Bio je ovo tjedan povijesti i njenih posljedica. Pa smo tako ispratili dvostruku komemoraciju posvećenu Bleiburgu, također duplo obilježavanje stote godišnjice rođenja Franje Tuđmana, obilježena je i godišnjica partizanskog proboja na Petrovoj gori, obilježen je i Dan pobjede nad fašizmom, Orban je žalio za mađarskim morem, a visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini, Christian Schmidt podnio je izvještaj Vijeću sigurnosti o stanju u toj zemlji kojeg je prozvao riskantnim.
Organiziran je i prosvjed otpora protiv prakse institucionalnog sprečavanja pobačaja, ali i još jedan Hod za život, a danima smo pratili i Euroviziju u Torinu koja je završila očekivanom pobjedom Ukrajine.
Dan pobjede u Moskvi
Ovogodišnja proslava Dana pobjede u Moskvi prošla je u sjeni očekivanja da će Vladimir Putin dati neke naznake oko budućnosti agresije na Ukrajinu. To se, kao što znamo, nije dogodilo, ako u to ne uračunamo javno priznanje ruskih žrtava. Ukratko, nitko, a očito ni Putin nema pojma kako iz svega ovoga što je pokrenuo izaći. Što se pak tiče kidnapiranja antifašističke ideje i instrumentalizacije pobjede nad fašizmom za političke ciljeve koji su izravno suprotstavljeni toj ideji, o tome je suvišno govoriti, a neodoljivo podsjeća na retoriku koju je JNA koristila 1991. godine.
Bleiburg
Kad smo već kod Dana pobjede koji u nas jedva da je zabilježen, a kamo li ozbiljno proslavljen, ostaje nam vječna tema Bleiburga i njegovih žrtava. On se, naime, dogodio danima nakon kapitulacije Njemačke, što jasno govori da je ovdje rat trajao duže. Ovogodišnje obilježavanje, opet pod pokroviteljstvom Sabora, nakon definitivnog gubitka mogućnosti da se okupljanja nastave u Bleiburgu, održano je na Mirogoju pa u Udbini, uz vidno nastojanje organizatora, ali i Gorana Jandrokovića da ne bude očita politička motivacija okupljanja.
Petrova gora
S druge pak strane, udruge antifašista i predstavnici srpske zajednice obilježili su godišnjicu partizanskog proboja na Petrovoj gori koji je omogućio stvaranje velike slobodne teritorije i pokretanje partizanske bolnice. Sve ispod devastiranog monumentalnog Bakićevog spomenika. Poruka je teško mogla biti jasnija. Dok god, naime, država ne obnovi i ne povede računa o ovom izvanvremenskom radu velikog kipara, ostat će jasno da je antifašizam tek nešto što stoji u Ustavu reda radi.
Franjo Tuđman
Ovog vikenda obilježena je i stota godišnjica rođenja Franje Tuđmana, čovjeka koji je doista obilježio noviju prošlost zemlje, ali se unatoč paralelnim obilježavanjima ni na jednoj od njih nije čula istinska problematizacija njegovog nasljeđa, o kojoj sam pisao u prošlom tekstu na Telegramu. Očito smo društvo koje voli floskule i formalnosti, a za uvjeriti se u to dovoljno je poslušati premijerov govor na proslavi u Lisinskom.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Mađarsko more
U slučaju da nam je malo domicilnih prepucavanja oko prošlosti, evo nam Viktora Orbana da zažali za mađarskim morem, tj. za Rijekom, jer ga onda ne bi imao tko sprečavati u miniranju jedinstvene europske politike prema Rusiji. Nije Orban rekao ništa novo, što inače ne govori, ni što njegova vlada inače ne naglašava, a to je vječna čežnja za tzv. izgubljenim teritorijima. Kao što nije ništa novo to da nijedna od ovdašnjih nacionalističkih vlasti, od Srbije do Hrvatske, ni blizu nije tako postavljena prema mađarskom nacionalizmu kao prema drugima. Što najbolje govori o stvarnom sadržaju forsiranog domoljublja.
Kriza u Bosni i Hercegovini
U Bosni i Hercegovini situacija se nije niti za milimetar pomaknula u odnosu na sve ono što sam pisao prethodnih tjedana. Sada je visoki predstavnik Christian Schmidt uspio predstaviti Vijeću sigurnosti novi izvještaj u kojem iskazuje bojazan da je situacija riskantna, ukazao na problematično ponašanje Republike Srpske, ali i Dragana Čovića, ali opet bez ikakvog realnog efekta. Situacija u društvu je sve napetija, pozicije su i dalje nepomirljive i sva je prilika da ćemo novi ciklus nervoze i blokada gledati nakon izbora, a tko uspije pristojan proći kroz kampanju, zaslužit će svaku moguću podršku.
Dosta
Prošlog tjedna vidjeli smo i masovne prosvjede diljem zemlje, protiv institucionalnog sabotiranja prava na pobačaj. I čitav problem s ovim prosvjedima je u tome što, iako jeste logično da ih je jedan ovako očito užasan slučaj potaknuo, jedan prosvjed neće riješiti nekoliko desetljeća djelovanja Katoličke crkve u institucijama. A jednako tako, prava promjena se očito može dogoditi samo na izborima, zbog čega je jedino dobro da smo na glasanju o SDP-ovom prijedlogu zakona o pobačaju vidjeli kako se kompletna desnica svrstala uz HDZ, pa je tako očito postalo jasno da nema nikakve potrebe za prebjezima, u bilo kojem slučaju.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Hod za život
A da nije problem samo tolika koncentracija moći u izrazito konzervativnoj Katoličkoj crkvi, nego i u djelovanju klerikalne desnice koja uporno nastoji suspendirati pravo žena da donose odluke o vlastitim životima, svjedoči još jedan Hod za život. Iako se može činiti da su im se masovnost i podrška razvodnile, klerikalne udruge su uporne i dobro organizirane, što uvijek donosi rezultat.
Jeruzalem
Kad smo već kod bešćutnosti, njezin novi nivo vidjeli smo u Jeruzalemu na sprovodu ubijenoj novinarki Al Jazeere Shireen Abu Akleh, koja je prvo smaknuta, da bi onda oklopljena izraelska policija napadala ljude na masovnom sprovodu.
Eurovizija
I na koncu, Eurovizija. Završilo je očekivano, pobjedom Ukrajine kojoj su građani diljem Europe, sasvim sigurno iz solidarnosti, dali glas, poguravši je prema vrhu. Glasači su tek nešto manje podržali Konstraktu, predstavnicu Srbije, ali njen slab rejting kod žirija nije bilo moguće nadoknaditi. Od ostalog, vidjeli smo uobičajeno loše pjesme, poneku dobru, susjedno glasanje i prvi put očitu politizaciju. No, svemu unatoč, očito je da interes za Eurovizijom još uvijek postoji.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Jedan prosvjed neće riješiti nekoliko desetljeća djelovanja Crkve. Prava promjena može se dogoditi samo na izborima
Pregled tjedna Dragana Markovine
Bio je ovo tjedan povijesti i njenih posljedica. Pa smo tako ispratili dvostruku komemoraciju posvećenu Bleiburgu, također duplo obilježavanje stote godišnjice rođenja Franje Tuđmana, obilježena je i godišnjica partizanskog proboja na Petrovoj gori, obilježen je i Dan pobjede nad fašizmom, Orban je žalio za mađarskim morem, a visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini, Christian Schmidt podnio je izvještaj Vijeću sigurnosti o stanju u toj zemlji kojeg je prozvao riskantnim.
Organiziran je i prosvjed otpora protiv prakse institucionalnog sprečavanja pobačaja, ali i još jedan Hod za život, a danima smo pratili i Euroviziju u Torinu koja je završila očekivanom pobjedom Ukrajine.
Dan pobjede u Moskvi
Ovogodišnja proslava Dana pobjede u Moskvi prošla je u sjeni očekivanja da će Vladimir Putin dati neke naznake oko budućnosti agresije na Ukrajinu. To se, kao što znamo, nije dogodilo, ako u to ne uračunamo javno priznanje ruskih žrtava. Ukratko, nitko, a očito ni Putin nema pojma kako iz svega ovoga što je pokrenuo izaći. Što se pak tiče kidnapiranja antifašističke ideje i instrumentalizacije pobjede nad fašizmom za političke ciljeve koji su izravno suprotstavljeni toj ideji, o tome je suvišno govoriti, a neodoljivo podsjeća na retoriku koju je JNA koristila 1991. godine.
Bleiburg
Kad smo već kod Dana pobjede koji u nas jedva da je zabilježen, a kamo li ozbiljno proslavljen, ostaje nam vječna tema Bleiburga i njegovih žrtava. On se, naime, dogodio danima nakon kapitulacije Njemačke, što jasno govori da je ovdje rat trajao duže. Ovogodišnje obilježavanje, opet pod pokroviteljstvom Sabora, nakon definitivnog gubitka mogućnosti da se okupljanja nastave u Bleiburgu, održano je na Mirogoju pa u Udbini, uz vidno nastojanje organizatora, ali i Gorana Jandrokovića da ne bude očita politička motivacija okupljanja.
Petrova gora
S druge pak strane, udruge antifašista i predstavnici srpske zajednice obilježili su godišnjicu partizanskog proboja na Petrovoj gori koji je omogućio stvaranje velike slobodne teritorije i pokretanje partizanske bolnice. Sve ispod devastiranog monumentalnog Bakićevog spomenika. Poruka je teško mogla biti jasnija. Dok god, naime, država ne obnovi i ne povede računa o ovom izvanvremenskom radu velikog kipara, ostat će jasno da je antifašizam tek nešto što stoji u Ustavu reda radi.
Franjo Tuđman
Ovog vikenda obilježena je i stota godišnjica rođenja Franje Tuđmana, čovjeka koji je doista obilježio noviju prošlost zemlje, ali se unatoč paralelnim obilježavanjima ni na jednoj od njih nije čula istinska problematizacija njegovog nasljeđa, o kojoj sam pisao u prošlom tekstu na Telegramu. Očito smo društvo koje voli floskule i formalnosti, a za uvjeriti se u to dovoljno je poslušati premijerov govor na proslavi u Lisinskom.
Mađarsko more
U slučaju da nam je malo domicilnih prepucavanja oko prošlosti, evo nam Viktora Orbana da zažali za mađarskim morem, tj. za Rijekom, jer ga onda ne bi imao tko sprečavati u miniranju jedinstvene europske politike prema Rusiji. Nije Orban rekao ništa novo, što inače ne govori, ni što njegova vlada inače ne naglašava, a to je vječna čežnja za tzv. izgubljenim teritorijima. Kao što nije ništa novo to da nijedna od ovdašnjih nacionalističkih vlasti, od Srbije do Hrvatske, ni blizu nije tako postavljena prema mađarskom nacionalizmu kao prema drugima. Što najbolje govori o stvarnom sadržaju forsiranog domoljublja.
Kriza u Bosni i Hercegovini
U Bosni i Hercegovini situacija se nije niti za milimetar pomaknula u odnosu na sve ono što sam pisao prethodnih tjedana. Sada je visoki predstavnik Christian Schmidt uspio predstaviti Vijeću sigurnosti novi izvještaj u kojem iskazuje bojazan da je situacija riskantna, ukazao na problematično ponašanje Republike Srpske, ali i Dragana Čovića, ali opet bez ikakvog realnog efekta. Situacija u društvu je sve napetija, pozicije su i dalje nepomirljive i sva je prilika da ćemo novi ciklus nervoze i blokada gledati nakon izbora, a tko uspije pristojan proći kroz kampanju, zaslužit će svaku moguću podršku.
Dosta
Prošlog tjedna vidjeli smo i masovne prosvjede diljem zemlje, protiv institucionalnog sabotiranja prava na pobačaj. I čitav problem s ovim prosvjedima je u tome što, iako jeste logično da ih je jedan ovako očito užasan slučaj potaknuo, jedan prosvjed neće riješiti nekoliko desetljeća djelovanja Katoličke crkve u institucijama. A jednako tako, prava promjena se očito može dogoditi samo na izborima, zbog čega je jedino dobro da smo na glasanju o SDP-ovom prijedlogu zakona o pobačaju vidjeli kako se kompletna desnica svrstala uz HDZ, pa je tako očito postalo jasno da nema nikakve potrebe za prebjezima, u bilo kojem slučaju.
Hod za život
A da nije problem samo tolika koncentracija moći u izrazito konzervativnoj Katoličkoj crkvi, nego i u djelovanju klerikalne desnice koja uporno nastoji suspendirati pravo žena da donose odluke o vlastitim životima, svjedoči još jedan Hod za život. Iako se može činiti da su im se masovnost i podrška razvodnile, klerikalne udruge su uporne i dobro organizirane, što uvijek donosi rezultat.
Jeruzalem
Kad smo već kod bešćutnosti, njezin novi nivo vidjeli smo u Jeruzalemu na sprovodu ubijenoj novinarki Al Jazeere Shireen Abu Akleh, koja je prvo smaknuta, da bi onda oklopljena izraelska policija napadala ljude na masovnom sprovodu.
Eurovizija
I na koncu, Eurovizija. Završilo je očekivano, pobjedom Ukrajine kojoj su građani diljem Europe, sasvim sigurno iz solidarnosti, dali glas, poguravši je prema vrhu. Glasači su tek nešto manje podržali Konstraktu, predstavnicu Srbije, ali njen slab rejting kod žirija nije bilo moguće nadoknaditi. Od ostalog, vidjeli smo uobičajeno loše pjesme, poneku dobru, susjedno glasanje i prvi put očitu politizaciju. No, svemu unatoč, očito je da interes za Eurovizijom još uvijek postoji.