Nekad je nužno odabrati stranu

Jedan tata se od 2011. s bivšom ženom bori za sina. Dvaput je u Strasbourgu dokazao da mu RH krši prava

M. A. dobio je i drugi postupak protiv Republike Hrvatske na Europskom sudu za ljudska prava

Otac koji se s bivšom suprugom spori oko sina, već je drugi puta dokazao kako mu svojim postupcima nadležna tijela u Hrvatskoj krše osnovna ljudska prava, jer griješe u sudskim procesima za dodjelu djeteta.

Prije tri godine Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu kaznio je Hrvatsku jer je gospodinu M. A. povrijedila pravo na obiteljski život. Za to je dobio nešto manje od deset tisuća eura odštete od države. Sada je taj isti europski sud utvrdio i da je tom gospodinu, uz pravo na obiteljski život, povrijeđeno i pravo na pravično suđenje. Zbog toga će mu Hrvatska morati platiti još odštete – devet tisuća eura, te 2.250 eura sudskih troškova.

Zajednički život u SAD, pa bijeg i razvod

Priča ovog oca koji je porijeklom iz BiH, a živi i radi u SAD, počinje još 2011., otkako se bori za sina. Svoju suprugu upoznao je tri godine ranije u Sarajevu. U studenom te 2008. rodio im se sinčić, a šest mjeseci kasnije žena se i preselila k njemu u SAD.

Međutim, kada je u kolovozu 2011. godine sa sinom posjetila Hrvatsku odlučila je da se više neće vraćati u Ameriku. Suprugu je poslala tek e-mail kojim ga obavještava da ostaje u Hrvatskoj i da pokreće brakorazvodnu parnicu.

Već početkom rujna 2011. odvjetnik, koji zastupa gospodina, šalje tadašnjem hrvatskom Ministarstvu zdravstva i socijalne skrbi dopis u kojem se poziva na Hašku konvenciju o građansko-pravnim aspektima međunarodne otmice djece. Ona, naime, regulira ovakve situacije i traži žurno postupanje kada su djeca u pitanju. Zato i odvjetnik zahtijeva od Ministarstva da stupi u kontakt sa suprugom njegovog klijenta ne bi li se s djetetom vratila u SAD.

I američke vlasti tražile su odvedenog dječaka

Ubrzo je u Hrvatsku stigao i službeni zahtjev američkih vlasti. Temeljem Haške konvencije traži se da majka vrati dijete u SAD. No, ona to odbija. U izjavi što ju je 26. rujna 2011. dala predstavnicima nadležnog centra za socijalnu skrb izjavila je kako se nema namjeru vraćati u SAD. Kao razlog navodi muževo psihičko zlostavljanje.

“Ne protivim se njegovim kontaktima sa sinom, no želim da svi ti kontakti budu nadzirani od strane nadležnih djelatnika centra za socijalnu skrb”, rekla je tada žena.

Nevjerojatno dugi i mučni sudski procesi

Na Općinskom građanskom sudu u Zagrebu na osnovu zahtjeva američke vlade pokreće se postupak za vraćanje dječaka. Krajem listopada 2011. sud od centra za socijalnu skrb traži procjenu socijalne i financijske situacije dječakove mame, kao i provjeru razloga zbog kojih je dijete dovela u Hrvatsku.

Socijalni radnici trebali su analizirati i djetetovo psihofizičko stanje, te moguće posljedice što bih ih po njegovo mentalno zdravlje imao povratak u SAD. Istovremeno je sud zatražio od majke da vrati dijete ocu. Ona to ponovno odbija. U odgovoru koji šalje sudu 15. studenoga protivi se povratku u SAD i tvrdi kako joj muž nije ograničio boravak u Hrvatskoj.

Uslijedila je iscrpljujuća pravna bitka, brojne tužbe i žalbe, vještačenja, paralelni procesi. Otac šalje u Hrvatsku i odluku američkog suda prema kojoj je upravo njemu dodijeljeno privremeno skrbništvo nad sinom. Majka, međutim, prilaže potvrdu američkog centra u kojem je kao žrtva obiteljskog nasilja potražila pomoć.

Je li majka smjela odvesti dijete iz Amerike?

Većinu postupaka u Hrvatskoj otac je na kraju izgubio. Pravomoćnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu iz listopada 2014. utvrđeno je kako majka doista nije imala pravo odvesti sina iz SAD-a. Međutim, u toj istoj presudi sud kaže kako djetetov povratak ocu nije moguć budući da nema jamstva da će majka tamo pronaći smještaj i posao. Duže razdvajanje od majke imalo bi pak posljedice za djetetovo psihičko zdravlje i razvoj. Zato sud odbija očev zahtjev za povratak djeteta u SAD.

M. A. se tada sa svojom odvjetnicom Ines Bojić obraća Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu. Već u ožujku 2015. stiže presuda u njegovu korist prema kojoj mu je Hrvatska povrijedila pravo na obiteljski život. Naime, Haška konvencija o međunarodno-pravnim aspektima otmice djece nalaže sudovima da slučajeve poput ovog rješavaju unutar šest tjedana, a hrvatski sudovi postupali su tri godine, odnosno 151 tjedan predugo, utvrdilo je vijeće suda u Strasbourgu.

I drugi put hrvatski sudovi su izgleda pogriješili

Postupak u kojem M. A. traži povratak sina, za to vrijeme u Hrvatskoj se nastavlja. Općinski sud 21. travnja 2014. ponovno odbija njegov zahtjev. Tu odluku sud temelji isključivo na zaključku vještaka koji su ocijenili kako bi vraćanje dječaka u Ameriku bilo rizično za njegovo psihološko zdravlje. Pri tome se sud poziva i na Hašku konvenciju o građansko-pravnim aspektima međunarodne otmice djece koja takvu iznimku predviđa. Tu presudu potvrđuje u listopadu 2014. i Županijski sud u Zagrebu.

Međutim, hrvatski sudovi opet griješe. Sada, naime, uopće nisu ispitali oca, niti su mu dali da se očituje na ono što su vještaci napisali. U presudi čak stoji da je to učinjeno namjerno kako otac i majka ne bi dodatno otezali s postupkom. Uz to sud još dovodi u pitanje objektivnost roditelja u ovakvim slučajevima, te zaključuje kako ih jednostavno ne treba ispitivati kao svjedoke.

Ocu će hrvatska država platiti novu odštetu

No, Europski su za ljudska prava sada Hrvatsku kažnjava i zbog te nove presude. Ona je, činjenica, donijeta dosta brzo, ali postupak nije proveden cjelovit. Svaka stranka u postupku ima pravo biti ispitana, odnosno njezina strana mora se čuti u sudnici. To je pravo može biti uskraćeno samo u iznimnim slučajevima. Slučaj gospodina M. A., po ocjeni europskog suda, nije takav. Tim više što je i ona trebao sucima reći ima li njegova supruga ikakvu mogućnost da u SAD pronađe posao i smještaj. Njegova strana morala se čuti i o mogućim psihološkim posljedicama za dječaka u slučaju povratka u SAD.

Iako su prema Haškoj konvenciji sudovi trebali odlučivati brzo, ovakav propust na štetu oca nisu smjeli napraviti. Tim više što otac nije ispitan ni u onom prvom dijelu postupka koji je trajao tri godine, kada, dakle, nije bilo žurbe. Otac je, zaključuje se u presudi protiv Hrvatske, morao biti uključen u sudski postupak kao i majka. Iznimno snažnu osudu Hrvatskoj koja se na ovaj način uplela u obiteljski život, odnosno prekršila gospodinu to pravo, kao uostalom i njegovom sinu koji ima pravo na oba roditelja, uputio je u ovoj svojoj odluci Europski sud za ljudska prava.