S obzirom na broj afera koje je su u posljednje dvije godine izašle u javnost, a koje institucije više nisu mogle ignorirati, bilo je pitanje dana kada će bivšem gradonačelniku Petrinje Darinku Dumboviću na vrata pokucati policija. To se konačno i dogodilo.
Dumbović i njegov sin uhićeni su u akciji policije i USKOK-a, a prema neslužbenim informacijama tereti ih se za više kaznenih djela. Između ostalog, sumnja se da je Dumbović iskoristio položaj gradonačelnika kako bi dodjeljivao poslove tvrtki koju kontrolira njegov sin, o čemu je Telegram pisao još prošle godine.
Lokalni šerifi postaju nesmjenjivi
Osim na namještanje poslova, sumnja se i na malverzacije sa zemljištima koja su navodno jeftino prodavana, pa bi ih onda Grad po višestruko većim cijenama nazad otkupljivao. Uglavnom, sve ono što se događa po mnogim gradovima i općinama, ali o čemu svi šute jer se ne žele zamjeriti lokalnim šerifima.
Gradonačelnici i općinski načelnici nemaju ograničenje broja mandata, kao što, na primjer, ima recimo predsjednik države, pa se na funkciji mogu zadržati desetljećima. Imamo primjere gdje su ljudi vodili općinu ili grad po 20, 30 godina, što pogoduje stvaranju korupcijske mreže koja onda još jače učvršćuje vlast, pa ljudi postaju praktički nesmjenjivi.
Najpoznatiji slučaj u Zagrebu
Najpoznatiji slučaj imali smo u Zagrebu, gdje je bivši gradonačelnik Milan Bandić na funkciji bio 20 godina – sve do smrti. Vjerojatno bi i danas bio na vlasti da nije umro.
I sam Dumbović bio je gradonačelnik dva mandata zaredom. Da nije bilo potresa, možda bi dobio i treći, a prije toga je sedam godina bio zamjenik gradonačelnika.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Građani toleriraju korupciju
U zemlji poput Hrvatske, tako dugo razdoblje na čelnoj poziciji grada ili općine omogućuje da se isplete široka mreža klijenata – bilo da se radi o tvrtkama koje od lokalne jedinice dobivaju poslove, ili pojedincima koji dobivaju “radna mjesta”.
Znamo da hrvatski građani na izborima nedovoljno kažnjavaju korupciju i kriminal. Dapače, čini se kao da je određena razina korupcije i poželjna – što je neki lokalni čelnik korumpiraniji, veća je šansa da će se dulje zadržati na vlasti, a kada se koruptivna mreža jednom isplete, vrlo ju je teško uništiti, razgraditi jer u njoj sudjeluje jako veliki broj ljudi.
Kao što smo već spomenuli, uvežu se tvrtke koje ovise o javnim poslovima, pojedinci kroz zapošljavanje u gradskim ili općinskim ustanovama i tvrtkama. Previše ljudi ima koristi od korumpiranog sustava.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Potrebna je veća transparentnost poslovanja
Upravo zbog toga, protiv korupcije se vrlo teško boriti, ali jedan od načina je svakako povećanje transparentnosti poslovanja svih razina države – od ministarstava, do lokalnih jedinica i javnih kompanija, jer to omogućuje da se kriminal lakše otkrije.
Osim toga, čini se da građani još uvijek “javni novac” ne doživljavaju kao svoj. Kao da ne shvaćaju da upravo oni financiraju državu, grad ili općinu i da su svakom malverzacijom direktno oštećeni. Da gradnju škola, vrtića, asfaltiranje cesta ne plaća političar, nego upravo oni – građani – kroz poreze.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Jedino logično pitanje: zašto građani uporno glasaju za razne dumboviće?
Darinko Dumbović danas je uhićen. Političari poput njega postali su standard diljem Hrvatske
Imamo primjere gdje su ljudi vodili općinu ili grad po 20, 30 godina, što pogoduje stvaranju korupcijske mreže koja onda još jače učvršćuje vlast, pa ljudi postaju praktički nesmjenjivi
S obzirom na broj afera koje je su u posljednje dvije godine izašle u javnost, a koje institucije više nisu mogle ignorirati, bilo je pitanje dana kada će bivšem gradonačelniku Petrinje Darinku Dumboviću na vrata pokucati policija. To se konačno i dogodilo.
Dumbović i njegov sin uhićeni su u akciji policije i USKOK-a, a prema neslužbenim informacijama tereti ih se za više kaznenih djela. Između ostalog, sumnja se da je Dumbović iskoristio položaj gradonačelnika kako bi dodjeljivao poslove tvrtki koju kontrolira njegov sin, o čemu je Telegram pisao još prošle godine.
Lokalni šerifi postaju nesmjenjivi
Osim na namještanje poslova, sumnja se i na malverzacije sa zemljištima koja su navodno jeftino prodavana, pa bi ih onda Grad po višestruko većim cijenama nazad otkupljivao. Uglavnom, sve ono što se događa po mnogim gradovima i općinama, ali o čemu svi šute jer se ne žele zamjeriti lokalnim šerifima.
Gradonačelnici i općinski načelnici nemaju ograničenje broja mandata, kao što, na primjer, ima recimo predsjednik države, pa se na funkciji mogu zadržati desetljećima. Imamo primjere gdje su ljudi vodili općinu ili grad po 20, 30 godina, što pogoduje stvaranju korupcijske mreže koja onda još jače učvršćuje vlast, pa ljudi postaju praktički nesmjenjivi.
Najpoznatiji slučaj u Zagrebu
Najpoznatiji slučaj imali smo u Zagrebu, gdje je bivši gradonačelnik Milan Bandić na funkciji bio 20 godina – sve do smrti. Vjerojatno bi i danas bio na vlasti da nije umro.
I sam Dumbović bio je gradonačelnik dva mandata zaredom. Da nije bilo potresa, možda bi dobio i treći, a prije toga je sedam godina bio zamjenik gradonačelnika.
Građani toleriraju korupciju
U zemlji poput Hrvatske, tako dugo razdoblje na čelnoj poziciji grada ili općine omogućuje da se isplete široka mreža klijenata – bilo da se radi o tvrtkama koje od lokalne jedinice dobivaju poslove, ili pojedincima koji dobivaju “radna mjesta”.
Znamo da hrvatski građani na izborima nedovoljno kažnjavaju korupciju i kriminal. Dapače, čini se kao da je određena razina korupcije i poželjna – što je neki lokalni čelnik korumpiraniji, veća je šansa da će se dulje zadržati na vlasti, a kada se koruptivna mreža jednom isplete, vrlo ju je teško uništiti, razgraditi jer u njoj sudjeluje jako veliki broj ljudi.
Kao što smo već spomenuli, uvežu se tvrtke koje ovise o javnim poslovima, pojedinci kroz zapošljavanje u gradskim ili općinskim ustanovama i tvrtkama. Previše ljudi ima koristi od korumpiranog sustava.
Potrebna je veća transparentnost poslovanja
Upravo zbog toga, protiv korupcije se vrlo teško boriti, ali jedan od načina je svakako povećanje transparentnosti poslovanja svih razina države – od ministarstava, do lokalnih jedinica i javnih kompanija, jer to omogućuje da se kriminal lakše otkrije.
Osim toga, čini se da građani još uvijek “javni novac” ne doživljavaju kao svoj. Kao da ne shvaćaju da upravo oni financiraju državu, grad ili općinu i da su svakom malverzacijom direktno oštećeni. Da gradnju škola, vrtića, asfaltiranje cesta ne plaća političar, nego upravo oni – građani – kroz poreze.