Portal za društvena i kulturna pitanja. I svijet koji dolazi.

Politika & Kriminal

Jedan Dan domovinske zahvalnosti: novinar u malom stanu moli za život, stotinjak km dalje moćnici si čestitaju na ovakvoj državi

Boris Dežulović o danu kad je umro Vladimir Matijanić i onima koji su mu prethodili

FOTO: Pixsell

U petak, 5. kolovoza točno u šest sati i trideset minuta ujutro, limena glazba Hrvatske vojske domoljubnim je budnicama na ulicama Knina označila službeni početak proslave Dana pobjede i domovinske zahvalnosti, dvadeset sedme godišnjice slavne Vojno-redarstvene operacije Oluja i oslobođenja kraljevskoga grada. Za to vrijeme, u malom podstanarskom stanu u Kukuljevićevoj ulici, novinar Vladimir Matijanić budi se slabiji nego ikad u prethodna tri dana.

Uz dozvolu portala N1 prenosimo tekst Borisa Dežulovića objavljen pod naslovom ‘Jedan dan domovinske zahvalnosti’.


U utorak, 2. kolovoza Hrvatskom je, točan poput gričkog topa, odjeknuo uobičajeni sezonski skandal – svađa Predsjednika Republike i predsjednika Vlade, osebujan narodni običaj kućnog testiranja domoljublja koji se svake godine organizira oko 18. studenoga, dana pada Vukovara, i 5. kolovoza, dana oslobođenja Knina.

Ovog utorka, tri dana prije Dana pobjede i domovinske zahvalnosti, protokolarnu pozivnicu predsjednika Zorana Milanovića za tradicionalni prijem ratnih zapovjednika na kninskoj tvrđavi s javnim su prezirom tako odbili Plenkovićevi ministri Tomislav Medved, Davor Božinović i Mario Banožić.

Za to vrijeme, stotinu kilometara južnije, u malom podstanarskom stanu u Kukuljevićevoj ulici na splitskom Sućidru novinar Vladimir Matijanić kućnim antigenskim testom otkriva da ima kovid. Nakon dvije i pol godine uspješnog skrivanja, virus ga je konačno pronašao.

Puka je glasno odahnuo

Slab i pod visokom temperaturom, zajedno s djevojkom Andreom vozi se na hitni prijem Infektološkog odjela, gdje nakon dva sata čekanja dokumentirano tumači kako ima Sjogrenov sindrom i infesticijsku bolest pluća, uz sumnju na još dvije autoimune bolesti, objasnivši kako mu je zbog infekcije helikobakterijom preporučeno da se ne cijepi. Na njegovo pitanje treba li ostati u bolnici, na odjelu mu kažu kako nema nikakve potrebe.

Postoji, istina, lijek koji se teškim bolesnicima daje za prevenciju teških komplikacija kovida, ali trenutačno je nestašica. Na Vladino i Deino razumno i razumljivo pitanje kako se zove taj lijek, ne bi li ga sami potražili, iz splitske bolnice uljudno ga otpremaju kući.

Njihov psić, udomljeni mali mješanac Puka, glasno je odahnuo kad se Vlado vratio u mali podstanarski stan u Kukuljevićevoj ulici. Puka je psić s traumama iz djetinjstva i PTSP-om, i glasno odahne svaki put kad se Vlado vrati kući. Puka odahne i kad se Vlado vrati iz zahoda.

Domoljubna ognjica

Sutradan, u srijedu 3. kolovoza, cijela Hrvatska bruji o novoj sezonskoj svađi Milanovićeva ureda i Plenkovićevih ministara koji su prezirno odbili predsjednikov poziv na svečani prijem povodom godišnjice oslobađanja Domovine. Ministar obrane Mario Banožić u večernjem dnevniku državne televizije tronuto prepričava kako je u dane ponosa i slave kao srednjoškolac u Vinkovcima preko televizijskih vijesti sudjelovao u Oluji. Temperatura pred Dan pobjede i domovinske zahvalnosti uobičajeno raste, i cijela se domovina trese u domoljubnoj ognjici.

Za to vrijeme, u malom podstanarskom stanu u Kukuljevićevoj ulici temperatura raste i splitskom novinaru Vladimiru Matijaniću, gotovo se ne spuštajući s trideset devet stupnjeva. Djevojka Andrea daje mu Lekadole, stavlja hladne obloge i kuha čajeve, koje on sve teže guta. Imunologinja mu telefonom nalaže da započne piti lijekove za autoimunu bolest, a splitska bolnica i hitna pomoć s prezirom odbijaju njihove pozive da ga hospitaliziraju.

Njihov psić, mali mješanac Puka, uznemireno trči od kuhinje do sobe. Puka je psić s traumama iz djetinjstva i PTSP-om, i točno zna kad nekome treba pomoć.

Medalje i promaknuća

U četvrtak 4. kolovoza navečer predsjednik Republike Zoran Milanović na kninskoj tvrđavi uručuje Zlatne medalje izvrsnosti najboljim polaznicima Napredne dočasničke izobrazbe, te stotinu promaknuća pripadnicima Oružanih snaga. “Ljudi umiru dvaput. Prvi put kad umru, a drugi put kad ih se zaboravi!”, upozorava predsjednik Republike.

“Trideset godina kasnije mi se i dalje moramo ispričavati. Ne, draga gospodo! Naš je put bio ispravan i civiliziran, i kao u svakom ratu bio je krvav. Hrvatska devedeset pete nije imala izbora!”, nastavlja u nadahnutom govoru Zoran Milanović, zaključivši svoj govor pozivom: “Svatko je dobrodošao u Hrvatsku, svatko tko je spreman živjeti pod civiliziranim pravilima modernog svijeta!”

Stotinu i prvi poziv

Za to vrijeme, u malom podstanarskom stanu u Kukuljevićevoj ulici novinar Vladimir Matijanić i njegova djevojka Andrea – bez izbora, ali po civiliziranim pravilima modernog svijeta – stotinu i prvi put zovu hitnu pomoć, infektološki odjel i dežurnog liječnika. Dežurni doktor objašnjava Vladi da nema nikakve potrebe za hospitalizacijom, da su njegovi simptomi posve uobičajeni i da on, na koncu, ne samo da nije imunokompromitiran, već uopće nije imunološki bolesnik, jer lijekove pije tek drugi dan.

“Prilično sam nemoćan i iscrpljen, i zanima me trebam li doći na Hitnu?”, pita Matijanić. “Ne.” “Ne?” “Ne. Ako za pet dana budete i dalje imali fibru i teže disali, dođite”, odgovara doktor. “Poslije što bude. Nisam vidoviti Milan.”

Njihov psić, mali mješanac Puka, vidno uznemiren trčkara po nevelikom stanu. Puka je psić s traumama iz djetinjstva i PTSP-om, i ne voli kad Vladi nije dobro.

Brufeni za bolove

U petak, 5. kolovoza točno u šest sati i trideset minuta ujutro, limena glazba Hrvatske vojske domoljubnim je budnicama na ulicama Knina označila službeni početak proslave Dana pobjede i domovinske zahvalnosti, dvadeset sedme godišnjice slavne Vojno-redarstvene operacije Oluja i oslobođenja kraljevskoga grada.

Za to vrijeme, u malom podstanarskom stanu u Kukuljevićevoj ulici, novinar Vladimir Matijanić budi se slabiji nego ikad u prethodna tri dana. Ne može ni jesti, ni piti, ni sjediti, ni ležati. U osam sati telefonski zove hitnu infektologiju i žali se na malaksalost i bolove, ali otamo mu tek ljubazno preporučuju brufene za bolove.

Njihov psić, mali mješanac Puka, ljutito laje u telefon. Puka je psić s traumama iz djetinjstva i PTSP-om, i vidi da Vladi očajnički treba pomoć.

Veličanstvenost

Pola sata kasnije, točno u devet sati, polaganjem vijenaca pod spomenikom Hrvatske pobjede Oluja 95 na Trgu dr. Ante Starčevića u Kninu započinje službeni dio programa. “Vapim tebi Gospodine, usliši glas moj, neka pazi uho tvoje na glas moga vapaja!”, zavapio je vojni ordinarij monsignor Jure Bogdan i poveo “Očenaš”, nakon čega sudionici u povorci kreću put stadiona NK Dinara, gdje se u devet sati i četrdeset minuta održava svečani prijavak Predsjedniku Republike i vrhovnom zapovjedniku Oružanih snaga.

U devet sati i četrdeset četiri minute, uz državnu himnu u nadahnutoj interpretaciji sopranistice Barbare Suhodolčan, na kninskoj se tvrđavi podiže veličanstvena, golema državna zastava. Svečanost se nastavlja zvonjavom crkvenih zvona, počasnim plotunima, čitanjem povjesnice i imena svih branitelja poginulih u Oluji.

Puka zna

Za to vrijeme, u malom podstanarskom stanu u Kukuljevićevoj ulici novinaru Vladimiru Matijaniću i dalje nije dobro. Ne može ustati iz kreveta. Njegova uspaničena djevojka Andrea zove hitnu infektologiju, ali nitko se ne javlja.

Njihov psić, mali mješanac Puka, i dalje ljutito laje na telefon. Puka je psić s traumama iz djetinjstva i PTSP-om, on zna da se nešto loše događa.

Premijer i časni skup

U deset sati i trideset minuta govor na stadionu NK Dinara u Kninu započinje predsjednik Vlade Andrej Plenković. “Devet stotina godina Hrvati nisu slobodno upravljali vlastitom sudbinom, već su na svojoj zemlji bili podčinjeni raznim stranim vladarima i tuđinskim režimima sve dok uz viziju predsjednika Tuđmana i hrabrost hrvatskih branitelja nismo ostvarili pravo na slobodu i pravo na hrvatsku državu”, prisjeća se premijer Plenković.

“U trenutnim geopolitički nesigurnim okolnostima više nego ikada nužno je ulagati u sigurnost. Premda je dvadeset sedam godina proteklo od kraja Domovinskog rata, to nas upozorava da moramo i dalje jačati naše obrambene sposobnosti”, zaključuje premijer, ponosno izvijestivši časni skup da Hrvatska za obranu izdvaja više od milijardu eura godišnje.

Nitko se ne javlja

Za to vrijeme, u malom podstanarskom stanu u Kukuljevićevoj ulici novinaru Vladimiru Matijaniću sve je gore, i uspaničena djevojka novinara Vladimira Matijanića ponovo zove hitnu infektologiju. Opet se nitko ne javlja.

Njihov psić, mješanac Puka, i dalje ljutito laje na telefon. Puka je psić s traumama iz djetinjstva i PTSP-om, i njegov je najveći strah šutnja na poziv u pomoć.

Beroš tvita

U jedanaest sati svoj govor na svečanosti u Kninu započinje i predsjednik Republike. “Hrvatska je svoj put prošla teško i ništa nije dobila besplatno, nego skupo, uz visoku kamatu”, naglašava predsjednik Zoran Milanović. “Svjesni smo da je ova zemlja jedino bitna nama, da je jedino nama stvarno stalo do ove zemlje.” U jedanaest sati i devet minuta egzaltirani ministar zdravstva Vili Beroš na Twitteru objavljuje fotografiju hrvatske zastave nad kninskom tvrđavom. “Hrabrost, zajedništvo i sloboda”, poručuje u svojoj objavi ministar zdravstva.

“Time su nas zadužili branitelji, kao i liječnici, medicinske sestre i svi ostali koji su se borili za život i Hrvatsku. Zbog njih smo danas ovdje!” U jedanaest sati i trideset minuta stadion NK Dinara prelijeću ratni zrakoplovi MIG-21 i helikopteri Hrvatskog ratnog zrakoplovstva Kiowa i Black Hawk, te letačka akrobatska skupina Krila Oluje.

U dvanaest sati u crkvi Gospe Velikoga Hrvatskog Krsnog Zavjeta, u nazočnosti premijera Plenkovića i ostalih visokih gostiju, započinje svečana misa koju koncelebriraju vojni ordinarij biskup Jure Bogdan, umirovljeni šibenski biskup Ante Ivas i provincijal Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja fra Marko Mrše.

‘Neka piša u posudu’

Za to vrijeme, u malom podstanarskom stanu u Kukuljevićevoj ulici novinar Vladimir Matijanić uz jake bolove iskašljava bronhijalnu sluz. On i njegova djevojka po treći put zovu hitnu infektologiju, i konačno dobijaju vezu. “Šta vi sad mene zovete?”, pita dežurna liječnica. “Pa trebam li pobogu u bolnicu ili ne?”, pita Matijanić. “Vi odlučite, ja vas ne vidim, ja ne znam šta bih vam rekla”, odgovara doktorica. Na opasku da ne može ni ustati do zahoda, preporučuje mu “neka piša u posudu kraj kreveta, pa onda prolije u zahod”.

Njihov psić, mali mješanac Puka, i dalje ljutito laje. Puka je psić s traumama iz djetinjstva i PTSP-om, i ozbiljno je uplašen.

Nadahnuta homilija

U dvanaest sati i trideset pet minuta na svečanoj misi u crkvi Gospe Velikoga Hrvatskog Krsnog Zavjeta u Kninu šibenski biskup Tomislav Rogić završava svoju nadahnutu homiliju.

“Ovo je dan kad smo pozvani iščitavati našu povijest, sve kroz što smo prošli i za što smo živjeli iščitavati u svjetlu Božje Riječi i konačnog cilja ljudskog života: doći u nebo, ući u blaženu vječnost, zauvijek s Bogom i svima koji su dio njegove beskonačne ljubavi, te svemogućem Bogu izreći svoju zahvalnost za dar Lijepe naše, za dar slobode i pobjede, da bi naš narod imao budućnost, slobodu i slobodnu Domovinu Hrvatsku“.

Stotinu kilometara južnije

Za to vrijeme, stotinu kilometara južnije, u malom podstanarskom stanu u Kukuljevićevoj ulici novinar Vladimir Matijanić u dvanaest sati i trideset sedam minuta zove Hitnu pomoć, i po tko zna koji put strpljivo opisuje svoje stanje. Dispečer ga ljubazno moli za strpljenje i poručuje da će netko uskoro stići.

Njihov psić, mješanac Puka, i dalje ljutito laje na telefon. Puka je psić s traumama iz djetinjstva i PTSP-om, i sad je već ustravljen.

U trinaest sati u crkvi Gospe Velikoga Hrvatskog Krsnog Zavjeta kninski župnik i gvardijan fra Josip Gotovac na kraju svečane mise pozdravlja vjernike, nakon čega klape Hrvatske ratne mornarice Sveti Juraj i policijska klapa Sveti Mihovil pjevaju hrvatsku himnu. “Lijepu našu” uglas pjevaju i svećenici, generali, veterani i okupljeni vjernici na čelu s premijerom Plenkovićem i ministrima.

Trinaest sati i sedam minuta

Za to vrijeme, točno na kraju impresivno otpjevane himne, u trinaest sati i sedam minuta u mali podstanarski stan u Kukuljevićevoj ulici konačno stižu dvojica medicinskih tehničara Hitne pomoći. Jedan od njih potpuno malaksalom Matijaniću pomaže da se prevali na bok kako bi mu dao injekciju. Na Vladino pitanje zašto se luđački znoji, a potpuno je hladan, tehničar odgovara da je to od Lekadola.

Na očajničko inzistiranje Andreje da ga transportiraju i zbrinu u bolnici, tehničar odgovara kako “za to nema potrebe, jer to su sve normalni simptomi”, uz preporuku da “pije mnogo tekućine i jede slane štapiće”. Na Vladino i Andreino inzistiranje da mu daju barem infuziju, tehničari im tumače kako se infuzija daje samo u krajnjoj nuždi i samo u bolnici, nakon čega ih uljudno pozdravljaju i napuštaju stan.

Njihov psić, mješanac Puka, ispraća ih uplašenim lavežom. Puka je psić s traumama iz djetinjstva i PTSP-om, i boji se kad se nepoznati ljudi muvaju po stanu.

Prijateljski odnosi

U četrnaest sati u Kninu je završio službeni program povodom Dana pobjede i domovinske zahvalnosti. Predsjednik Zoran Milanović sastaje se s umirovljenim generalima i čelnim ljudima obavještajnog sustava na jednom obiteljskom gospodarstvu u Raštanima, a premijer Andrej Plenković produžuje u Split, na susret s premijerima Češke i Slovačke, koji svoje godišnje odmore provode na Jadranu.

Prijateljske odnose s Češkom i Slovačkom Plenković je izgradio još u jeku pandemije koronavirusa u proljeće 2021., kada je na Twitteru “izrazio spremnost Hrvatske da, s obzirom na pritisak na njihove zdravstvene sustave, zbrine po desetak COVID-19 pacijenata iz Češke i Slovačke”.

Hitna hospitalizacija

Za to vrijeme, u malom podstanarskom stanu u Kukuljevićevoj ulici u četrnaest sati i četrnaest minuta novinar Vladimir Matijanić iz kreveta slabašnim glasom zove upomoć. Djevojka mu dotiče hladna, plava stopala, a Vlado se siva lica kroz hroptaje žali kako ne može disati. Izbezumljena, Andrea ponovo zove hitnu pomoć. U četrnaest sati i trideset osam minuta, pojačan liječnicom stiže isti onaj tim koji je sat i pol ranije zaključio kako “nema potrebe za bolnicu”, i brzo zaključuje kako Vlado treba hitnu hospitalizaciju.

U četrnaest sati i četrdeset tri minute pokušavaju ga staviti na kolica, ali Vlado gubi svijest i prestaje disati. Medicinski tehničar odmah donosi opremu i započinju reanimaciju. Andrea je histerična i mora napustiti stan. U četrnaest sati i pedeset devet minuta Vladi daju prvu injekciju adrenalina.

Njihov psić, mješanac Puka, zatvoren je u kuhinji. Puka je psić s traumama iz djetinjstva i PTSP-om, i ne voli kad je sam u kuhinji.

Injekcije adrenalina

U petnaest sati predsjednik Milanović je zajedno s umirovljenim generalima i vodećim obavještajcima na svečarskom ručku na imanju svog prijatelja i bivšeg ministra obrane Ante Kotromanića u obližnjem Potravlju. U dobrom raspoloženju nazdravlja se svima koji su tu, kao i onima koji nisu.

Za to vrijeme, pred vratima malog podstanarskog stana u Kukuljevićevoj ulici Andrea oduzeta od straha osluškuje zvukove iznutra. Čuje se pumpa za kisik. Tehničari Vladi masiraju srce i u petnaest sati i četiri minute liječnica mu daje drugu injekciju adrenalina. Treću injekciju adrenalina daje mu u petnaest sati i osam minuta. Četvrtu injekciju adrenalina daje mu u petnaest sati i petnaest minuta. Petu injekciju adrenalina daje mu u petnaest sati i dvadeset minuta. Bez daha i kapi krvi u licu, Andrea stoji uha priljubljena uz zatvorena ulazna vrata.

Njihov psić, mješanac Puka, i dalje je zatvoren u kuhinji. Puka je psić s traumama iz djetinjstva i PTSP-om, i nikako ne voli kad je sam u kuhinji.

15 sati i 52 minute

U petnaest sati i trideset minuta premijer Andrej Plenković fotografirao se nakon ručka sa svojim kovid-prijateljima iz Češke i Slovačke, te postavio fotografiju na Twitter. “Drago mi je susresti se mojim prijateljima. Nastavljamo graditi kvalitetne odnose”, objavio je Plenković na Twitteru u petnaest sati i trideset devet minuta.

Za to vrijeme, u malom podstanarskom stanu u Kukuljevićevoj ulici ekipa hitne pomoći već sat vremena pokušava reanimirati Vladimira Matijanića. Nakon točno sat i devet minuta masiranja srca i upumpavanja kisika još jedna, posljednja provjera elektrokardiograma pokazuje ravnu asistoliju, i iscrpljeni bolničari odustaju. U obrazac medicinske dokumentacije liječnica upisuje kako je “smrt utvrđena u petnaest sati i pedeset dvije minute”.

Njihov psić, mješanac Puka, ustravljen je zbog gužve i traži Andreu. Puka je psić s traumama iz djetinjstva i PTSP-om, i ne voli kad je gužva u stanu.

Puka glasno laje

U dvadeset sati na vrata malog podstanarskog stana u Kukuljevićevoj ulici stiže ekipa pogrebnog poduzeća Tonkić. Krupni radnik s vrata pita je li pokojnik zaražen. S maskama na licu tijelo Vladimira Matijanića prebacuju u crnu vreću i iznose iz malog podstanarskog stana u Kukuljevićevoj.

Mali mješanac Puka glasno laje. Puka je psić s traumama iz djetinjstva i PTSP-om, i vidno se uznemiri svaki put kad Vlado izlazi iz kuće. Puka se vidno uznemiri i kad Vlado ide u zahod.

Veličanstveni vatromet

U dvadeset jedan sat na Trgu dr. Ante Starčevića u Kninu započinje svečani koncert Doris Dragović. U dvadeset dva sata i trideset minuta spektakularni vatromet obasjava nebo nad slobodnim kraljevskim gradom. Nakon veličanstvenog vatrometa vrelu noć nad Kninom režu rifovi domoljubne hard rock grupe Opća opasnost.

Za to vrijeme, u malom podstanarskom stanu u Kukuljevićevoj mali mješanac Puka uznemireno trči od kuhinje do sobe. Puka je psić s traumama iz djetinjstva i PTSP-om, i prestravi se svaki put kad Vlade nema u stanu.

Puka i domovinska zahvalnost

Jednom, baš u ovo doba prije dvije godine, tako ga je napustio i prethodni gazda u selu Kovačići kraj Knina. Točno, eto, na današnji dan – na Dan pobjede i domovinske zahvalnosti 5. kolovoza 2020. – napušteni i zapušteni prljavi mali mješanac izletio je na cestu u Kovačićima i iskočio pred automobil sa splitskim registarskim oznakama. Bila je to Andrea, djevojka Vladimira Matijanića, na reporterskom zadatku povodom dvadeset pete godišnjice veličanstvene vojno-redarstvene operacije Oluja.

Sve otada psić Puka, kako su ga nazvali njegovi udomitelji Andrea i Vlado, slavio je Dan pobjede i domovinske zahvalnosti kao svoj drugi rođendan. Puka je, kažu, jedino živo biće u Republici Hrvatskoj koje razumije koncept domovinske zahvalnosti.

Treći Dnevnik

Točno u dvadeset tri sata započinje treći Dnevnik Hrvatske televizije. “Devet stotina godina Hrvati nisu slobodno upravljali vlastitom sudbinom, sve dok uz viziju predsjednika Tuđmana nismo ostvarili pravo na hrvatsku državu!”, kroz vrelu splitsku kolovošku noć odjekuje glas premijera Andreja Plenkovića. “Svjesni smo da je ova zemlja jedino bitna nama, da je jedino nama stvarno stalo do ove zemlje!”, uzvraća jekom daleki glas predsjednika Zorana Milanovića. “Hrabrost, zajedništvo i sloboda!”, odzvanja poruka ministra zdravstva Vilija Beroša.

“Doći u nebo, ući u blaženu vječnost, te svemogućem Bogu izreći svoju zahvalnost za dar Lijepe naše, za dar slobode i pobjede, da bi naš narod imao budućnost, da bi imao slobodnu Domovinu Hrvatsku!”, u slabašnom odjeku betonskim kanjonima splitskog Sućidra nestaje glas biskupa Tomislava Rogića.

Telegram Klub kolaž Telegram Klub kolaž
Telegram Klub logo

Klub ekskluzivnih ponuda, pogodnosti i popusta,
samo za pretplatnike Telegrama.

Saznajte više