez da se konzultirao s vrhom Katoličke crkve, što je, dakako, potpuno pogrešno. Također, značajne poruke uputio je u najvećem broju djeci koja su tamo bila nazočna, a za njega i Crkvu je ponižavajuće da taj govor nije slušao nitko bitan iz židovske zajednice, pa čak ni rabin što bi bio minimum pristojnosti. No, taj postupak kardinala Bozanić samo je još jedan dokaz kako on nije razini svojih zadataka, kako nije u stanju organizirati da njegove poruke dobiju zasluženu pozornost javnosti. Ne dovodim u pitanje sadržaj njegova istupa, ali je doista neprihvatljiv način na koji je to učinio.

Analizirajući pozadinu govora kardinala Bozanića više visoko pozicioniranih prelata na Kaptolu, suglasno je da je zagrebački nadbiskup održao takav govor na poticaj iz Rima. No, ne zbog toga, kako se nagađa, da bi spasio svoju poziciju u Katoličkoj crkvi u Hrvatskoj. Kardinal Bozanić je to učinio kako bi si osigurao neku značajniju funkciju u Vatikanu. I on je, naime, svjestan da je samo pitanje vremena kad će biskup porečki Kutleša zauzeti njegovo mjesto na Kaptolu.

Falsificiranje povijesti i umanjivanje ustaških zločina

Nije nikakva tajna da je Vatikan nezadovoljan ponašanjem vrha Katoličke crkve u Hrvatskoj zbog cijelog niza stvari, od slizanosti s vlasti do potpore najekstremnijim društvenim skupinama. Posljednjih mjeseci neki su događaji naprosto prisilili Vatikan da reagira. Među ta zbivanja svakako se ubrajaju odluke austrijske vlada da poduzme kaznene mjere protiv onih koji u Bleiburgu nose insignije ustaškog režima te veličaju i negiraju zločinački karakter NDH. S obzirom na to da je Kaptol jedan od pokrovitelja te proslave koju je odlučno osudila austrijska desna vlada, ali i Katolička crkva u Austriji, Sveta Stolica nije se mogla ponašati kao da ju se to ne tiče.

Uslijedila je deklaracija u kojoj je EU parlament osudio oživljavanje fašističkih ideja u Europi te je pozvao svoje članice na borbu protiv povijesnog revizionizma. U Rimu također nisu mogli zanemariti činjenicu da već treću godinu zaredom predstavnici hrvatskih Židova, Srba i romskih zajednica bojkotiraju službenu ceremoniju obilježavanja zločina u Jasenovcu s obrazloženjem da vlada ne čini ništa kako bi spriječila falsificiranje povijesti i umanjivanje ustaških zločina. Također nisu mogli ne pročitati brojne analize u medijima u kojima se već duže vrijeme upozorava na pokušaje rehabilitacije NDH i ustaštva u Hrvatskoj kao i istraživanja znanstvenih instituta po svijetu koji upozoravaju da je Hrvatska među zemljama koja se najmanje suprotstavlja povijesnom revizionizmu.

Austrijska Katolička crkva poslala nezabilježeno oštro upozorenju Kaptolu

S obzirom na to da je u svim tim tekstovima i analizama Katolička crkva u Hrvatskoj navedena kao jedan od glavnih generatora pokušaja rehabilitacije ustaštva, Vatikan je očito zaključio da će, ako nešto ne poduzme, na kraju i njega optužiti da je kriv što se ne može stati na kraj takvim tendencijama u Katoličkoj crkvi u Hrvatskoj. Imajući sve to na umu, kardinal Bozanić, odlučio se na tako radikalan zaokret. Čak se nije konzultirao sa svojim najbližim suradnicima, jer je znao da će tim govorom povratiti dio povjerenja Svete Stolice, a za reakcije Kaptola ne mari jer ionako uskoro odlazi. Austrijski parlament donio je prošle godine Zakon kojim se proširuje zabrana isticanje simbola Muslimanske braće, turskih Sivih vukova, Radničke stranke Kurdistana, Hamasa, ISIL-a, ali i “hrvatskog fašističkog ustaškog pokreta”.

Tako su Austrijanci “vojnike NDH” svrstali u red najopasnijih terorističkih skupina. Za kršenje tog zakona predviđena je novčana kazna od 4000 eura ili zatvorska od mjesec dana, a u slučaju ponavljanja djela 10.000 eura i šest tjedana zatvora. Mnoge je iznenadilo da je takvu odluku donijela izrazito desna vlada Austrije, dok navodno liberalna vlada desnog centra Andreja Plenkovića ne poduzima ništa. Osudi hrvatske vlade u Beču pridružila se i austrijska Katolička crkva, koja je sredinom prošle godine poslala nezabilježeno oštro upozorenju Kaptolu kako će ga smatrati odgovornim za svako eventualno kršenje zakona i reda na Bleiburgu, od nošenja ustaške ikonografije do političkih poruka.

Hrvatska se spominje kao jedna od najproblematičnijih zemalja

Austrijanac Josef Weidenholzer, član EU parlamenta, upozorio je tom prilikom kako „hrvatska politika ne bi trebala podržavati bleiburška okupljanja, jer se na tom mjestu ističu i simboli koji su u Hrvatskoj zabranjeni. Ipak, hrvatski političari tamo dolaze svake godine, drže govore na mjestu sjećanja i sudjeluju u polaganju vijenaca“, razočarano je zaključio Weidenholzer.

Europski parlament zatražio je pak od država članica da postupaju u skladu s odredbama Okvirne odluke Vijeća kojom se traži suzbijanje organizacija koje šire govor mržnje i nasilje u javnim prostorima i na internetu te da se učinkovito zabrane neofašističke i neonacističke skupine i bilo koje druge zaklade ili udruge koje veličaju i glorificiraju nacizam i fašizam. EU parlament je također izrazio “duboku zabrinut zbog sve veće normalizacije fašizma, rasizma, ksenofobije i drugih oblika netolerancije u Europskoj uniji.”

U Holocaust Revisionist Reportu, istraživanju o tome kako se pojedine zemlje Europske unije bave nasljeđem zločina iz Drugog svjetskog rata, Hrvatska se spominje kao jedna od najproblematičnijih zemalja u Europi u smislu povijesnog revizionizma. U izvješću koje se temelji na radu istraživača sa sveučilišta Yale i Grinnell Colleges, kaže se da je revizionizam holokausta najlošiji u novijim članicama EU u srednjoj Europi, Hrvatskoj, Mađarskoj, Litvi i Poljskoj.

‘Nastavlja se koristiti ustaški pozdrav na nogometnim utakmicama’

U istraživanju se navodi kako su ustaše, po uzoru na njemački SS, provodili nacističke rasne zakone, ubijali Židove, Srbe i Rome s antifašistima. U studiji se ističe kako je “ povijesni revizionizam koji sadrži negiranje ili umanjivanje holokausta, prisutniji u istočnim članicama” te kao posebno problematične države navodi Poljsku, Litvu, Mađarsku i Hrvatsku. Studija upozorava kako brojne vlade EU rade na rehabilitaciji kolaboracionista i ratnih zločinaca iz Drugog svjetskog rata dok istodobno umanjuju krivnju za progon Židova.

Kao primjer za to navodi se Hrvatska, pa se među ostalim kaže kako se u njoj “ nastavlja koristiti ustaški pozdrav na nogometnim utakmicama, raznim okupljanjima i prosvjedima. Uz napomenu da Hrvatska još nema muzej holokausta, HRT-u se predbacuje što je svoj program pozvao Jakova Sedlara, autora “revizionističkog dokumentarca o Jasenovcu”.

Logor Jasenovac, dobro poznat kao ‘Auschwitz Balkana’

Jerusalem post je pak u nekoliko tekstova kritizirao europske dužnosnike koji, po njegovom mišljenju, “nisu reagirali niti osudili zabrinjavajući trend jačanja ustaškog pokreta u hrvatskom javnom životu i prijetnji koju to predstavlja za stabilnost na Balkanu i šire.” Pritom se navodi: “Da biste u potpunosti shvatili koliko je to uvredljivo povijesnom pamćenju, razmislite o sljedećem. Pavelić je brzo krenuo u uspostavljanje mreže logora smrti, od kojih je najveći Jasenovac, koji je otvoren u kolovozu 1941., u koji su upravljale ustaše.

Poznat kao “Auschwitz Balkana”, Jasenovac je postao polje ubijanja, gdje su desetine tisuća hrvatskih i bosanskih Židova bile zaklane, uz još veći broj Srba. Međutim, za razliku od njemačkih logora za istrebljenje, Jasenovac nije imao infrastrukturu za masovna ubojstva, kao što su plinske komore. Umjesto toga, zatvorenici su ubijeni noževima, prebijeni čekićima, sjekirom izrezani na komade ili jednostavno ubijeni, što je ubijanje učinilo osobnijim. Hrvatske ustaše također su deportirale tisuće Židova iz Jasenovca u Auschwitz i toliko su ih se željele riješiti, da su pristale platiti Njemačkoj 30 maraka po jednom Židovu za pokriće troškova transporta.

Prošlo je pet godina otkako je Hrvatska formalno postala članica Europske unije. U to su se vrijeme mnogi nadali da će članstvo imati umirujući učinak na antisemitski i antisrpski ekstremizam i mržnju koji prožimaju veći dio hrvatskog javnog života. No, djelomice zahvaljujući tišini i nedjelovanju EU, fašistička prijetnja ponovno pomalja svoju ružnu glavu na Balkanu. Nažalost, Hrvatska se nikada nije pomirila s onim što je učinila tijekom Drugog svjetskog rata, i nastavlja se promatrati kao žrtva, a ne kao počinitelj. Što je još gore, došlo je do porasta nostalgije za ustašama u suvremenoj Hrvatskoj, s otvorenim izrazima potpore neonacizmu i fašizmu”.

Riječi predsjednice Kolinde Grabar Kitarović u Buenos Airesu

Menachem Z. Rosensaft iz Svjetskog židovskog kongresa, prošlu jesen objavio je tekst u časopisu Tablet u kojem je naveo brojne primjere “djelotvorne rehabilitacije i glorifikacije ustaša”, od pjevanja ustaških pjesama na nogometnim utakmicama do predsjednice države koja je pozirala s hrvatskim emigrantima koji su imali zastavu s ustaškim simbolom. Dok su neki hrvatski lideri javno osudili ustaše, drugi su malo učinili u zaustavljanju rastuće plime neofašizma u zemlji, a najmanje je učinjeno u poduzimanju praktičnih koraka u obrazovanju mladih generacija i njihovom upoznavanju s pravom prirodom ponašanja nacije tijekom holokausta.”

Pritom se kao primjer nedosljednosti državnih tijela i predstavnika vlasti u jasnoj osudi zločinačkog ustaškog režima i njegovih simbola, navodi se cijeli niz primjera. Primjerice, citiraju se riječi predsjednice Kolinde Grabar Kitarović u Buenos Airesu u ožujku 2018. kad je rekla kako su nakon Drugog svjetskog rata mnogi Hrvati pronašli prostor slobode u Argentini, gdje su mogli izraziti svoj patriotizam i legitimne zahtjeve za oslobođenje Hrvatske.

Notorni biskup Kosić i organizirani vojni napor da se brani Hrvatska

Upozorava se također da Ministarstvo hrvatskih branitelja godinama financijski podržava nekoliko izrazito revizionistički orijentiranih organizacija, kao što je nevladina udruga Hrvatski domobran koja izdaje istoimeni list, u kojem se slavi ustaški režim i razmjeri zločina koje su počinili. Revizionistički, pa čak i negacijski stavovi o karakteru ustaške države i razmjerima zločina koje su počinjeni, osobito su prisutni u historiografiji. Neki povjesničari i različiti istraživači, uključujući i neke katoličke svećenike, tvrde da je logor Jasenovac, koji predstavlja nesporni simbol zločina počinjenih u NDH, bio samo radnički i interni logor, koristeći pri tomu ime koje je koristila ustaška uprava.

Oni tvrde da Jasenovac nije bio “logor smrti” gdje su zatvorenici dovedeni da budu ubijeni, te da tamo nije bilo masovnih ubojstava. Posebno je zabrinjavajuće da se revizionistička djela promoviraju u organizacijama koje vodi Katolička crkva, a da osobe koje poriču ili umanjuju karakter ustaške države i opseg njezinih zločina, nalaze na visokim položajima u crkvenoj hijerarhiji. Primjerice, Stjepan Razum, svećenik i voditelj odjela Arhiva Zagrebačke nadbiskupije, te predsjednik Udruge za istraživanje trostrukog logora Jasenovac, tvrdio je još 2012. godine da je jedna strana, ustaše i Nijemci, bila za samostalnu Hrvatsku, a da su svi ostali, partizani, četnici, Talijani, bili protiv Hrvatske. Biskup Vlado Košić izjavio je pak 2017. kao je ustaški režim bio organizirani vojni napor da se brani Hrvatska.”

Pitanje je koliko naša Crkva mari za dramatična upozorenja

Na portalu Europian ombudsman objavljen je tekst u kojem se kaže “kako su pojave poricanja zločinačkog karaktera NDH i razmjera zločina koje je počinio ustaški režim, kao i prikazivanje simbola u javnosti ili upotreba sintagmi izražavanja simpatija za njega, postale toliko uobičajene u hrvatskom društvu da su gotovo prešutno prihvaćene. Za što su, dakako, odgovorni svi članovi društva koji imaju zadaću neprekidno reagirati na pojave relativizacije karaktera ustaške države. Međutim, najveća odgovornost leži na vladi, koja se mora založiti za poštivanje i provedbu Ustava i vladavine prava, okončati akcije koje simbolično ili izravno podupiru ili veličaju NDH i poriču njegov zločinački karakter.

A to znači negiranje prošlosti pune mržnje i nasilja nad Romima, Srbima, Židovima i političkim protivnicima ustaškog režima, što potiče govor mržnje koji vodi do diskriminacije, čak i nasilja nad pripadnicima tih skupina.”

U Vatikanu su sasvim sigurno pomno analizirane sve te pojave pa nije ni čudno što Sveta Stolica traži od hrvatskih katoličkih biskupa da promijene svoje ponašanje. Muk i izostanak reagiranja na govor kardinala Bozanića pokazuje kako unatoč svih upozorenja, u Katoličkoj crkvi u Hrvatskoj, ali i u cijelom društvu, ipak malo tko mari za tako dramatična upozorenja.