Jesmo li sigurni da želimo bliže veze s Rusijom? Srbi su, naprimjer, probali i nisu baš dobro prošli

Ruski direktor u Beogradu ima mjesečnu plaću 160.000 dolara

“Kad je 2008. ruski nafrni gigant Gazprom preuzeo na krajnje dvojben način najveću srpsku naftnu kompaniju Naftna industrija Srbije, NIS, kroz nekoliko tjedana u Srbiju se sunovratilo pet stotina Rusa. Odmah se nametnulo pitanje što će toliki broj Rusa raditi u kompaniji koja je prepuna vrhunskih naftnih, ekonomskih, financijskih i svih ostalih stručnjaka. Vrlo brzo postalo je jasno da Gazprom uz ekonomske, ima i jednako važne, ako ne i veće, druge ciljeve, prije svega političke i obavještajne.

Znate li koliko je danas Rusa zaposleno u NIS-u? Oko 400, a više od polovice radi u odjelu ljudskih resursa. Čime se toliko ljudi bavi, to, dakako, nitko ne zna. Ali je sasvim sigurno da velikoj većini naftni biznis nije prioritet. Srpske zaposlenike posebno vrijeđa što su Rusi neusporedivo bolje plaćeni od njih. Dok naši radnici primaju prosječne plaće za srpske prilike, direktor kompanije ima mjesečni prihod od 160.000 eura, plus milijunske bonuse. A puno slabije nisu plaćeni ni njegovi najbliži suradnici”.

Srbi prodali svoju naftnu kompaniju Rusima za pola cijene

Jelena Milić, direktorica Centra za evroatlanske studije u Beogradu, upozorila je ne tako davno na činjenicu da Rusi u svojim kompanijama u Srbiji “organizirali svoj sustav korporativne sigurnosti” u kojemu su zaposlili “dosta ljudi iz bivšeg Miloševićevog sistema sigurnosti”. Milić je također upozorila da kad god u Srbiji krene predizborna kampanja, “u proputinovskim novinama u Srbiji osvane baš tada veliki broj reklama ruskih tvrtki”. No, sugovornici Telegrama ističu kako je to tek dio problema.

“Početkom 2008, predsjednik tadašnje srpske Vlade Vojislav Koštunica, vjerovao je da će uz pomoć Rusije, njenog utjecaja i prava veta u Vijeću sigurnosti UN-a, spriječiti osamostaljenje Kosova. Zbog toga je počinio ekonomsko i političko samoubojstvo: prodao je Gazpromu 51 posto NIS-a za 400 milijuna eura, premda se tada procjenjena vrijednost tih dionica kretala između 600 milijuna i milijarde eura. Uz to, tako važan posao sklopljen je bez natječaja i izravnom nagodbom.

Tada se objašnjavalo da će zbog toga Moskva jedan krak plinovoda Južni tok graditi kroz Srbiju te da će Rusi uložiti dodatnih 500 milijuna eura u modernizaciju kompanije. Javnost nije bila upoznata s detaljima ugovora pa nije znala da je Koštuničina vlada predala Rusima u ruke upravljanje cjelokupnim prirodnim rezervama nafte i plina u Srbiji, No, ni to nije sve. Gazprom je dobio na upravljanje i sve geotermalne izvore kojih je u Srbiji 75, a na pojedinim termalnim izvorima, kao što su Palić, Kanjiža, Kula, Bečej i Temerin, Rusi nemaju vremenskih ograničenja za pravo eksploatacije.”

Zbog Rusa Srbija će uskor ostati bez vlastiti nafte

No, ni tu nije kraj srpskim nevoljama s Rusima. Primjerice, Gazprom plaća svega 3 posto rente za pravo eksploatacije srpskih nalazišta nafte i plina, premda se ona u svijetu kreće između 20 i 30 posto od zarade. Nedavno je beogradski tabloid Blic, iznimno blizak predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću, objavio tekst pod naslovom “NIS uništava srpska naftna polja”. S obzirom na povezanost tog tabloida i predsjednika Vučića taj napis ima iznimno važno političko značenje. U njemu se, naime, optužuje Gazprom da se u istraživanju i eksploataciji nafte i plina koristi metodom takozvanog frakturiranje koja se drži iznimno štetnom za okoliš.

Naime, voda pomiješana s pijeskom i kemikalijama ubrizgava se u bušotinu pod velikim pritiskom kako bi se mogle dobiti puno veće količine nafte i plina nego klasičnom metodom. U Blicu se objašnjava da Rusi izvlače zbog toga enormne količine nafte i plina, ali da će zbog toga Srbija već do 2021. ostati bez vlastite proizvodnje nafte koja sada iznosi oko milijun tona godišnje. Rusima međutim ni sve to nije dovoljno, pa sada pokušavaju uz pomoć Vlade Aleksandra Vučića uništiti svu konkurenciju te spriječiti uvoz nafte u Srbiju mimo njih.

U Srbiji djeluje 110 raznih ruskih organizacija

Nakon što je objavljen podatak da u Srbiji djeluje oko 110 raznih ruskih i proruskih organizacija, udruženja, stranaka, portala za koje se ne može utvrditi tko ih i kako financira, Jelena Milić, direktorica Centra za evroatlanske studije u Beogradu, izjavila je kako je cilj tih organizacija “diskreditirati proces europskih integracija” te da one negiraju zalaganje za poštivanje ljudskih prava, demokratske vrijednosti, slobodu medija…. Zaključila je kako ne bi bilo trenda jačanja ruskog utjecaja da nemaju za to suglasnosti aktualne vlasti.

Ovih dana glavni zapovjednik NATO snaga u Europi, američki general Curtis Scaparrotti, upozorio je da je Balkan, zbog jačanja ruskog utjecaja, najveća prijetnja Europi. Za Scaparrottija su najveći problem “općenito srpska populacija na Balkanu”, Srbija i Republika Srpska “koja želi razbiti institucija Bosne i Hercegovine”.

Srpsko iskustvo s Gazpromom, može biti vrlo poučno i za Hrvatsku jer Rusi ne kriju želju da se dokopaju mađarskog udjela u Ini. Kao što je uostalom iznimno važno suočiti se razlozima i posljedicama pokušaja likvidacije dvostrukog špijuna Sergeja Skripala u Velikoj Britaniji. Sve to, naime, nameće pitanje treba li se bojati Rusije i njenog kapitala? Predsjednik Vladimir Putin zasigurno je bio svjestan da će pokušaj ubojstva dovesti do tektonskih poremećaja u odnosu EU spram Rusije. Stoga bi valjalo odgonetnuti zašto se odlučio, u političkom smislu, na taj samoubilački potez.

Moskva je prešla crvenu liniju

Naime, taj atentat po mnogo čemu je gori od svega što je do sada viđeno. Kad je prebjegu Aleksandru Litvinenku ubačen otrov polonijum u čaj, nije bilo izravne opasnosti od kontaminaciju i trovanje nedužnih britanskih državljana. No u pokušaju ubojstva rusko-britanskog špijuna Skripala i njegove kćeri, ugroženi su životi desetaka, ako ne i stotina ljudi koji su s njima tog dana bili na istim mjestima. Tragovi otrova pronađeni su u pubu i restoranu koje su posjetili Skripalovi, a trojica policajaca koji su stigli na mjesto zločina i sami su završili u bolnici. Jedan od njih i dalje je u kritičnom stanju na intenzivnoj njezi.

Deseci prolaznika također su zatražili medicinsku pomoć, a o dugoročnim posljedicama može se samo nagađati. Utvrđeno je da je nervni agens, Novičok, nekoliko puta opasniji od drugih toksina poput VX ili Sarin plina. Osim toga otkriveno je da je Novičok “bio je vojne kvalitete i ruskog podrijetla”. S obzirom da je napad nervnim otrovom izvršen u zemlji članici NATO pakta, opći je zaključak da je time Moskva prešla crvenu liniju zbog čega su se protiv Putina digli svoj glas Njemačka i Francuska koje su do sada imali puno više strpljenja i razumijevanja za Rusiju od ostalih zapadnih saveznika.

Cijeli Zapad je protiv Putina

U zajedničkom priopćenju lideri Francuske, Njemačke, SAD-a i Velike Britanije istakli su da su zgroženi atentatom na Skripala koji “prvi napad bojnim otrovom u Europi nakon Drugog svjetskog rata” te da je to “atak na suverenost Velike Britanije”. U zaključku se kaže kako upotreba opasnog otrova “predstavlja jasno kršenje Konvencije o kemijskom oružju i kršenje međunarodnog prava te da takvi postupci ugrožavaju sigurnost svih nas”.

Puno je teorija zašto su Rusi ušli u tu avanturu premda su znali da će ona dovesti do tektonskih poremećaja u odnosima s Europskom unijom. Po jednima Putin je prije nedjeljnih izbora želio pokazati svojim biračima da je odlučan, čvrst i neumoljiv te da je odlučan kažnjavati izdajnike, pa i pod cijenu konfrontacije s pola svijeta. Također, želio je vjerojatno uvjeriti građane Rusije kako je njihova zemlja “opkoljena utvrda pod stalnom prijetnjom neprijatelja unutar i izvan granica” te da je on najveće jamstvo njihove sigurnosti.

Zbog toga je Putin nedavno spektakularno demonstrirao novo rusko oružje koje je opisao “kao snagu koja daje nepobjedivu moć Rusiji”. Istodobno predstavio se naciji “kao neustrašivi branitelj nacionalnih interesa koji je spreman učiniti bilo što, bez obzira na to koliko je to rizično, kako bi se Rusiji osigurao status velike i moćne sile”. To, međutim, nije trebao objašnjavati jer svi znaju da se Rusija s tisućama atomskih bombi ne može podcjenjivati i zaobilaziti, pogotovu stoga što ona “ne samo da ima sposobnost djelovanja, već ima i volju za djelovanjem.”

Temelji Putinizma

U temelje Putinizma, koji vuče korijene iz vremena SSSR-a koji je bio dominantna atomska sila, usađen je “osjećaj ruske iznimnosti”, shvaćanje da ta velika i moćna zemlja “nije vezana zakonima i obvezama međunarodnog poretka”. Najviše pak zabrinjava činjenica da Moskva ne želi poštivati nikakva međunarodna pravila ponašanja. No, ne ugrožava dosadašnji međunarodni poredak samo Rusija. Od kad je Donald Trump izabran za predsjednika SAD-a, njegova administracija uopće ne krije da je već započela nesmiljenu utrku u naoružanju te da joj više nije ni na kraj pameti pridržavati se dosadašnjih gospodarskih i političkih pravila koje u međunarodnom poretku vrijede više od četrdesetak godina.

Riječju: hladni rat već je ubačen u punu brzinu, a jedna od mogućih posljedica je nova podjela interesnih sfera. Što, dakako, predmjeva, unatoč svih javnih sukoba, dogovore Trumpa i Putina, što neće biti teško jer američki predsjednik do sada nije pokazivao posebni entuzijazama u kritikama Putina. Što sugerira da možda postoje neke “tajne simpatije i veze” dvojice državnika, još iz vremena dok je Trump imao poslove u Rusiji, što sada u Washingtonu istražuje specijalno tijelo kojemu je na čelu Robert Mueller.

Nema nikakve sumnje da Trumpova politka America first jasno određuje glavne strateške pravce nove američke globalne strategiju. A ona, među ostalim, znači da Amerikanci žele sačuvati političku, ekonomsku i vojnu dominaciju u svijetu ili, preciznije rečeno, da cijeli svijet žele podrediti svojim interesima. I tom cilju sve je podređeno. Zbog toga je Trump nametnuo novu utrku u naoružanju u koju je sada uključen i svemir, jer zna da Moskva i Peking, koji su ekonomski inferiorni, to financijski ne mogu izdržati.

Hrvatska se mora okrenuti Zapadu

U toj staro novoj igri velikih sila, Hrvatska bi morala pronaći mjesto na kojemu će najbolje zaštiti svoje nacionalne interese. Kako sada stvari stoje, Hrvatska se ne smije dovesti u situaciju da i ovisi isključivo o globalnim interesima i hirovima Moskve i Washingtona, već bi se morala maksimalno okrenuti Europskoj uniji, a unutar nje Njemačkoj i Francuskoj. Također u gospodarskom smislu morala bi što više koristiti goleme ekonomske i financijske potencijale Kine.

Amerikanci uopće ne kriju kako forsiraju gradnju LNG terminala na Krku kako bi preko njega mogli izvoziti svoje sve veće viškove ukalupljenog plina na europsko tržište te istodobno s njega potisnuti Ruse. Pri tomu im, dakako, uopće nije stalo do interesa Hrvatske, jer da je onda bi oni financirali gradnju LNG terminala za kojim Hrvatska, pa i njeni susjedi, nemaju baš prevelike potrebe, ali ni financijskog opravdanja. Uostalom u Europi postoji 27 terminala, od kojih svi rade u prosjeku s oko 40 posto kapacitete i svi, dakako, posluju s gubicima.

Dakako, ne treba gajiti iluzije da su Njemačka i Francuska dobrotvori, koji će bez obveza ili želje za zaradom, ulagati novac u Hrvatsku. No, neusporedivo su prihvatljiviji za Hrvatsku kao partneri jer nemaju skrivenih teritorijalnih, političkih ili imperijalnih pretenzija. Kina je pak predaleko da bi predstavljala bilo kakvu opasnost u tom smislu. Stoga valja iskorititi njene nemjerljive ekonomske potencijale i volju da u potrazi za novim tržištima, da u našu zemlju ulože dio svog kapitala.