Jeste li se ikad zapitali kako gluhe osobe opisuju političare? Ovo na slici je, pogađate, znak za čuvenog HDZ-ovog ministra
Pogledajte naš mali vodič: u njemu su Plenković, Milanović, Grabar-Kitarović...
Kako gluhe i nagluhe osobe opisuju javne osobe kada komuniciraju znakovnim jezikom? Nogometnom treneru Nenadu Bjelici u znakovnom je jeziku dodijeljen znak koji u svom osnovnom značenju znači bijelu boju – “bijel”, Franji Tuđmanu dodijeljen je znak koji znači naočale. Najbliži ekvivalent u govornom jeziku bi bio nadimak, objašnjava nam formiranje imena koje koriste gluhe osobe Dorijana Kavčić, doktorandica lingvistike na Filozofskom fakultetu i prevoditeljica hrvatskog znakovnog jezika.
Formiranje znakova za domaće i strane političare može dati urnebesno duhovite rezultate, kako nam je predstavio Angel Naumovski, profesor fizičke kulture u Centru “Slava Raškaj” i predsjednik udruge “Kazalište, audiovizualne umjetnosti i kultura Gluhih – Dlan”.
“Najčešća motivacija je dominantna karakteristika osobe, kod nekoga je fizički izgled dominantniji, dok je kod drugih upečatljivije ponašanje ili kakva gesta koju često koriste”, veli Kavčić.
Znak za Plenkovića – bezizražajnost
“No, imamo primjer za premijera Andreja Plenkovića za kojeg se počeo koristiti znak koji u svom osnovnom značenju označava bezizražajnost, jer je izrazito smiren u svom izlaganju, minimalne facijalne ekspresije. Dakle, možemo vidjeti da se i nešto što nema posebne karakteristike uočava kao posebna karakteristika. Zanimljivo je da nikada ne možemo znati što će kod koje osobe biti taj ključni element koji će potaknuti imenovanje na znakovnom jeziku”, kaže Kavčić.
Naumovski insistira da to isticanje dominantnih karakteristika ni u kojem slučaju nije pejorativnog karaktera. Po imenu na znakovnom jeziku možemo zaključiti kako se osoba doima u oku gluhih promatrača, no ne i njihovo mišljenje o toj osobi.
Kavčić i Naumovski opisuju kako često neke karakteristike za koje smatramo da su upečatljive na nama samima, nisu upečatljive drugima. Vidi se to po imenu koje nam gluhi nadjenu. „Možemo vidjeti da smo u tuđim očima ponekad sasvim drugačije percipirani.” Neke su javne ličnosti vrlo brzo po svom ulasku u javnost dobile „svoj znak“, dok se nekima i dalje sriču imena i prezimena, ističe Naumovski.
Poglavito, jazavci i jugozomboidi
Govori nekih političari su lakše prevodljivi na znakovni jezik od drugih, a naši sugovornici kažu da je najvažniji faktor izražavanje misli. „Važni su i zanimljivi izrazi koje pojedine javne ličnosti često ponavljaju. To nam olakšava posao jer je govor predvidljiv i upoznati smo sa stilom izražavanja. Primjerice, tu su poglavito koje koristi ministar zdravstva Vili Beroš, idemo delati bivšeg gradonačelnika Milana Bandića, jugozomboidi Željka Glasnovića i plameni jazavac predsjednika Zorana Milanovića”, opisuje prevoditeljica na znakovni jezik.
„Tu su i izrazi koji su uobičajeni u političkom diskursu, koje poznajemo i koji olakšavaju prijevod. Na kraju tu je i lijepa dikcija koja svakako pomaže u ‘slušljivosti’, a onda i razumljivosti govornika. Tu bih mogla napomenuti da sama brzina govora ne utječe toliko. I jako brzi govornici koji su razumljivi u svom govori i izražavanju lakše su prevodljivi nego oni koji govore sporo, a ne može im se pohvatati misao. Izdvajam Vesnu Pusić, Jadranku Kosor i ministra Beroša.”
U Telegramovom videu koji smo pripremili uz pomoć Angela Naumovskog i Dorijane Kavčić provjerite možete li prepoznati o kojem se političaru radi.
Lingvisti znakovne jezike smatraju punopravnim i gramatički vrlo sofisticiranim jezicima koji su ključni za komunikaciju gluhih i nagluhih osoba. Znakovni jezik je nerijetko izražajniji od govornog jezika, jer kombinira istu vrstu logičkih izvora s daleko bogatijim sredstvima. Specifičnost hrvatskog kao i svakog drugog znakovnog jezika je njegov modalitet, koji je vizualan. Stoga se prostor koristi u tvorbi gramatičkih oblika.
No, kada se prevodi nije najjednostavnije. „Moramo dobro paziti kamo se postavljaju ruke i u kojem smjeru gledaju dlanovi kako bismo znali da li je Ivan udario Marka ili Marko Ivana. I na koji način! Jer pokretom i oblikom šake istovremeno dajemo informaciju i o načinu udaranja”, kaže prevoditeljica Kavčić.
Pa i onih žestokih verbalnih udaraca poput već opjevanog “plamenog jazavca”, “54-godišnjeg šmrkavca”, “herojskog zeca”, “piromana”, “iskompleksiranog”, “ljubomornog”, ili zamaha onog koji je “zbrisao k’o zadnja vjeverica” prema ‘lošem, nerazumnom, neracionalnom”.