Treba li nam novi sud da pokušamo spasiti borbu protiv korupcije?
Kriteriji su nestali, za isto djelo u Splitu se ide u pritvor, a u Zagrebu ne
Niz zbunjujućih i kontradiktornih odluka najviših sudskih instanci u slučajevima Branimira Glavaš i Milana Bandića ukazuju na slabosti, nedosljednosti, ali i političke i materijalno-financijske utjecaje u dijelu pravosudnog sustava. Osim dugoročne reforme pravosuđa, o kojoj se priča već godinama, potrebne su i hitne mjere kojima bi se spriječio daljnji, posvemašnji kolaps pravosuđa.
Ako se to ne učini, potpuno će se, među ostalim, paralizirati i onemogućiti rad Državog odvjetništva i Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminala. A to bi za zemlju u kojoj, još uvijek i vrlo uporno, caruje korupcija, imalo katastrofalne i nepopravljive posljedice.
Nejednaki kriteriji
Biti će, dakako, potrebno temeljito preispitati cijeli sustav, ali kako će to zahtijevati puno vremena, u međuvremenu bi valjalo pronaći rješenja kako bi se u što kraćem roku dosadašnje pogrešne odluke svele na najmanju moguću mjeru. Jedan od takvih poteza moglo bi biti, umjesto dosadašnjih četiri, osnivanje jedinstvenog središnjeg Uskočkog suda.
Tako bi se na najefikasniji način osigurali jednaki kriteriji pri procesuiranju slučajeva organiziranog kriminala i korpucije. Sadašnja rascjepkanost na sudove u Zagrebu, Rijeci, Osijeku i Splitu u kojima radi 65 sudaca i koji se bave i uskočkim predmetima, rezultirala je potpuno nejednakim kriterijima i standardima, pa se u jednoj sredini za neko djelo ide u istražni zatvor i kasnije osudi, a u drugoj za isto djelo ne samo da nema osude, već nema ni pritvora.
Osigurati neovisnost sudaca
Da bi se pred Uskočkim sudom osigurala jedinstvenost postupanja, pravičnost, ravnopravnost i stručnost, čega do sada nije bilo dovoljno, bilo bi nužno provesti strogu kontrolu pri odabiru sudaca, posebno što se tiče moralnih i stručnih kvaliteta, ali i pripadnosti ili povezanosti s raznim interesnim pa i kriminalnim skupinama. Također, valjalo bi tim sucima omogućiti potpunu neovisnost od lokalnih sudskih, političkih i poslovnih čelnika te ih, dakako, posebno stimulirati plaćama. I, na kraju, a bez toga ne ide, valja im osigurati primjerenu zaštitu na radnom mjestu, ali i privatnom životu. Tako bi se, barem što se tiče uskočkih predmeta, osigurala nephodna jednakost, poštenje i stručnost pri provedbi zakona.
Kompromitirani sudovi
Što tiče Ustavnog i Vrhovnog suda, njihov je ugled i utjecaj značajno su srozani. Kod najvećeg broja stručnjaka, a o javnosti da i ne govorimo, ta dva tijela više ne uživaju značajan autoritet niti povjerenje. Nestručnost, nesposobnost pa i pad imuniteta na političku i svaku drugu vrstu korupcije kod dijela sudaca, što je pokazao i slučaj Glavaš, učvrstilo je uvjerenje stručne i šire javnosti da je erozija najviših institucija jedan od većih krivaca što je u Hrvatskoj zavladala pravna nesigurnost. Odnosno, da više nema puno jamstva za pravedno i pošteno suđenje.